Stariji se prisjećaju dana kada se Biokovo srušilo na Makarsku: “Čuo sam vukove, ptice i krikove”
Danas je 59. obljetnica potresa koji je 1962. godine zatresao Makarsko primorje, a stariji građani koji ga se sjećaju znaju točno kako se osjećaju ljudi u Banovini. Praktički kompletna Makarska morala je biti evakuirana, a veliku štetu izazvao je odron kamenja s Biokova.
Foto: Potres u Makarskoj 1962. godine | Youtube screenshot
Danas je točno 59 godina od razornog potresa koji je pogodio Makarsku 1962. godine. Razorni potres stupnja VIII. prema Mercallijevoj ljestvici nalik je novim potresima u Petrinji – prvi i blaži lupio je 7. siječnja, a četiri dana kasnije dogodio se još jači potres te rezultirao evakuacijom čitavog grada. I prvi i drugi potres uzeli su ljudske žrtve, bilo kroz odron kamenja s Biokova ili kroz srušene kuće. Odron kamena s Biokova bio je posebno opasan, golemi blokovi padali su po gradu i rušili sve pred sobom.
Desetak osoba bilo je teže ozlijeđeno, a još više desetaka prošlo je s lakšim ozljedama.
Tadašnji stožer, odnosno štab za pomoć stradalima u Makarskoj brzo je dao naredbu o evakuaciji – stanovništvo Podgore, Drašnice, Kotišine, Tučepa, Igrana i Makarske hitno je moralo naći privremeno mjesto za život, piše Večernji list.
“Imao sam osjećaj da se Biokovo pomaknulo”
Umirovljenici se i danas sjećaju groznih scena iz mladosti.
“U vrijeme prvog potresa, koji se dogodio u nedjelju, bio sam u Podgori, u restoranu Pivac. Nitko nije bio svjestan da je potres, mislili mso u prvi mah da nas je zahvatio ratni vihor, da je bombardiranje.
Drugi se potres zbio u četvrtak, u 6:05 sati. Još je bila noć. Upravo sam stigao na posao u tvornicu Gorinka u Makarskoj. Nastao je mrak, među ljudima je zavladala panika. Tko je bio bliže vratima, izletio je vanka”, prisjetio se svojedobno za Večernji Petar Milić.
Svoje sjećanje podijelio je i umirovljenik Velimir Urlić koji je tada imao 10 godina:
“Čula se snažna grmljavina, imao sam osjećaj da se Biokovo pomaknulo. Nisam shvaćao što se događa. Poslije nekoliko trenutaka Biokovo se više nije vidjelo, ostalo je u dimu. Sjećam se da sam čuo vukove, ptice, krikove koji su odzvanjali. Nastao je kaos, a nisam znao što mu je uzrok”, ispričao je za Večernji list.
Rijetki su ostali u Makarskoj
Nakon drugog potresa, vlastima nije dugo trebalo da cjelokupno stanovništvo pozovu na evakuaciju. Bježalo se kako god se stiglo, čamcima i vojnim brodovima.
Jedan od rijetkih koji su ostali u porušenom gradu jest Josip Baričević:
“Bio sam zapovjednik vatrogasaca. Četrdeset dana nikakve vlasti nije bilo, samo mi. Cijelo se pučanstvo iselilo, svi su otišli izvan grada. Sve je zamrlo, bili smo sami. Tlo je cijelo vrijeme podrhtavalo. Stajao ili sjedio, pod nogama ti se uvijek treslo”, opisao je Baričević za Večernji list.
Prisjetio se kako je su od građana ostali tek rijetki nemoćni stariji ljudi. Najviše ih je završilo u Zagrebu, a dobar komad je otišao prema Istri.
“Za to vrijeme u pustom je gradu bez struje, vode, opskrbe i stanovnika bilo i krađa. Mi vatrogasci smo bili jedina vlast, policija je došla poslije. Organizirao sam dežurstva. Po dvojica vatrogasaca noću su obilazila ulice i kuće da ne bi koga uhvatili unutra. Nisu imali oružja, nego sjekirice, pa kada lupi njome…”, ispričao je Baričević.
Stanovništvo se počelo vraćati tek nakon više od mjesec dana od potresa:
“Kada je tvornica počela raditi, vratio sam se i ja. Ljudi su dobivali kredite, gradilo se i obnavljalo”, prisjetio se svjedok vremena Petar Milić.
Posljednji su se vratili školarci, tek kada se situacija do kraja smirila.
