Na ukop majke na Mirogoju čeka već šest mjeseci jer nema mjesta za urne
Dok se Gaj urni ne proširi, mjesta za pojedinačni ukop urni nema. Do tada, one se nalaze u zajedničkoj grobnici što obiteljima pokojnika stvara problem. Iako su platiti predujam i obećano im je da će ukop biti obavljen, Sve svete dočekali su bez vlastitog mjesta na koje mogu zapaliti svijeću i položiti cvijeće.
Foto: Pixabay
Blagdan Svih svetih bio je prilika za još jednom “izvidjeti” koliko košta umrijeti u Hrvatskoj. No, ni visoko plaćena cijena nije uvijek garancija dobre usluge. Iako se urne danas nameću kao nešto povoljnije i jednostavnije rješenje, zbog čega se i sve više osoba odlučuje na kremiranje, ni tu situacija ne prolazi bez dosta ozbiljnih komplikacija. Naime, na mirogojskom Gaju urni mjesta, unatoč tomu što su djelomično plaćena, nema jer su se radovi odužili pa pokojnici završavaju u zajedničkoj grobnici s potpunim strancima.
Dvostruko skuplja alternativa
Priču o Gordani Šimunović, čija je majka Mileva Radić blagdan Svih svetih dočekala u zajedničkoj grobnici, donosi Jutarnji list u današnjem tiskanom izdanju. Ne bi to bilo ništa čudno da pokojnica nije preminula prije šest mjeseci i da za nju nije plaćen predujam za kazetu od 1.800 kuna.
“Kada je majka umrla, na Mirogoju su nam ponudili da kupimo kazetu uz predujam od 1.800 kuna te su nam rekli da ćemo za tri tjedna moći položiti majku u grob. Tri tjedna su prošla, ali ona nije dobila svoje mjesto i tada smo saznali da na groblju uopće više nema slobodnih kazeta. Nakon dva mjeseca čekanja omogućili su nam da majku položimo u zajedničku grobnicu i uvjeravali nas da će do Svih svetih biti slobodnih mjesta. No, ona je i dalje tamo” – kaže Gordana Šimunović.
Da već više od godinu dana nema mjesta za pokop urni na zagrebačkom Mirogoju potvrdili su Jutarnjem listu i iz Gradskih groblja Zagreb, a tako će i ostati sve dok se ne završe radovi na proširenju Gaja urni, koji su se neplanirano odužili. Također, postoji alternativa na Miroševcu ili Zidu na Mirogoju, ali ta je solucija dvostruko skuplja te košta čak 23.000 kuna za mjesto u vlastitoj kazeti.
Radovi neće biti završeni do 2020.
No, najveći problem u ovom je slučaju poštivanje posljednje želje pokojnika o vlastitom mjestu ukopa, što bi i njezinoj kćerki puno značilo kako bi mogla doći, zapaliti svijeću i položiti cvijeće te se u miru pomoliti. Posve je to drugačije nego sada, kada joj je dostupan tek maleni prozor. No, na to će morati pričekati barem do 2020. godine, za kada se planira završetak radova, što znači da će i iduće Sve svete trenutak sjećanja dijeliti sa strancima, uz lampaše i svijeće položene za ljude koje uopće ne poznaju.
Zadnja faza proširenja Gaja urni odužila se zbog problema sanacije klizišta i ishođenja građevinske dozvole koja je stigla nedavno pa odabir izvođača radova tek slijedi. Radovi će stoga krenuti najranije u proljeće te trajati najmanje godinu dana. Stotine urni već čekaju, a svakoga dana na krematoriju je i po 15 ispraćaja pa bi se dotada može govoriti i do 8.000 pokojnika.
