Tvornica papira Zagreb bila je jedna od najvećih u Jugoslaviji, a sada više ne postoji
Tvornica papira Zagreb osnovana je davne 1893. godine. Proizvodni pogoni su joj prvo bili na Zavrtnici, a od druge polovice 20. stoljeća na zagrebačkom Žitnjaku, gdje se i sada može vidjeti prazan kompleks. Tvornica je uspješno poslovala u Jugoslaviji, ali je otišla u stečaj 2018. godine.
Tvornica papira Zagreb u drugoj polovici 20. stoljeća. Screenshot: Hrvatska tehnička enciklopedija
U samom srcu Zagreba, na adresi Zavrtnica 17, davne 1893. godine osnovana je Zagrebačka dionička tvornica papira. Bilo je riječ o svojevrsnoj predvodnici u domaćoj proizvodnji papira i kartona, koja se može pohvaliti poviješću dugom više od 100 godine, a i činjenicom da je postala simbol industrijske prošlosti Zagreba.
Znalo se za tvornicu još početkom 20. stoljeća
Kako prenosi Hrvatska tehnička enciklopedija, tvornički kompleks izgrađen je 1895. prema projektu arhitekata Lea Hönigsberga i Ljudevita Deutscha. Sastojao se od 12 zgrada raspoređenih oko središnjega tvorničkog dimnjaka, a imao je i industrijski željeznički kolosijek. Papir se isprva izrađivao od starih krpa s pomoću ručnih sita, a proizvodnja je obuhvaćala pisaći, tiskovni, crtaći, omotni i specijalni papir. Godine 1899. tvornica je proizvela 650 tona papira, a svega pet godina nakon toga ta se brojka povećala na 1.900 tona.
Tvornicu je do Prvog svjetskog rata financirao židovski i mađarski kapital, a njeni proizvodi plasirani su u sve dijelove Austro-Ugarske te u Srbiju i Bugarsku. No, kako to i inače biva, rat i politika učinili su svoje. Prvi svjetski rat i propast Austro-Ugarske Monarhije donijeli su tvornici značajne izazove, gubitak tržišta i borbu s konkurencijom. No, kroz obnovu i modernizaciju u 1920-ima i 1930-ima, tvornica se ponovno uzdigla, napuštajući korištenje krpa i proširujući svoj asortiman proizvoda.
Jedna od najvećih u Jugoslaviji
Godine 1941., tvornica postaje dio Povlaštenog hrvatsko industrijskog i trgovačkog dioničkog društva (POHIT), no već se tri godine nakon toga suočava s prekidom rada zbog nedostatka goriva. Nakon Drugog svjetskog rata, tvornica je nacionalizirana, postavši ključni igrač u papirnoj industriji Jugoslavije. Ispred nje je bila jedino Tvornica papira i celuloze Vevče u Ljubljani. Godina 1950. označila je veliki proizvodni uspjeh s više od 10.500 tona papira i kartona, ali i potrebu za proširenjem.
Proširenje se dogodilo 1958. godine. Pogoni su preseljeni u Industrijsku zonu na Žitnjaku, konkretnije na Radničku cestu 173. Tvornica je dobro poslovala do Domovinskog rata, ali su je tada opet snašli specifični društveno-ekonomski uvjeti, stoga 1991. godine ulazi u stečaj. Novi život tvornici daje Privredna banka Zagreb 1994., transformirajući je u PAN – Tvornicu papira Zagreb, ali ni to nije rezultiralo dugoročnim uspjehom stoga je tvornica otišla ponovno u stečaj 2018. godine.
