Tužna priča DTR-a: Od najstarijeg proizvođača rublja u Hrvatskoj, do još jedne ugašene i zaboravljene tvornice
Domaća tvornica rublja (DTR) poslovala je od 1914. godine što ju i dalje čini najstarijim proizvođačem rublja u Hrvatskoj. Najveći rast poslovanja doživjeli su nakon Drugog svjetskog rata, a u svom vrhuncu zapošljavali su više od 1.600 radnika. Osim u Zagrebu, proizvodni pogon bio je i u Garešnici, ali sve je krenulo nizbrdo nakon Domovinskog rata. DTR je ugašen 2017. godine.
Domaća tvornica rublja, 1924. godina. Foto: DTR
Najstariji proizvođač rublja u Hrvatskoj, Domaća tvornica rublja (DTR) osnovana je 1914. u Zagrebu, ali joj korijeni sežu još od davne 1890. godine. Prvi vlasnik bio je Salomon Berger koji je vodio trgovinu ženskom tekstilnom robom na Trgu bana Josipa Jelačića i koji se tijekom života posvetio očuvanju narodnih motiva i zapošljavanju seoskih žena.
DTR je bio inovator
Zbog gubitaka u poslovanju, Bergerova je trgovina promijenila vlasnike 1910. godine. Na ‘čelo’ tada dolaze Makso i Lav Bauer koji provode modernizaciju tvrtke (prelazak na mehanički pogon) te mijenjaju njeno ime u svima danas poznato – Domaća tvornica rublja. Ubrzo nakon toga, proširuje se izvoz robe, a do 1924. godine kapacitet se širi za čak četiri puta. Pogoni su se nalazili u tada novoizgrađenoj zgradi u Krajiškoj ulici 20 u Zagrebu, prenosi Hrvatska tehnička enciklopedija.
Između dva svjetska rata, DTR uvodi inovacije poput tekuće vrpce, a 1927. postaje vlasništvo Hermanna Pollacka, dok tvrtku 1942. preuzima Marin Ferić. No, Drugi svjetski rat donosi nove izazove, a DTR dočekuje kraj rata smanjenim brojem zaposlenih. Ipak, uskoro dolazi do pripajanja dodatnih poduzeća i modernizacije proizvodnje, što se višestruko isplatilo u godinama koje dolaze. Tada je, naime, po prvi puta uvedena i druga smjena rada, što znači da je posla svakako – bilo.
Sve je pošlo po zlu nakon Domovinskog rata
Godine 1954. DTR otvara svoju prvu trgovinu u Ilici 25 u Zagrebu, a uskoro ih otvara još nekoliko šireći svoju trgovačku mrežu. U međuvremenu su prostorne mogućnosti u Krajiškoj ulici postale vrlo skučene, pa su 1979. godine izgradili novu tvornicu u Maksimiru. DTR je u to vrijeme zapošljavao oko 1.600 radnika te je proizvodio oko 15.000 košulja dnevno. Godine 1985. izgradila se i nova tvornica u Garešnici koja je poslovala u sklopu matične kuće do 1989., kada se osamostalila i postala Modea Garešnica. Tada se DTR reorganizirao i konstituirao u društveno poduzeće s potpunom odgovornošću.
Tijekom Domovinskog rata, DTR je šivao opremu za Hrvatsku vojsku, ali se suočio s padom proizvodnje i smanjenjem broja zaposlenih, kao i većina domaćih tvornica toga doba. Početkom 2000-tih, DTR je pao na svega oko 500 zaposlenih, a većina proizvodnje činili su doradbeni poslovi za strane partnere, bez puno izvoza gotovih proizvoda unutar Europske unije. Globalizacijom tržišta pozicija DTR-a je oslabljena te se 2011. preselilo u pogon smanjenoga obujma u Brckovljanima, gdje je zapošljavalo oko 200 radnika.
Taj se broj dodatno smanjio 2016. godine, kada je u tvornici bilo tek 19 zaposlenih. Godinu dana nakon toga, 2017., DTR je zauvijek prestao s radom i tako postao dio trenda gašenja domaćih tekstilnih tvrtki.
