Stručnjaci o kolapsu mirovinskog sustava: Neće biti kolapsa, ali će mirovine biti sve manje
Svaki put kada je mirovinski sustav pod povećalom javnosti, krenu priče o tomu kako je on pred takozvanim kolapsom i kako nas uskoro čeka velika katastrofa. Međutim, sustav je tako namješten da se iznenadni kolaps ne treba očekivati, jedino ako pod kolapsom podrazumijevamo sve manje mirovine u budućnosti.
Foto: Pixabay
Protekle dvije godine koliko traje rasprava o mirovinskom sustavu razni politički akteri i ekonomski stručnjaci najavili su mogući kolaps mirovinskog sustava. Već danas nam u mirovinskom sustavu nedostaje 17 milijardi kuna za redovito godišnje isplaćivanje mirovina, a prihvaćanjem sindikalnih zahtjeva mirovinski sustav postat će još malo skuplji nego što je do sada bio.
Međutim, sustav je postavljen tako da se iznenadni kolaps baš i ne može dogoditi, osim u nekom crnom apokaliptičnom scenariju. S druge strane, može se dogoditi puzajuće urušavanje mirovinskog sustava, a ako pogledamo trendove u zadnjih 40-ak godina ono se već i događa.
Hoće li nova situacija značiti probleme s isplatama budućih mirovina i slične muke za današnje umirovljenike, pita se slobodnadalmacija.hr, koja je kontaktirala dva ekonomska stručnjaka koji tvrde da će novca uvijek biti za mirovine, ali nažalost sve manje i manje.
“Bit će uvijek za mirovine, one se sufinanciraju iz proračuna i sufinancirat će se i dalje. Ljudi moraju imati za dostojanstven život u trećoj životnoj dobi jer prosječna mirovina od 2.300 kuna je toliko mizerna da je svaki umirovljenik s njom siromah”, kazao je prof. dr. sc. Drago Jakovčević s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.
Profesor Jakovčević: “Nije bankrot, ali…”
Profesor Jakovčević komentirao je i Vladinu najavu o kolapsu mirovinskog sustava u slučaju da prihvate sindikalne zahtjeve, tj. onih famoznih 45 milijardi kuna duga našoj djeci i unucima do 2040. godine:
“Projekcije kolapsa i bankrota bile su rađene za 2040. godinu, na tome da ćemo manje raditi i imati veći broj korisnika mirovina. Te projekcije nemaju temeljenja na pravnom znanstvenom pristupu. Trebamo otvoriti raspravo o održivosti drugog stupa koji je problematičan, jer nijedan sadašnji umirovljenik koji je imao mogućnost izbora da ima mirovinu iz oba stupa ili samo iz stupa generacijske solidarnosti nije se odlučio za mješovitu mirovinu, svi su se odlučili za prvi stup, jer bi im mirovina iz oba stupa bila od 600 do tisuću kuna manja, ovisno o osnovici”, kazao je.
Međutim, umirovljenici od ove godine imaju izbor povratka u prvi stup ili birati kombiniranu mirovinu iz oba stupa. Nije istina da nitko od umirovljenika nije izabrao kombiniranu mirovinu jer je uveden dodatak od 20,25% za one koji se odluče za kombiniranu mirovinu, a otprilike pola umirovljenika bira kombiniranu, a pola mirovinu iz prvog stupa.
“To nije bankrot nego smanjenje fondovske vrijednosti jer je manje ljudi koji rade i životni se vijek produžio svakih 10 godina za jednu godinu, pa je broj korisnika mirovine veći. To nije pitanje održivosti nego nedostatne mirovien onih koji su izdvajali cijeli život za mirovine. Akcija “67 plus” je legitimna i ispravna akcija sindikata, čudi me da premijer i prije nije prihvatio te zahtjeve”, kazao je.
Bejaković: “Sustav se neće urušiti, ali će mirovine biti male”
Na istom tragu je i dr. sc. Predrag Bejaković iz Instituta za javne financije:
“Ništa se neće dogoditi. Sustav se neće urušiti, ali će mirovine biti male. Mirovine su se isplaćivale u ratna i poratna vremena”, kazao je.
Žalosti ga što je Vlada odustala od promjena i kazao kako glavni problem nije rad do 65 ili 67 jer se već danas mučimo s radom do 65. godine.
“Nemamo dovoljno staža i uplata jer se u Hrvatskoj ne isplati raditi. Postoji međugeneracijska solidarnost, no naša djeca jednog dana mogu reći da ne mogu davati pola plaće za naše mirovine”, kazao je Bejaković.
Bejaković navodi primjer jednog problema unutar sustava međugeneracijske solidarnosti. Ako je osoba A imala pet puta veću plaću od osobe B, znači da je pet puta više uplatila u mirovinski fond. No, ta osoba neće dobiti pet puta veću mirovinu jer su one ograničene – maksimalno se može nadati 3,8 puta većoj mirovini.
“Slijedom toga, ne isplati se uplaćivati pet puta veći doprinos cijeli radni staž, ako većina kolega odlazi u mirovinu s 31 godinom staža. Onaj u prijevremenoj mirovini prima manju mirovinu, ali je prima dulje vrijeme, pa tako primi više novca od onog tko je odradio cijeli radni staž”, kaže Bejaković.
Ljudi to prepoznaju, smatra Bejaković, i rano se povlače iz svijeta rada:
“Žene sada odlaze u mirovinu sa 62 godine, muškarci sa 63, žene žive gotovo 80 godina, pa gotovo 18 godina prosječno primaju mirovinu, a umirovljenici 15 godina. Sa stanovišta javnih financija to je neodrživo. Ne bi situacija bila mnogo drukčija da radimo do 65. godine, ali ipak bi bila bolja”, zaključuje Bejaković.
