Šokantna analiza: Hrvatski umirovljenik u prosjeku dobije čak 129 posto zarađenog
Statistika kaže da prosječni hrvatski umirovljenik primi veći iznos mirovine nego što je zaradio za čitavog radnog vijeka, što je začuđujuće s obzirom na činjenicu da su mirovine vrlo niske. Naime, analiza provedena za 50 zemalja Hrvatsku svrstava u najvelikodušniju na svijetu, barem kada je o njezinu mirovinskom sustavu riječ.
Foto: Pixabay
Hrvatski umirovljenici primaju čak 129 posto plaće, odnosno onoga što su zaradili tijekom radnog vijeka. Podaci su to Svjetskog ekonomskog foruma koji našu zemlju, pozivajući se na rezultate analize Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj za 2017. godinu, svrstavaju u sam vrh velikodušnosti. Barem je tako kada je o mirovinama riječ, odnosno njihovoj sumi u odnosu na sumu plaća.
Britanci na drugom kraju grafikona
Pritom, stopostotni omjer prelaze još jedino Nizozemska i Turska, ali sa svega 101, odnosno 102 posto. Hrvatska pak među 50 zemalja najviše odskače prema visokih 130 posto. Usporedbe radi, rekli bismo kako najgore prolaze Britanci sa samo 29 posto zarađenog novca kojeg dobiju u mirovini. Također, bliže iznosu koji izjednačava ove dvije vrste primanja u međusobnom omjeru među europskim zemljama su i Portugal i Italija. Sam prosjek kreće se od 63 do 71 posto, s čime se onda lakše mogu usporediti zemlje poput Velike Britanije s jedne i Hrvatske s druge strane. Postotak SAD-a je 49, a Kine 83 posto.
Izvor: World Economic Forum
Cijena prijevremenih i povlaštenih
Iz ovakve statistike dalo bi se zaključiti kako Hrvati, shodno brojkama, imaju vrlo visoke mirovine. Primjerice, ako je netko zarađivao 5.000 kuna, njegova mirovina prema navedenom omjeru od 130 posto trebala bi iznositi 6.500 kuna, što naravno svi znamo da u stvarnosti nipošto nije slučaj. Postavlja se stoga pitanje, o čemu se ovdje zapravo radi i kako je moguće da hrvatski mirovinski sustav ispada najvelikodušniji na svijetu.
Uzroke takvog povoljnog omjera mirovinskih i zarađenih primanja treba tražiti prvenstveno u velikom broju prijevremenih umirovljenika koji su u mirovinu odlazili već nakon 15 godina, padajući na teret onima s punom mirovinom, baš kao i sve vrste povlaštenih umirovljenika, od boraca iz Drugog svjetskog rata pa do saborskih zastupnika. S druge strane, ovakvoj statistici pogoduje i nepovoljan, još uvijek gotovo izjednačen omjer radnika i umirovljenika, kao i činjenica da se mirovine isplaćuju na temelju generacijske solidarnosti, a ne kroz razne oblike štednje. Upravo zbog toga se stanovnici većine zemalja sve više uzdaju u vlastitu ušteđevinu.
