Ugovori o uzdržavanju mijenjaju ime: Uskoro stižu još dvije vrlo važne promjene
Ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju uskoro bi trebali biti upisani u poseban registar pri Hrvatskoj javnobilježničkoj komori, a nitko ne bi smio potpisati više od dva takva ugovora. Zaključci su to doneseni na radnoj skupini za izmjene Zakona o obveznim odnosima kojima će se konačno regulirati ovo sivo tržište koje mnogima služi za zgrtanje mirovine starijih osoba, ponekad i prije njihove smrti.
Potpisivanje ugovora | Foto: Pixabay
Nešto se ipak kreće po pitanju umirovljeničkih prava u Hrvatskoj. Nakon što smo doznali da je Vlada prihvatila prijedlog o isplati 13. mirovine, ali i o ukidanju obveze plaćanja alimentacije bakama i djedovima te nakon što je obznanjeno gdje će se graditi 18 centara za starije osobe, sastala se radna skupina koja je raspravljala o prijedlozima regulacija ugovora o uzdržavanju.
Riječ je o dugogodišnjoj inicijativi Sindikata umirovljenika Hrvatske, koji je i pokretač radne skupine za izmjene Zakona o obveznim odnosima u tom dijelu. Samo do ove godine SUH je 11 puta pisao Ministarstvu pravosuđa i uprave kako bi zatražio ukidanje ugovora o dosmrtnom i reguliranju ugovora o doživotnom uzdržavanju, pošto je postalo jasno da mnogim uzdržavateljima to služi za zgrtanje nekretnina i druge imovine, pri čemu su česti i različiti oblici nasilja nad starijim osobama. Zbog istog je razloga HSU lani u saborsku proceduru uputio svoje prijedloge, o kojima smo pisali ovdje.
Podsjetimo, ugovori o uzdržavanju se od 2006. godine prema Zakonu o obveznim odnosima dijele na ugovore o doživotnom i o dosmrtnom uzdržavanju. U pravilu uzdržavane osobe uzdržavatelju zauzvrat, odnosno za primljenu skrb, prepuštaju svoje nekretnine. Kod ugovora o doživotnom uzdržavanju taj se prijenos obavlja nakon smrti uzdržavane osobe, a kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju odmah po potpisivanju tog ugovora. Kako to izgleda u praksi, objasnio je odvjetnik Ivan Sabljić u razgovoru za naš sestrinski portal Bauštela.hr.
Suzbijanje ‘profesionalnih lešinara’
Frapantan je podatak iz istraživanja Ureda pučke pravobraniteljice iz 2019. godine kako čak 63 posto starijih osoba prije potpisivanja nije zatražilo savjet ili objašnjenje po čemu se ti ugovori razlikuju. Stoga je Sindikat u jednoj od prethodnih molbi za razmatranjem njihova prijedloga naveo čak 10 stvari koje bi se trebale promijeniti. Kako smo doznali od predsjednice SUH-a, Jasne Petrović, zasad su prihvaćene samo dvije.
– Prva je uvođenje registra ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, što je važna stvar, da bi se moglo znati je li netko ‘profesionalni lešinar’ koji ima desetke ili stotine takvih ugovora. Jako je puno domova, privatnih i obiteljskih, to pretvorilo u svoj glavni biznis. Registar će se voditi u Hrvatskoj javnobilježničkoj komori, rekla je Petrović i izrazila skepsu jer nije poznato hoće li i sudovi imati pristup registru.
Ističe kako se svake godine potpiše između sedam i 11 tisuća ugovora o uzdržavanju, od čega je gotovo 50 posto sklopljeno na sudovima, jer je to jeftinija opcija. To bi u neko skorije vrijeme trebalo biti riješeno posebnim pravilnikom. Osim toga, problematično je što neki ljudi, a Petrović tu najčešće spominje suce i odvjetnike, imaju i po nekoliko desetaka sklopljenih ugovora o uzdržavanju starijih osoba. To će uskoro biti ograničeno na svega dva ugovora po uzdržavatelju, kao što je SUH i tražio.
– Uspjeli smo ograničiti na samo dva ugovora, tako da će se morati mijenjati i Zakon o socijalnoj skrbi, jer je država bila velikodušna pa je stavila da osoba može imati tri potpisana ugovora. Dva ugovora je posve realno – muž, žena i gotovo! Tko je treći? Ne moraju u istom stanju biti muž i žena, tako da je to dovoljno, objašnjava Petrović.
Ostaje mnoštvo problema
Uz to, ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju dobit će nove nazive, kako bi ih se moglo lakše razlikovati. Kako nam je predsjednica SUH-a objasnila, ugovori o doživotnom uzdržavanju postaju ugovori o uzdržavanju s prijenosom vlasništva nakon smrti, dok će ugovori o dosmrtnom uzdržavanju postati ugovori o uzdržavanju s prijenosom vlasništva u trenutku potpisivanja.
No, to neće riješiti mnoštvo problema koji ostaju. Primjerice, velika je zamjerka dugotrajnost sudskih sporova za razvrgavanje takvih ugovora gdje se često događa da uzdržavane osobe, pa čak i njihovi svjedoci umru prije izricanja presude. SUH je predlagao da takvi sporovi postanu hitni, odnosno budu riješeni najkasnije šest mjeseci nakon zaprimanja slučaja na sudu. Zasad od toga neće biti ništa, kao niti od zahtjeva da Centri za socijalni rad procjenjuju adekvatnost potpisivanja takvih ugovora i kontroliraju njihovo provođenje.
– Nešto se pomiče, ali država nije pokazala odgovornost, kao što to funkcionira na Zapadu. Tamo socijalne službe ili službe u sklopu lokalnih zajednica preuzimaju odgovornost za funkcioniranje ranjivih skupina, a to su sve više i stariji. Te službe dolaze u stan ili zovu susjede, proučavaju situaciju, rade anamnezu, nude rješenja ako netko ne želi u dom, dostavu hrane kući. Puno toga se organizira i nadzire. Oni nadziru i provedbu ugovora o uzdržavanju.
Naš je prijedlog bio od početka da se takva obveza uvede u socijalnoj skrbi uvede. Međutim, što možemo očekivati od socijalnih službi kad su stjerane u takvo mega ministarstvo, nego da probaju maknuti bilo kakav posao od sebe. Nije dobro što se država oslobodila svoje odgovornosti i pristala biti jedino administrator. Možeš dati i kuću, a da ne dobiješ ništa zauzvrat, zaključila je Petrović.
