U 96. godini: Preminuo Harry Belafonte, čuveni pjevač, glumac i aktivist
U 96. godini preminuo je čuveni američki glumac Harry Belafonte. Uzrok smrti bilo je zatajenje srca, a iza sebe je ostavio četvero djece i treću suprugu.
Popularni američki pjevač, glumac i aktivist Harry Belafonte preminuo je u 96. godini. Uzrok njegovo smrti bilo je zatajenje srca, doznaje The New York Times.
Rođen je 1927. u siromašnoj obitelji u njujorškoj radničkoj četvrti Harlem. Osam godina proveo je na Jamajci, otkud su mu potjecali roditelji. Prije srednje škole se vratio u New York. Napustio je školu nakon nekoliko godina jer se borio s disleksijom.
Pjevanjem plaćao satove glume
U tinejdžerskim godinama radio je na tržnici te u gradskoj konfekciji, a sa 17 godina prijavio se u mornaricu, gdje je radio kao nosač streljiva. Nakon rata bio je pomoćni domar, a nakon što je gledao predstave u American Negro Theateru u New Yorku odlučio je postati glumcem. Pohađao je satove glume, koje je plaćao pjevačkim nastupima po brojnim klubovima u kojima su ga podržavale grupe čiji su članovi bili čuveni Miles Davis i Charlie Parker.
Prvi album, zbirku tradicionalnih narodnih pjesama, objavio je 1954. godine. Drugi album, nazvan Belafonte, završio je dvije godine kasnije na Billboardovoj ljestvici albuma 1956. godine, no već sljedeće godine taj je uspjeh nadmašio treći album, Calypso, koji je prodan u više od milijun primjeraka.
Postao je poznat po pjesmi Day-O ili The Banana Song, koja je bila 18 tjedana na vrhu britanske top liste najvećih hitova. Imao je on i drugih uspješnica na ukupno 30 autorskih i desetak suradničkih albuma. Osvojio je dva Grammyja te nagradu predsjednika američke Akademije umjetnosti.
Glumio je i u nekolicini filmova, a za pojavljivanje u glazbenoj reviji Johna Murrayja Andersona, 1954. je osvojio nagradu Tony. Na njegovom albumu se pojavila prva snimka Boba Dylana, a Frank Sinatra ga je angažirao da nastupi na predsjedničkoj inauguraciji Johna Fitzgeralda Kennedyja.
Aktivistički duh
U turbulentnim vremenima što se tiče rasnih pitanja i prava tamnoputih osoba, Belafonte je bio na vrhuncu karijere. Zbog previranja u zemlji se u njemu probudio i aktivistički duh. Bio je mentor Martina Luthera Kinga i Paula Robesona. Bio je jedan od predvodnika marša na Washington koji je kulminirao Kingovim govorom poznatom po riječima: “Imam san…”.
Potom se posvetio borbi za ljudska prava u Africi, sudjelujući u brojnim akcijama protiv gladi, apartheida i za iskorjenjivanje side. Unicef ga je 1987. godine proglasio veleposlanikom dobre volje.
Belafonte je bio u braku tri puta, od 1948. do 1957., s Marguerite Byrd s kojom je dobio dvije kćeri, aktivisticu Adrienne i glumicu Shariju. Dobio je još dvoje djece sa svojom drugom ženom Julie Robinson, glumicu Ginu i glazbenog producenta Davida. On i Robinsonova razveli su se nakon 47 godina braka, a 2008. oženio je Pamelu Frank, koja ga je nadživjela.