Štednja za treću životnu dob predstavlja nužnost. Naravno, ako si osoba to može priuštiti. Zbog sve većih troškova života i sve nižih mirovina u odnosu na standard, ta je potreba postala sve veća. Početi nikada nije kasno, zašto što će vam u starosti svaka dodatna kuna dobro doći. Ukoliko niste štedjeli uplatama u dobrovoljni mirovinski fond, odnosno treći stup ili uplaćivali životno osiguranje, preostaje neki drugi oblik štednje poput one u banci ili “čarapi”. A ako ste mlađi, na raspolaganju imate svaku od navedenih opcija.
Štednja u “čarapi” i dalje je mnogima omiljena Foto: Jasmina Grgurić/Mirovina.hr
Za početi štedjeti kako bismo imali bezbrižniju starost te tijekom nje što manje financijski opterećivali bližnje, nikada nije kasno. Kasno nije ni kada smo već ušli u mirovinu, jer su pred nama još desetljeća života. Ona nose razne nepredviđene situacije, kako dobre tako i loše, stoga nije loše osigurati se.
Jedan od načina štednje za mirovinu je treći mirovinski stup, odnosno dobrovoljno mirovinsko osiguranje. Ono je u Hrvatskoj predstavljeno 2002. godine. Kao dobrovoljna individualna kapitalizirana štednja predstavlja nadogradnju obaveznog mirovinskog osiguranja kroz sustav međugeneracijske solidarnosti, odnosno prvi stup i obvezne individualne kapitalizirane štednje. Taj drugi stup za sada ne pokazuje previše koristi i na njega se, ako želimo veću mirovinu, previše ne možemo osloniti.
Korist imaju i nasljednici
Prednost trećeg stupa je da uplaćujemo novac koliko i kada želimo, a uplaćeno možemo početi trošiti već kada napunimo 50 godina. Tu su i poticaji od države u godišnjem iznosu najviše 750 kuna na 5.000 kuna uplate, što se s vremenom može mijenjati pa čak i ukinuti. Vaš je novac u međuvremenu uložen u državne obveznice i dionice, ne podliježe ovrhama, a u slučaju smrti nasljeđuju ga vaši nasljednici. Nedostaci trećeg stupa su naknade za učlanjenje i upravljanje fondom, kao i izlazne naknade do čak deset posto. Također, taj ste novac i sami mogli uložiti u istu ili neku drugu svrhu. Hrvatska u dobrovoljnim mirovinskim fondovima ima oko četvrt milijuna osiguranika, a u njima se vrti oko tri milijarde kuna. Iz njih se trenutno godišnje isplaćuje oko 15.000 korisnika.
Životno osiguranje mnogi su izabrali kao najbolji oblik štednje za stare dane, međutim i kod njega je stvar u tome da se do novca ne može doći desetljećima, a unatoč tomu u svojim uplatama morate biti redovni svakoga mjeseca, bez obzira na trenutne okolnosti koje se često u razdoblju od 30 godina promijene. Ukoliko vam novac zatreba ranije, bit ćete na velikom gubitku u odnosu na uloženo. Prednost postoji za članove obitelji u slučaju vaše smrti.
Kućna štednja kao prva pomoć
Štediti se može tako da se novci ovisno o mogućnostima uplaćuju na posebni račun, a iznos se može i oročiti na određeni rok pri čemu mnoge banke nude prinose na uplate po isteku vremena. Za ovakav oblik štednje nije kasno ni u mirovini, ako nam prilike dozvoljavaju izdvojiti koju kunu. Neki su pak za života štedjeli ulažući u nekretnine ili druge vrijednosti koje će moći prodati, što danas baš i nije lak zadatak.
Tu je i dobra stara “čarapa” koja je za crne dane poslužila velikom broju umirovljenika, a mnogi se i danas najradije odlučuju za ovaj oblik štednje. Glavna računica pritom je da čovjek ima uz sebe novac u svakom trenutku kada mu se ukaže potreba zapravo imajući ono što ima, ni više ni manje. Koliko si uštedio, toliko ti je na raspolaganju, bez oduzimanja, dodavanja ili vremenskog uvjeta za raspolaganje novcem. Od malene mirovine teško da se mogu podmiriti izvanredni troškovi poput kvara u domu, potreba liječenja, odlaska na odmor, poklona za unuke ili nečeg trećeg. Iako se ovakav način štednje u 21. stoljeću često smatra primitivnim, on predstavlja izvrsnu financijsku “prvu pomoć” i može služiti kao dopuna ostalim oblicima štednje.
