Stopostotni invalid u mirovini došao u kolicima na pregled, liječnik ga odbio pregledati
67-godišnji Stjepan iz Lemeša Križevačkog prije nekoliko dana došao je na zakazani pregled magnetskom rezonancom u zagrebačku Kliniku za traumatologiju u Draškovićevoj ulici. Doktor mu je rekao da ima određeni dnevni “kvantum” pacijenata koje mora pregledati, a umirovljeniku je poručio da ga ne može primiti.
Foto: Pexels
Ogorčeni Stjepan iz Lemeša Križevačkog odlučio je svoju priču ispričati za podravski.hr, nakon grube odbijenice u zagrebačkoj Klinici za traumatologiju u Draškovićevoj.
Stjepan je iznenada postao invalidom prije 24 godine:
“Nikad nisam bio bolestan, čakk nisam imao ni liječnički karton. Supruzi sam jednu večer rekao da me boli vrat i ona me je namazala mašću i istrljala s malo rakije. Oko četiri ujutro probudio sam se i kad sam ustao, samo sam pao i ostao potpuno nepokretan”, prisjeća se Stjepan.
Taj trenutak mu je promijenio život – dijagnosticirano mu je začepljenje kanala leđne moždine kod vrata, a doktori su mu rekli da će vjerojatno do kraja života biti nepokretan.
I baš na dan kada je umirovljenik potegnuo iz Lemeša Križevačkog do Zagreba, kako bi obavio magnetsku rezonancu za koju je uredno naručen, hrvatsko zdravstvo mu je pokazalo svoju ružnu stranu:
“Inače sam vrlo temperamentan čovjek, ali taj put nisam reagirao. Tome se čudila i moja supruga, koja mi je bila u pratnji. Drugi pacijenti koji su također odbijeni išli su se žaliti ravnatelju, a ja sam samo rekao: ‘Neka mu Bog sudi, idem ja doma'”, ispričao je Stjepan novinarima.
Čitavog života se bavio poljoprivredom, a nakon dijagnoze doživio je velik šok:
“Imao sam 80 komada junadi u tovu i bio sam kooperant Podravke. Supruga, dvoje djece – dobro smo živjeli. Da se usporedi s time kako danas žive poljoprivrednici, bilo je sjajno. I onda preko noći ostanem nepokretan. Razmišlja sam dok sam takav ležao, o tome da si prekinem život…”, ispričao je Stjepan.
Kao stopostotni invalid morao je u mirovinu, a prisjeća se da je prva mirovina iznosila samo 90 kuna!
“Sada je situacija puno bolja, pogotovo zbog naše Udruge za osobe s invaliditetom. Družimo se međusobno i osjećaš se kao čovjek, ne više tako odbačen kao prije. Ali šok koji sam proživio zato što sam stradao u najboljim godinama još nije u potpunosti izblijedio”, izjavio je Stjepan.
