Stariji često pišu institucijama: ‘Najteže pritužbe su one u kojima ne možemo pomoći’
Starije osobe često pišu pučkoj pravobraniteljici Teni Šimonović Einwalter u nadi da će im ona pomoći. No, unatoč njenoj želji da pomogne, ponekad to ne može zbog zakonskih ograničenja svog djelovanja. Najteže joj padaju pritužbe na nasilje i siromaštvo, jer tu može samo zagovarati zakonske promjene umjesto pružanja konkretne pomoći.
Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter često u svojim medijskim istupima i posebnim izvješćima pažnju obraća na probleme starijih osoba. O nekima od njih govorila je i u podcastu Mirovina.hr. No, za razliku od brojnih institucija, ona ne može izravno djelovati na problem, već može saslušati pritužbe i preporučiti vlastima što trebaju promijeniti.
– Ne možemo uvijek reći da je neka pritužba pritužba starije osobe, osim ako oni napišu koliko imaju godina, a ako ukazuju na neki opći društveni problem gdje ne cijene da je njihova dob presudna, nego govore o nečem što je problem zapravo svih građana Republike Hrvatske, to je nešto drugo što se tiče i starijih građana. S jedne strane trebamo individualizirati na pojedinačnim predmetima i to mi radimo u postupanju kroz pritužbe. Sagledavamo svaku priču svake osobe, ovisno o njenim ili njegovim životnim okolnostima, o mogućnostima. S druge strane, govorimo o pravima starijih osoba na određeni način, istaknula je Šimonović Einwalter.
Razbijanje predrasuda
Govoreći o pritužbama, pravobraniteljica je odlučila razbiti jednu od mnogih predrasuda. Naime, neki su joj stariji građani slali rukom pisana pisma. Danas se ipak situacija promijenila, pa većina pisama stiže elektroničkom poštom.
Došla sam u ured prije šesnaest godina. Tada je većina pritužbi bila pisana rukom, danas je velika većina pisana kompjuterski i dolazi na mailom. Kad vidite pritužbu koja je pisana na papiru i rukom, to je vrlo često indikator da riječ o starijoj osobi, ali zašto želim razbiti ovu predrasudu? Dobar dio starijih osoba piše mailove i ne mogu reći da nam svi samo pišu rukom. Dakle, kod starijih ne možemo svoditi sve na isti nazivnik samo zato što spadaju u jednu dobnu skupinu, u jedan raspon godina, pa ih tretirati kao da svi imaju iste životne situacije, iste probleme i kao da ih sve možemo opisati istim riječima, jer među njima ima zbilja jako različitih ljudi, poručila je pravobraniteljica.
Ne može svima pomoći
Ipak, u moru pritužbi koje dobiva svakodnevno posebno joj teško pada kad joj se javljaju građani izloženi nasilju i siromaštvu. Možda zato što ne može postupati onako kako to mogu druge institucije ili udruge civilnog društva.
– Mi nismo hitna služba koja ima svoju vlastitu policijsku jedinicu koju možemo poslati u nečiju kuću. Moramo postupati na način na koji nam je to zakonima određeno i onda što možemo napraviti? Policiji možemo pisati. Uvijek se pitate koliko brzo je ta osoba zbilja dobila pomoć nakon što se odvažila progovoriti o nasilju. Vrlo često, kad govorimo o nasilju do kojeg dolazi u obitelji u odnosu na starije, to je nasilje koje čine članovi obitelji. Tu je ljudima teško odvažiti se i nekoj instituciji to prijaviti. Zapravo najteže pritužbe za suočiti se su one gdje govore o siromaštvu, a mi ne možemo pomoći. Voljela bih sad reći svima koji nam se obrate da mi pomognemo, ali to ne bi bila istina. Dakle, kad vam netko piše da nema, da nema za kruh, da ne može grijati stan, a mi možemo samo suosjećati i zagovarati šire promjene i veće mirovine i drugačije cenzuse za naknadu za starije ili drugačije. Mislim, dug je put od toga da nešto zagovarate ili mišljenja koja mi radimo na zakone ili ono što govorimo u Saboru, do toga da oni koji zbilja o tome odlučuju i odluče, tako da ta pomoć dođe do te konkretne osobe koja kaže da nema za kruh, zaključila je pravobraniteljica.
Što je još pučka pravobraniteljica rekla o nasilju nad starijim osobama i predrasudama s kojima se suočavaju možete pročitati ovdje ili pogledati u videu ispod teksta.
