Udruga invalida rada Zagreb proslavila 56. obljetnicu: Predsjednica upozorila da nije svaka invalidnost vidljiva
Udruga invalida rada Zagreba proslavila je 56. obljetnicu postojanja. Okuplja oko 7.000 osoba s invaliditetom, mahom starije životne dobi, koji se susreću s raznim problemima i nisu vidljivi u društvu, iako je ta populacija značajna. Predsjednica udruge Nada Vorkapić djeluje na nekoliko područja. Kroz zakonodavne aktivnosti, ali i česta okupljanja te ispunjavanje slobodnog vremena, nastoji svoje članove učiniti vidljivijima i sretnijima.
Proslava 56. obljetnice Udruge invalida rada Zagreba | Foto: Mirovina.hr
Udruga invalida rada Zagreba proteklih je dana proslavila 56. obljetnicu osnutka. Veliki je jubilej obilježen dvodnevnom svečanošću na kojoj se okupio veliki broj članova. Kako i ne bi, kad je prvog dana, u utorak, dvjestotinjak članova dobilo zahvalnice za dugotrajno članstvo. Zahvalnice i pljesak okupljenih dobili su oni s dugotrajnim stažem u udruzi, odnosno članovi koji su nakupili 20 ili više godina članstva.
Drugi dan proslave bio je rezerviran za okupljanje članova u nešto opuštenijoj atmosferi, uz zakusku i ples. Organizirana je i izložba fotografija članova udruge koju vodi dobitnica ovogodšnje nagrade za najboljeg volontera, Dunja Kolar. A dobitnica godišnje nagrade, ujedno i predsjednica udruge, Nada Vorkapić, otkrila nam je čime se sve udruga bavi i na koji način pomaže invalidima rada, ali i drugim osobama s invaliditetom u metropoli.
– Od 2008. naša udruga radi od osam do 20 sati. Imamo sve moguće klupske i edukativne aktivnosti, ljetovanje, rekreativno-zdravstvene i sportske aktivnosti. Isto tako imamo pravno savjetovalište, mobilni tim, tako da obuhvaćamo hrpu problema ljudi i rješavamo ih koliko možemo. Naša pravna služba ne može članove zastupati na sudu, ali im može dati savjet i uputiti ih gdje mogu ostvariti svoja prava. Mi smo udruga sa 7.000 članova, koji su u trećoj životnoj dobi. Uz to što smo invalidi rada i ostale osobe s invaliditetom, još smo i u godinama kada nam je itekako potrebna pomoć, barem savjetom ili druženjem. Još od korone zovemo sve članove telefonom i pitamo ih treba li im nešto iz ljekarne, s placa, možemo li im nekako pomoći. Ima slučajeva da nam se ljudi jave za pomoć. Isto tako smo davali pakete koje smo dobili od grada ili smo se uspjeli izboriti humanitarno, pa smo to dijelili našim članovima, opisala je Vorkapić samo djelić aktivnosti udruge.
Značajna, a zanemarena populacija
Istaknula je kako se predstavnici udruge nalaze i u radnim skupinama za izradu zakona i drugih propisa koji se tiču osoba s invaliditetom te invalidnošću stečenu radom. Statistika kazuje da je 31. kolovoza prošle godine u Hrvatskoj evidentirano 587.683 osobe s invaliditetom, od koji je oko 102.000 invalida rada. Gledajući samo Grad Zagreb, prema njihovim podacima u njemu živi 105.291 osoba s invaliditetom, ali djeluje i sedamdesetak udruga, koje su odreda uključene u izradu i provođenje Zagrebačke strategije izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom. Te mogućnosti, iako na papiru postoje, u stvarnosti nisu pretjerano vidljive. Vorkapić upozorava kako nije niti svaki invaliditet jednako vidljiv.
– Mi stalno pišemo bankama, poštama, ljudima u zdravstvu da se pokuša pustiti ljudima da imaju prednost. Neki to priznaju, ali dođete na šalter, a ljudi iza vas počnu gunđati: “Kakav je to invalid?” Ja sam to doživjela prije operacije kuka. Jedva sam hodala, išla sam u banku, ženi sam pokazala na knjižicu i ona me pustila. Jedan gospodin je komentirao iza, okrenula sam se i rekla mu: “Ja ne bih da imate moju invalidnost.” Zašutio je. To je vrlo neugodno ljudima. Ružno je. U autobus ili tramvaj kad ulazite, pružite ruku čovjeku, nemojte ga gurati ili dirati. Pomozite, nemojte se ponašati kao da ga niste vidjeli. Može i mladom čovjeku biti loše, ne možemo nikoga osuđivati. Ali ako lijepo zamolite i pitate, čovjek će vam se vjerojatno dići ako je sve u redu. Moramo se i mi znati ponašati kao osobe s invaliditetom, ali bi trebala i veća kultura ponašanja biti prema njima, ustvrdila je Vorkapić.
Predsjednica udruge ističe kako je još uvijek prisutan problem arhitektonskih barijera u javnim ustanovama, ali i nedostatne zaštite na radu, u kojoj je, naglašava, poslodavcima lakše platiti kaznu, nego provesti sve sigurnosne mjere kojima bi se mogle spriječiti nesreće.
– Invalidi rada su osobe koje su stradale na radnom mjestu i pritom se ne misli samo fizički. Danas kažu da neće više biti invalida rada jer su tu kompjuteri i tako dalje, ali ja tvrdim da će ih itekako biti. Ako ti ljudi ne sjede pravilno, gledaju u monitore, to ne znači da neće biti invalida rada. Bit će ih, ali daj Bože, što manje, tvrdi Vorkapić koja je i sama osoba sa 100-postotnim invaliditetom.
Problemi i nevidljivost u društvu
Iako ih je značajan broj, osobe s invaliditetom nisu često vidljive u javnosti. Štoviše, 2015. godine su osobama s invaliditetom koje su navršile dob za redovito umirovljenje mirovine iz invalidskih pretvorene u starosne, što je, prema riječima predsjednice UIR Zagreba, fiktivno pridonijelo smanjivanju broja osoba s invaliditetom, a time i njihove vidljivosti.
Nada Vorkapić predsjednica je udruge koja okuplja oko 7.000 invalida rada i osoba s invaliditetom, mahom starije životne dobi. | Foto: Mirovina.hr
UIR Zagreba se u svome radu susreće sa svim problemima s kojima se udruge inače susreću. Vorkapić ističe kako se udruga financira uglavnom od članarina, koje iznose 120 kuna te dobivenih projekata na lokalnoj razini. Tim novcem financiraju 10 zaposlenih, sve aktivnosti koje provode, ali i režije. Rata plina im je, primjerice, pet puta veća nego prije. Unatoč tome, udruga je opstala 56 godina, čak i u ratnom razdoblju te nastavlja i dalje olakšavati život osobama s invaliditetom.
– Nastojimo se uključiti u sve aktivnosti koje se u Gradu Zagrebu i Županiji događaju. Kad su nekakve manifestacije, nastojimo se uključiti da se vide osobe s invaliditetom, da nije da nas nema, da smo prisutni. Želimo i dalje sudjelovati u radu prilikom donošenja zakona i propisa. Nastojimo ako ikako možemo osigurati ljudima da se ne osjećaju povrijeđeni, da budu zastupljeni kako treba. Želja mi je da udruga služi što više ljudima. U ovih 56 godina smo prošli svakakvih kriza, ratnih i poslijeratnih, pa da se nastavi dalje s radom, zaključila je predsjednica Nada Vorkapić.
