Stariji ljudi podijelili fascinantne priče o njihovim prabakama i pradjedovima
Neki budući klinci će se sa zanimanjem raspitivati o generaciji današnjih umirovljenika. Jednako tako, današnji mladi su na popularnom društvenom forumu Reddit upitali današnje starije čega se najviše sjećaju o svojim prabakam i pradjedovima. Sve dalje u prošlosti od toga je u rukama povjesničara, jer je prijenos s koljena na koljeno sve teži.
(Ilustracija: Pixabay)
U rubrici “Pitajte starije” na društvenoj mreži Reddit osvanulo je zanimljivo pitanje: “Imate li neke životne priče o ljudima koji su bili živi tijekom 19. stoljeća?”.
To bi otprilike bili prabake i pradjedovi današnjih umirovljenika. Odgovori su zanimljivi i poučni, ali i tužni jer shvaćamo da naši preci više nisu s nama i njih više ne možemo pitati slična pitanja. Naravno, umjesto njih imamo bogate materijale poput osobnih dnevnika, medija i drugih povijesnih pomagala koji nam pomažu shvatiti kako se prije živjelo.
Iz 19. stoljeća do Mjeseca
Umirovljenici s Reddita, uvijek spremni pomoći, dali su pregršt zanimljivih odgovora:
“Moja prabaka je prešetala preko cijele zemlje (SAD, op.a.) s vagonskom karavanom kad je bila djevojčica. Kasnije je doživjela i svjedočila činjenici da smo poslali čovjeka na mjesec. Što se mene tiče, drago mi je da živimo u dobu s uređenom kanalizacijom i u dobu lakodostupnosti antibiotika”, započela je jedna umirovljenica.
Drugi su se nadovezali:
“Imam sličnu priču. Moj djed je odrastao na farmi i kupovali su mu samo jedan par cipela godišnje, uglavnom na jesen kada je škola počela. Do proljeća bi mu postale premale, a čitavo ljeto je provodio bos u prirodi!
Bio je u II. svjetskom ratu, preživio ga je. Vratio se kući, završio fakultet i zaposlio se u NASI. Bio je jedan od inžinjera koji su radili na Apollo letjelici koja je sletjela na mjesec.
Od dječaka s golim tabanima do astrofizičara, wow!”, odgovorio joj je drugi korisnik.
Potraga za zlatom
Priče su stvarno zanimljive:
“Moj djed je rođen 1892. godine. Pobjegao je od kuće s 14 (zločesta maćeha) i nekako došao do Aljaske jer je čuo da tamo ima zlata. Nije imao sreće, vratio se natrag u Wichitu i postao je limar. Kada je uštedio dovoljno novca, ponovno se htio brzo obogatiti i ovoga puta je zlato tražio u Arizoni. Nakon toga ponovno uz obalu do Aljaske, nakon toga u Yukon. Nikada nije našao zlato, a naposlijetku se iz očaja uključio u vojsku.
Poslali su ga u Francusku 1917. godine, mislim da je upravljao minobacačima. Dva puta su na njegovu postrojbu bacili klor, pa su ga vratili da radi na telegrafu. Upoznao je baku kad se vratio kući, skrasio se i s njom imao šesnaestoro djece”, napisao je jedan korisnik.
