Tvornica ‘Nada Dimić’ izvozila je proizvode izvan Jugoslavije, a njen pogon danas zjapi prazan u centru Zagreba
Cijela priča koja stoji iza tvornice Zagrebačke trikotaže i pozamanterije ‘Nada Dimić’ počinje davne 1923. godine. Riječ je o tvornici koja je zapošljavala preko 1.500 zaposlenika, a koja je svoje proizvode izvozila diljem Europe. No, sav taj uspjeh nije bio dovoljan za opstanak, pa tako proizvodni pogon ‘Nade Dimić’ zjapi prazan i oronuo u gotovo samom centru Zagreba.
Foto: Facebook, Tehnički muzej Nikola Tesla
Nada Dimić, ime koje odzvanja kroz hrvatsku povijest kao simbol otpora i hrabrosti, danas je sinonim za jednu od najznačajnijih tvrtki u hrvatskoj industrijskoj baštini. Tvornica Zagrebačke trikotaže i pozamanterije ‘Nada Dimić’, nazvana po istoimenoj partizanskoj borkinji koja je ubijena u Drugom svjetskom ratu, bila je nekoć ponos hrvatske industrije, a danas njena zgrada zjapi prazna i oronula na križanju Ulice kneza Branimira i Erdödyjeve u gotovo samom centru Zagreba.
Sve je započelo davne 1923.
Kao što se starije generacije vjerojatno dobro sjećaju, ‘Nada Dimić’ specijalizirala se za proizvodnju tekstilnih proizvoda, postavši vodeća u svojoj branši. Svojom proizvodnjom, koja je obuhvaćala sve od radničkih uniformi do kvalitetnih tekstilnih proizvoda za široko tržište, tvrtka je zauzela centralno mjesto u industrijskom razvoju regije, ali i cijele Jugoslavije. Kako mnogi vole reći, bila je to era u kojoj ‘Nada Dimić’ nije samo osiguravala zaposlenje za preko 1.500 radnika, već je bila i mjesto gdje su se razvijale nove tehnologije i radne prakse.
Priča ‘Nade Dimić’ započinje 1923. godine, kada je Iso Ludović u Zagrebu osnovao ‘Lacet’, prvu domaću tvornicu vrpca i čipaka. Tri godine kasnije, Sadik Gaon je osnovao Tvornicu trikotaže i pletene robe ‘Gaon’, a Zagrebačka pletiona počela je s radom 1939. godine. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, tvornice ‘Gaon’ i ‘Lacet’, čiji su vlasnici bili židovskog podrijetla, dospjele su pod kontrolu Nezavisne Države Hrvatske, a vlasnici su bili prisiljeni napustiti zemlju. Nakon rata, 1946. godine, ove tvornice su nacionalizirane i preimenovane – ‘Lacet’ je postao ‘Vrpca’, a ‘Gaon’ je preimenovan u ‘Industriju tekstilnog pletiva Interplet’.
Napredak nije bio dovoljan za opstanak
Dolaskom 1950. godine, pod okriljem Direkcije za industriju trikotaže i konfekcije, ‘Vrpca’ se spojila sa Zagrebačkom pletionom i nekoliko manjih poduzeća, formirajući time novo poduzeće pod imenom ‘Nada Dimić, zagrebačka trikotaža i pozamanterija’. Nakon 50-ih, Industrija tekstilnog pletiva ‘Interplet’ se pridružila ‘Nadi Dimić’ te je tvornica doživjela značajan rast i proširila se na međunarodno tržište.
Do 1975. godine, tvornica je prestrukturirana u RO ‘Nada Dimić’ sa šest OOUR-a, a osamdesetih godina prošlog stoljeća doživjela je modernizaciju kroz obnovu strojnog parka i uvođenje novih tehnologija. Međutim, unatoč ovim poboljšanjima, tvornica je nastavila poslovati s gubitcima, što je dovelo do pokretanja stečajnog postupka 2000. godine, kada je i prestala s radom u svojem izvornom obliku, prenosi Hrvatska tehnička enciklopedija.
Nasljednik tvornice ‘Nada Dimić’ je tvrtka ‘Endi Line’ osnovana 2003. godine u Svetom Ivanu Zelini.
