Što se događa s najnižim mirovinama: Eksplozija poniženih umirovljenika ili previše solidarnosti?
Svaki četvrti umirovljenik u Hrvatskoj prima nešto što zovemo najnižom mirovinom. Iako se radi o “zaštićenoj” kategoriji mirovine koja je veća nego ona koju bi dobili pukom formulom izračuna mirovine na temelju doprinosa i staža, s njome je malo tko zadovoljan. Da bi stvar bila još strašnija, pred očima nam se događa eksplozija korisnika najnižih mirovina. Od 2016. do 2020. godine više od 40 posto umirovljenika dobilo je najnižu mirovinu!
Foto: Pexels
Najniža mirovina predstavlja zaštitni institut unutar mirovinskog sustava koji, u ovom trenutku, umirovljenicima garantira 71,53 kunu po jednoj godini radnog staža. Ona je u tom smislu relativna tako da najniža mirovina može biti 1.073 kune (za 15 godina radnog staža) ili 2.861 kune (za 40 godina radnog staža).
Do najniže mirovine ćete doći ako ste tijekom radnog staža imali ispodprosječnu plaću – formula izračuna “obične” mirovine, na osnovi mirovinskog staža i ostvarenih plaća, bi vam bila toliko nepovoljna da s najnižom mirovinom zapravo upadate u zaštićenu kategoriju.
U Hrvatskoj trenutačno najnižu mirovinu prima 275.250 ljudi. Za prosječnih 27 godina i četiri mjeseca staža u prosjeku primaju 1.790 kuna mirovine. Da najniža mirovina ne postoji, primali bi 1.165 kuna mirovine. Može se reći da institut najniže mirovine njima u prosjeku povećava mirovinu za 625 kuna mjesečno.
Najnižu prima svaki četvrti, a u budućnosti skoro svaki drugi umirovljenik?
Dakle, najnižu mirovinu danas u Hrvatskoj prima točno svaki četvrti umirovljenik. Međutim, pred očima nam se događa eksplozija najnižih mirovina u odnosu na “obične”. Godišnje u Hrvatskoj u mirovinu ode oko 50 tisuća ljudi. Za očekivati je da će ih 25 posto (svaki četvrti) dobiti najnižu mirovinu. Međutim, u razdoblju od 2016. do 2020. godine udio korisnika najniže mirovine u ukupno umirovljenima popeo se na preko 40 posto.
Foto: Mirovina.hr
I tako nam “zaštitni instrument” u mirovinskom sustavu polako postaje glavni oslonac za spas starijih ljudi. O ovom fenomenu smo razgovarali s predsjednicom Sindikata umirovljenika Hrvatske Jasnom A. Petrović, HSU-ovim saborskim zastupnikom Silvanom Hreljom, kao i s dvojicom ekonomista koji su se u znanstvenoj karijeri bavili s mirovinskim sustavima, Danijelom Nestićem i Predragom Bejakovićem.
Petrović: Ekplozija “poniženih” mirovina
Jasna Petrović iz SUH-a kaže kako se radi o eksploziji poniženih mirovina.
“Nešto je tu jako bolesno i naopako u postojećem mirovinskom sustavu kad više od 40 posto radnika, nakon što odrade prosječno 33 godine radnog staža, može očekivati samo najnižu mirovinu, ‘poniženu’ mirovinu obezvrijeđenih radnika s mizernim plaćama”, kaže Petrović.
Dodaje kako postojećih 275 tisuća korisnika treba uvećati za dodatnih 10 tisuća s bivšim “minimalnim mirovinama” jer se radi o istoj kategoriji. Isto tako, čak 70 posto korisnika najniže mirovine su žene.
“Prosječna najniža mirovina u studenom 2021. godine iznosila je 1.790 kuna, dok zona rizika od siromaštva započinje na granici od 2.927 kuna, dakle, prosječno iznose samo 61 posto od iznosa statistički predviđenog za puko preživljavanje samca. Riječ je o nevjerojatnom trendu, gdje za koju godinu prijeti da većina umirovljenika ostvari takvu mizernu mirovinu”, kaže Petrović.
Vlada je putem Nacionalnog plana oporavka i otpornosti obećala povećati najniže mirovine, dva puta po 1,5 posto. Petrović zaključuje kako se radi o – ruganju bijednima.
Hrelja: Mirovinski sustav će se pretvoriti u socijalni sustav
Silvano Hrelja kaže kako ga ovi podaci ne iznenađuju. Podsjeća da je više puta u Saboru govorio o niskim plaćama koje će neminovno kasnije rezultirati većim brojem korisnika najniže mirovine. Prognozira da ćemo kroz nekoliko godina imati situaciju gdje će svaki drugi umirovljenik završiti s najnižom mirovinom, ali je oprezan oko stavljanja svih korisnika najnižih mirovina u isti koš:
“Dakako, najveći broj korisnika najniže mirovine ipak prima manje od linije siromaštva i tu treba biti naš fokus. Odlazak u mirovinu je na jedan način suočavanje sa svojom prošlošću. Netko je radio kod poslodavca koji ga je iskoristio, držao ga je na minimalcu. Znamo da je toga bilo svih ovih 30 godina. U drugom slučaju, netko je svjesno, kod obrtnika i poljoprivrednika, sam sebi uplaćivao niske iznose i sada ima najnižu mirovinu.
Ništa u najnižoj mirovini nije jednoznačno. Isto tako, treba vidjeti kako ljudi žive. Ako ih je dvoje, a oboje imaju najnižu mirovinu za 35 godina staža žive s 5.000 kuna mjesečno. Oni su u boljoj poziciji od samca koji možda kao pojedinac ima više staža i veću najnižu mirovinu”, započinje Hrelja.
Stvarni uzrok vidi u niskim plaćama i mehanizmima (poput neoporezivih dodataka na plaću) koji omogućavaju da doprinosi budu niski. Niski doprinosi, tvrdi Hrelja, od mirovinskog sustava stvorit će mega sustav socijalnih slučajeva.
“Kad čovjek završi u takvoj mirovini, onda je već kasno. Onda ne može popraviti ama baš ništa. Ne možemo kriviti ljude koji preživljavaju kako mogu. Tamo gdje se minimalac i još toliko dobije na ruke postoji odgovornost. Siva ekonomija i nedovoljna naplata doprinosa dovest će do toga da će se mirovinski sustav kroz 20 godina u 80 posto slučajeva pretvoriti u socijalni slučaj. Lakše je ubrati PDV jer troše svi, i turisti, nego natjerati sve da se drže reda oko uplate doprinosa”, zaključuje Hrelja.
Nada se kako će reforma obiteljskih mirovina, odnosno obiteljski dodatak na mirovinu koji stupa na snagu iduće godine, popraviti situaciju s primanjima korisnika najnižih mirovina.
Nestić: Svi koji primaju ispod 80 posto prosječne plaće ulaze u sustav najniže mirovine
Danijel Nestić s Ekonomskog instituta kaže kako je došlo vrijeme da se o sustavu najniže mirovine detaljno razmisli i da je zreo za reformu.
“Vidim dva problema. Svi oni koji primaju ispod 80 posto prosječne plaće će ući u sustav najniže mirovine. To znači da je potpuno svejedno jeste li prijavljeni na minimalnu plaću, 4.500 kuna, 5.000 kuna – vaša mirovina će biti ista. Na taj način se stvara vrlo jak poticaj za isplatu dijela plaće na crno. Radnik na taj način ništa ne gubi. A na neki način nije baš potpuno fer da ljudi završe s potpuno identičnom mirovinom, a imali su bitno različite plaće”, kaže Nestić.
Drugi problem vidi u narušavanju ravnoteže između mirovinskih stupova, odnosno da najniža mirovina utječe na izbor povoljnije mirovine. Podsjetimo, u Hrvatskoj se prema važećem zakonu pri umirovljenju može birati između mirovine iz oba stupa, ili sva sredstva prebaciti u prvi stup i primiti takvu mirovinu. Potonja opcija je isplativija ljudima s manjom plaćom za vrijeme radnog vijeka.
“U drugom stupu nema dodatka za najnižu mirovinu. Svi oni koji su na najnižoj mirovini, njima je svima redom povoljnija mirovina iz prvog stupa. Najniža mirovina na neki način radi konkurenciju mirovinskom sustavu, barem onakvom kakav je zamišljen. Ukratko, sustav je zrel za reviziju jer motivaciju za prijavu na pravu plaću ovakva situacija ozbiljno narušava. I konačno, ovakva najniža mirovina ne mora nužno raditi ono što je zamišljeno – ne štiti ljude s najmanjim primanjima. Svaka promjena je komplicirana i trebalo bi paziti da u budućim zakonskim promjenama bude što manje, ili da uopće ne bude gubitnika”, kaže Nestić.
Bejaković: Što ako buduće generacije odustanu od međugeneracijske solidarnosti?
Predrag Bejaković s Instituta za javne financije kaže da male plaće vode do malih mirovina, ali da je problematično što dolazi do “kompresije mirovina”, odnosno da je najniža mirovina poprilično blizu prosječne mirovine.
“Ljudima treba pomoći, ali prevelika solidarnost dovodi do toga da ljudi ostvaruju mirovinska prava koja nisu zaslužili. To vodi do narušavanja povjerenja u mirovinski sustav. Ljudi se pitaju zašto raditi, zašto uplaćivati doprinose kada će netko drugi dobiti neznatno manju mirovinu uz puno manje rada.
Ovo je direktna motivacija da se ljudi prijave na minimalac, a ostalo primaju na ruke. Jer ako naše mirovine ne ovise o doprinosima, onda ćemo ili raditi kraće ili raditi za minimalac”, tvrdi Bejaković.
Jednostavnih rješenja nema, nastavlja Bejaković. Mirovinski sustavi će svakako zbog loše demografske piramide doživjeti snažan pritisak u budućnosti.
“Mi funkcioniramo na prešutnom međugeneracijskim dogovorom. Jeste li se vi dogovorili s vašim tatom ili djedom da ćete mu plaćati mirovinu? Taj sustav je uveden da se smanje socijalni nemiri. Takvi sustavi su odlični kada ima puno onih koji plaćaju doprinose, a malo korisnika. Teret brojnih staraca pada na manji broj mlađih. Ali nigdje ne stoji da će, možda ne današnji mladi, ali mladi u budućnosti jednom reći ‘mi to jednostavno više nećemo raditi, vi ste nam jako dragi ali moramo se brinuti za sebe'”, zaključuje Bejaković.
