U saborskoj proceduri: Stiže zakon o ugradnji dizala, donosimo prve detalje o kriterijima i financiranju
U saborsku proceduru upućen je prijedlog Zakona o subvencioniranju ugradnje dizala u višekatne stambene zgrade. Njime će se urediti financiranje projekata ugradnje liftova u 16.804 ulaza u višestambene zgrade s tri ili više katova, koje nemaju dizala. Prijedlogom je propisano da 40 posto troškova pokrije država, 30 do 40 posto jedinice lokalne samouprave, a ostatak predstavnici suvlasnika. Saborski zastupnik Silvano Hrelja je naglasio kako bi se time povećala kvaliteta života i mobilnost starijih osoba, osoba s invaliditetom i roditelja s malom djecom.
Ilustracija: Pixabay
Posljednjeg dana zasjedanja Hrvatskog sabora prije dvomjesečne ljetne stanke, u vrijeme kad je većina zastupnika već otišla na odmor, za govornicom se pojavio nezavisni zastupnik Silvano Hrelja. Govorio je o temi koju je najavio na proljeće, a o kojoj se raspravlja još od 2017. godine – ugradnji dizala u zgrade.
Vrijedi podsjetiti kako je tada otvorena mogućnost da se dizala ugrađuju u višestambene zgrade. Sve je zapravo pokrenuo Zagrepčanin Ivan Kresonja, koji je nakon dugogodišnjeg natezanja s državnom birokracijom uspio kao predstavnik stanara ishoditi sve potrebne dozvole za ugradnju dizala u svoju šesterokatnicu. Pritom je uspio izmijeniti nekoliko propisa, tako da za ugradnju dizala više nije potrebna građevinska dozvola, a niti pristanak svih suvlasnika u zgradi. Više o njegovu angažmanu pročitajte ovdje.
Izolirani od vanjskog svijeta
Procjenjuje se kako u Hrvatskoj 16.804 ulaza u višekatnice nemaju dizalo. U takvim objektima živi gotovo 700.000 ljudi, među kojima su starije osobe, osobe s invaliditetom te roditelji s malom djecom. Upravo su oni u fokusu ovog prijedloga zakona.
– Raste udio starijega stanovništva u ukupnom broju stanovnika, a u vrijeme kad su građene višekatne stambene zgrade uvjeti gradnje nisu zahtijevali ugradnju dizala. Osobe koje su živjele u tim zgradama bile su mlade, zdrave i snažne, no danas se situacija promijenila jer su te osobe ostarjele. Mnogi stanari (vlasnici) tih stanova se radi invaliditeta, starosti ili bolesti ne mogu skrbiti o sebi, komunicirati i kontaktirati s vanjskim svijetom. Nedostatak dizala u višekatnim zgradama utječe na mobilnost i dostojanstvo osoba s otežanim kretanjem čime su te osobe u neravnopravnom položaju radi svoje dobi, invaliditeta ili drugih okolnosti koje utječu na njihovo otežano kretanje. Dizalo je tim osobama od životne važnosti, omogućava im kretanje u zgradi, komunikaciju s vanjskim svijetom, osigurava im starenje u vlastitom domu. Zbog toga ugrožene skupine građana, kojima je radi nedostatka dizala onemogućeno kretanje, traže smještaj u domovima za starije i nemoćne osobe. Postojeći kapaciteti svih oblika takvog smještaja su nedostatni, a prihodi, kao i mirovine, su nedovoljne za podmirenje troškova navedenog trajnog smještaja, stoji u obrazloženju prijedloga Zakona.
Uz to, navodi se kako će se ugradnjom dizala povećati ne samo kvaliteta života, već i vrijednost nekretnina, a djelatnici hitnih službi, poput vatrogasaca ili hitne pomoći moći će kvalitetnije obavljati svoj posao.
Shema financiranja
No, ugradnja dizala nije jeftin zahvat. S izradom projektne dokumentacije, radovima, nabavom dizala i nadzorom u prosjeku košta oko 60.000 eura. Iako je bilo prilike da se takvi radovi sufinanciraju europskim novcem, država nije napravila svoj dio posla, a oni koji su se odlučili na ugradnju dizala morali su veći dio troškova sami platiti. Stoga najveći dio Zakona otpada na financiranje svih troškova.
– To se može i danas europskim sredstvima, ali je prilično skupo, jer postoji horizontalna mjera kod energetske obnove zgrada da se ugradi i dizalo. Međutim, summa summarum, energetska obnova, nova fasada plus zamjena prozora plus dizalo je ogroman novac kojeg naši stariji sugrađani koji žive na trećem, četvrtom, petom katu, bez obzira što su vlasnici stanova, ne mogu priuštiti. Kažu da je za njih već kasno i onda trpe u izolaciji svojih vlastitih stanova i nemaju kontakta sa stvarnošću, objasnio je Hrelja u Saboru.
Prijedlog je da Republika Hrvatska iz državnog proračuna financira 40 posto troškova ugradnje dizala, jedinice lokalne samouprave i Grad Zagreb 30 do 40 posto, u skladu sa svojim financijskim mogućnostima, dok bi ostatak pokrili predstavnici suvlasnika. Pritom će se financiranje odnositi samo na višestambene zgrade koje su više od 50 posto u privatnom vlasništvu, koje imaju najmanje prizemlje i tri kata te izrađen glavni projekt ugradnje dizala sukladno propisima o gradnji, za koje postoji pisana suglasnost više od 50 posto suvlasnika te za koje su osigurana financijska sredstva suvlasnika zgrade prema udjelu u ukupnim troškovima ugradnje dizala.
Neki imaju prednost
Pritom će prednost imati zgrade s većim brojem osoba s invaliditetom, starijih osoba, roditelja s malom djecom i drugih osoba slabije pokretljivosti. Kako bi bilo reda, propisana je i izrada pravilnika s kriterijima za odobravanje financijskih sredstava koje će biti zaduženo Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine. Lista prava prvenstva formirat će se temeljem javnog poziva kojeg se svake godine raspisivati Ministarstvo.
– Prve reakcije od nekih ljudi koji nikad nisu čuli za ovu moguću varijantu su: “Joj, tu treba puno novca!” Nemojte se bojati. Naša operativa i mogućnosti u Hrvatskoj su da uz stotinjak dizala koje se ugrađuju u novogradnje, naši su kapaciteti da možemo ugraditi 100 do 150 dizala godišnje. Proces dogovaranja samih suvlasnika, odnosno vlasnika stanova u višekatnim stambenim zgradama nije tako jednostavan. Treba biti 51 posto suglasnosti, treba izraditi dokumentaciju. Dakle, ima puno posla, iako su u prethodnim mandatima uvjeti da bi se dizalo moglo ugraditi spušteni na nižu razinu; ne treba građevinska dozvola, dovoljno je imati samo projekt, snižen je prag suglasnosti ako u zgradi stanuju invalidi. Mi ćemo ovdje u bodovanje staviti i starije osobe. Bodovati se trebaju i mlađe osobe s malom djecom, jer su i njima otežani svi uvjeti života, poručio je Hrelja.
U obrazloženju Zakona stoji kako bi rebalansom proračuna ove godine za ugradnju 30 liftova bilo potrebno izdvojiti 600.000 eura. Predloženo je da se 2024. godine u proračunu osigura 3,6 milijuna eura za sufinanciranje ugradnje liftova u 144 ulaza, a 2025. još dodatnih sedam milijuna eura za ugradnju 233 dizala.
Podrška sa svih strana
Veliku pomoć ostvarenju tog cilja, naglasio je Hrelja pružit će gradovi i općine. Udruga gradova je dala svoju načelnu podršku ovom zakonu, istaknuvši kako će realizacija ovog projekta ipak ovisiti o lokalnim proračunima. Prema Hreljinim riječima svesrdnu podršku ovoj inicijativi dali su premijer Andrej Plenković, ali i Grad Zagreb, u kojemu je najviše višestambenih zgrada bez liftova, njih čak 6.672. Uskoro će biti održani i prvi sastanci na temu financiranja ugradnje liftova, poručio je Hrelja.
Na prijedlogu Zakona je osim Silvana Hrelje radio i bivši ministar graditeljstva Predrag Štromar, koji je član HNS-a. Svoj obol dala je i još jedna članica Kluba zastupnika HNS-a i nezavisnih, Ermina Lekaj Prljaskaj. Uz to, svoje su prijedloge dale Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter te Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak.
Bitno je naglasiti kako ovaj prijedlog Zakona neće proći proceduru javnog savjetovanja. Naime, predložio ga je Klub zastupnika, a ne ministarstvo ili neko drugo državno tijelo sa zakonodavnim ovlastima, pa će se o njemu raspravljati interno, u dva čitanja.
