Starenje u Hrvatskoj: Zadovoljstvo umirovljenika vezano je za stil života i visinu mirovine
Hrvatska stari, a čini se kako je to sve veći problem institucijama. Hrvatska nema strategiju starenja niti potiče aktivno i zdravo starenje. Unatoč tome, projektom ‘Ostarjeti u vlastitom domu’ kojeg vodi Sanja Klempić Bogadi iz Instituta za migracije i narodnost, utvrđeno je kako su stariji građani Zagreba relativno zadovoljni svime osim visinom mirovina. No, pitanje je na što će istraživače upozoriti na otocima, gdje uskoro kreće nastavak istraživanja.
Izvor: Pixabay
Hrvata je sve manje i sve su stariji, zaključak je posljednjeg popisa stanovništva. Podaci pokazuju da prosječan Hrvat ima 44 godine. Muškarci su u prosjeku u dobi od 42, a žene oko 46 godina. Najmanje starijih od 65 godina je u Gradu Zagrebu i Međimurju, iako se i ovdje njihov udio kreće oko 20 posto ukupne populacije. No, još su stariji u Ličko-senjskoj i Šibensko-kninskoj županiji te gradu Rijeci. Iako starenje nije samo hrvatski problem, neki su alarmi već upaljeni.
– Na svjetskom je vrhu Japan, a onda ga slijede europske zemlje, među kojima i Hrvatska. Smanjenje fertiliteta i porast očekivanog trajanja života u svim europskim zemljama doveli su do porasta udjela starijeg stanovništva. Rezultati posljednjeg popisa stanovništva 2021. pokazali su da je svaki peti stanovnik Hrvatske star 65 ili više godina. Prema projekcijama Ujedinjenih naroda do 2050. Hrvatska će biti među deset država koje će izgubiti više od 15 posto stanovništva i u kojima će značajno narasti prosječna dob, upozorila je Sanja Klempić Bogadi iz Instituta za migracije i narodnost, ujedno i voditeljica projekta “Ostarjeti u vlastitom domu”.
Starenje stanovništva kao upozorenje
Riječ je o projektu kojim Institut nastoji produbiti znanja o kvaliteti života te prednostima i nedostacima starenja u vlastitom domu. Logično, jer domovi za starije osobe trenutno nude smještaj za tek nešto više od dva posto starije populacije u Hrvatskoj. Kako bi saznali kolika je razina uključenosti, odnosno isključenosti starijeg stanovništva u vlastitoj zajednici te žive li aktivno i zdravo, Klempić Bogadi i njen tim proveli su terensko istraživanje u Zagrebu.
– Prvi rezultati pokazuju da je zadovoljstvo starijih ispitanika koji žive u vlastitom domu u Zagrebu u prvom redu vezano uz njihovo zdravlje i stil života, odnosno osobne interese koje su razvijali tijekom života i koje su zadržali i u starosti. Zatim ovisi o razini bliskosti s članovima obitelji i očuvanosti mreže prijatelja. Naravno da stil života ovisi o materijalnim mogućnostima i stupnju zdravlja. Na osobnom planu, stariji, bez obzira radi li se o onima u dobi od 65 do 75 godina ili starijima, ne žale se na liječničke usluge, zadovoljni su svojim liječnicima obiteljske medicine, ali spominju duga čekanja na specijalističke preglede. Oni kojima to dozvoljavaju osobne materijalne mogućnosti ili im pritom pomažu djeca, osim javnog zdravstva koriste i usluge privatnih liječnika za specijalističke preglede. Također, kada ih se pita što misle koji je najveći problem starih ljudi u Hrvatskoj danas, dakle bez obzira imaju li oni osobno materijalnih problema, gotovo svi ističu problem niskih mirovina koji određuje ukupnu kvalitetu života, ustvrdila je Klempić Bogadi.
Svrha ovog, ali i budućeg istraživanja je poticaj stvaranju adekvatnih javnih politika i preporuka koje bi utjecale na povećanje kvalitete života starijih osoba. To uključuje i bolju organizaciju izvaninstitucionalne formalne skrbi, koja se uglavnom oslanja na gerontodomaćice. Projekt će se sada usmjeriti na otoke, koji su ipak specifični po mnogočemu, pa i po tome da na njima ima mnogo ruralnih područja.
– Hrvatska nema strategiju starenja, ne potiče se aktivno i zdravo starenje i uglavnom je pitanje starenja uklopljeno u strategiju socijalne skrbi i borbe protiv siromaštva, što puno govori o položaju starijih i odnosu prema njima. Zbog manjka radne snage Hrvatska je već usmjerena privlačenju stranih radnika koji uglavnom pripadaju mlađoj populaciji. Istovremeno, u okviru demografskih mjera najveći je naglasak na različitim naknadama u svrhu povećanja nataliteta. Općenito, hrvatsko društvo je fokusirano na mladost i mlade. Odnos prema starima je najbolje bio vidljiv tijekom najintenzivnijih razdoblja pandemije COVID-19 kada se veliki broj umrlih u Hrvatskoj opravdao da su uglavnom umirali stari i bolesni, kao da to onda ne predstavlja nikakav gubitak, upozorila je.
Starije se smatra teretom
Klempić Bogadi ističe kako se o starijim osobama u Hrvatskoj govori isključivo kao o teretu za zdravstvo, socijalnu skrb i mirovinski sustav. Smatra da je točnije da je zdravstveni sustav neučinkovit jer Hrvatska spada među europske zemlje s najnižim očekivanim brojem godina zdravog života, a niti životni vijek nam nije predug, o čemu smo nedavno pisali. Slabo se radi na ranoj prevenciji bolesti, kaže ona, te dodaje da kod nas nisu zastupljene mjere zdravog starenja. Ocjenjuje da zdravstvo i socijala imaju svojih problema kojima starenje stanovništva nije uzrok.
– Za sada je dojam da su stari ljudi strpljivo podnose probleme s kojima se suočavaju, bez obzira radi li se o slabijoj financijskoj situaciji ili lošijem zdravstvenom statusu. Nisu skloni velikom kritiziranju institucija koje bi trebale brinuti o raznim aspektima kvalitete života starijih koji žive u vlastitom domu. Bez obzira na zdravstveno stanje, trude se zadržati što višu razinu samostalnosti i zato uglavnom ne pomišljaju na smještaj u dom za starije, dok god budu mogli brinuti o svakodnevnim potrebama, ustvrdila je Klempić Bogadi ujedno potvrđujući loše stanje u sustavima, na koje su stariji građani očito navikli.
