Sretni trenuci djetinjstva: ‘U naše vrijeme ni brige ni pameti, igra, druženje, veselje, lijepo i nezaboravno’
Djetinjstvo je posebno vrijeme za mnoge i upravo prva naša sjećanja su na ovo razdoblje. Neki su imali sretno djetinjstvo i rado ga se sjećaju, a drugi ga žele zaboraviti jer su djetinjstvo proveli u ratnim godinama. Mi smo vas odlučili pitati koja su vam najsretnija sjećanja iz djetinjstva, a odgovori su zapravo vrlo slični. Većina vas tako najviše pamti ljetovanje, bezbrižnost, igru na cesti, a nezaboravne su obiteljske uspomene i posebni trenuci.
Djetinjstvo na moru | Foto: Pexels, Brett Jordan
Mnogi se rado sjećaju događaja iz djetinjstva. Bilo da se radi o jednom trenutku ili o cijelom periodu života, svi ga se sjećaju s dozom nostalgije i željom za povratkom u bolja vremena. To ste nam i priznali i na našoj Facebook stranici. Tako smo dobili različite odgovore na pitanje ‘koja su vam najsretnija sjećanja iz djetinjstva’.
Odlazak na more kao omiljeni dio djetinjstva
Nekada je djetinjstvo bilo potpuno bezbrižno. Kada nije trajao vrtić ili škola, dani su se provodili kod baka i djedova i nije bilo prevelikih opasnosti. Neki tako pamte potpunu tišinu i odmor, drugi igre na ulici, a treći prvo čega se sjete su ljetni praznici.
– Ljetni praznici, kod bakine kućice pored šume potočića, voćnjaka vrta, vinograda,… Popodnevni odmor u hladu krošnje jabuka. Tišina. Samo poj ptica. Jutra s velikim crvenim suncem i trk košuta… u nepoznato. Kiše, te tople ljetne kiše kad sam si mogla od blata smočene prašine stvoriti čizmice.. Trčanja visokom travom uz let leptira.. Ljepota ljetnih praznika, koju sam platila odličnim ocjenama iz svih predmeta ,kao preduvjet.. Vjerujte, vrijedilo je svake sekunde.. Ukratko opisano, rekla je umirovljenica Mira.
Druga umirovljenica se sjeća ljeta kod bake na Rabu, a mnogi su spominjali upravo ljetovanje kao omiljeni dio djetinjstva.
– Ljetni praznici kod bake u Lici i vožnja na kolima punim sijena. Kad dođemo s kolima na mostić preko potoka moj ujak, odrasli čovjek, ali u srcu veliko razigrano dijete, skoči s vrha voza sijena u potok. Nezaboravne uspomene, piše u komentaru.
Nema do igre na cesti
Nekada je bilo normalno igrati se na cesti jer nije bilo toliko automobila, a vani bi se ostajalo dok se ne upale ulična svjetla. Upravo su to najsretnije uspomene nekima od vas.
– Igra graničara na cesti, bez bojazni da bude naletio neki luđak u autu, napisala je Branka, a s njom se slaže još jedna umirovljenica koja se prisjetila igranja graničara, tenisa, ali i gumi-gumija.
Osim ovih igara, neki su se igrali kauboja i Indijanaca, dok su drugi bili kreativni i radili nakit od cvijeća. Tada nije bilo mobitela pa se za igru koristilo što se god našlo u blizini.
– Igranje kauboja i Indijanaca….ja sam uvijek bila Bela Skvo. Najtužnije što mi je baka bila u susjednoj ulici pa nismo imali kamo ići za praznike, napisala je gospođa Jasna. Na to se nadovezao i komentar o pravljenju lančića i narukvica od tratinčica i maslačka, kao i vjenčića, dok se od blata pravila torta i ukrašavala se cvjetićima, a takmičilo se čije je ljepše ukrašeno.
Još jedan komentar dobro opisuje djetinjstvo kakvo je izgledalo nekada. Sve je bilo drugačije nego danas.
– U naše vrijeme ni brige ni pameti; Igra, druženje, veselje, lijepo i nezaboravno… Od jutra do večeri nema gdje nas nije bilo mali buntovnici, istraživači, sukus je djetinjstva nekada.
Obiteljske uspomene
– Kada smo bili mali, sestra braća i ja pa smo pjevali, tata nas je učio koji glas moramo pjevati za Božić. Pa to ću pamtiti cijeli život. Koja je to nama bila radost, objasnila je gospođa Ružica.
Umirovljenica Ilinka kaže kako su joj najljepše uspomene vezane uz njezinu baku. Nevenka se pak najradije sjeća uspomene iz djetinjstva sa svojim tatom.
– Moja baka Elza, predivna žena, trebalo bi puno pisati o njoj, ali kolači koje je držala na stepenicama za tavan (a ja ih kradomice jela), dvije palačinke koje bi mi ispekla kada sam to poželjela u bilo koje doba dana i mi smrznuti nakon sanjkanja (nas desetak) odlazimo kod moje bake na grijanje i čaj. Najljepše uspomene su vezane uz moju baku, napisala je.
– Kad me tata vozio na biciklu u prirodu i putem mi pričao o biljkama, pticama, kulturnom ponašanju, slobodi svakog čovjeka! Odveo bi me na mali izvor zdrave vode gdje bi iz šake pili vodu. Drugi put bi otišli na Turist (restoran), podigao bi me na stolicu, naručio mi jogurt u staklenoj boci širokog grla i ja bih lickala taj za mene čudesni jogurt! Čista sreća za mene, napisala je Nevenka.
Bilo je i onih koji nemaju najsretnije sjećanje iz djetinjstva pa su samo napisali ‘Ništa’ ili ‘nemam’. Sve odgovore možete vidjeti ispod ove objave na našoj Facebook stranici.
