SMJEŠTAJ STARIJIH OSOBA: Država hitno mora mijenjati kriterije, kao i način financiranja domova
Mjesto u javnome domu čekaju po deset godina, zbog čega je starijim osobama trostruko skuplji privatni dom često jedina alternativa. S obzirom na rastući broj umirovljenika, država pod hitno mora mijenjati kriterije za smještaj, kao i model financiranja decentraliziranih ustanova.
Broj starijih osoba u Hrvatskoj koje žele u dom raste iz godine u godinu (Ilustracija: Pixabay)
Domove za starije i nemoćne osobe u nadležnosti županija i Grada Zagreba, država će prema odluci Vlade u 2018. godini financirati s čak 164, 5 milijuna kuna. Tim će se iznosom, raspoređenim u 17 županija i Zagrebu, podmiriti razlika u troškovima koje jedinice lokalne samouprave ne mogu namiriti vlastitim prihodima. Pritom, najviše će, oko 21 milijun kuna, dobiti Splitsko-dalmatinska županija, zatim 17 milijuna Istarska, samo milijun manje otići će za domove u Osječko-baranjskoj županiji, a u Zagreb oko 14 milijuna kuna.
Na 11.000 korisnika 70.000 predanih zahtjeva za smještaj
Prije osam godina te su dotacije bile gotovo dvostruko veće, oko 275 milijuna kuna, iznos se s godinama smanjivao, a ove je godine izdvojeno ipak deset milijuna kuna više nego lani. Međutim, unatoč vrlo izdašnim sredstvima, problemi smještajnih kapaciteta i sve dužih lista, na kojima se čeka i po deset godina, nisu riješeni. Alternativa za starije osobe često su preskupi privatni domovi.
Vladina Odluka o minimalnim financijskim standardima, kriterijima i mjerilima za decentralizirano financiranje domova u 2018.
Prema popisu Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, Hrvatska ima tri državna i 52 decentralizirana doma s podružnicama. Privatnih je domova dvostruko više, preko stotinu, dok obiteljskih ima oko 300. Sveukupno, u Hrvatskoj postoje čak 502 objekta za smještaj starijih i nemoćnih osoba. U javnim je domovima smješteno oko 11.000 korisnika, dok svoje mjesto, prema posljednjim dostupnim podacima, čeka njih oko 70.000 koji su predali zahtjev. A ta se brojka iz godine u godinu povećava. Također, Hrvatska u usporedbi s europskim zemljama spada na samo dno ljestvice s brojem osiguranih postelja, tek oko 200 kreveta na sto tisuća stanovnika.
Cijena smještaja u decentraliziranim domovima znatno je niža od one realne, tržišne, pri čemu se troškovi namiruju iz lokalnih i državnih proračuna, ali i vlastitih prihoda, odnosno naplate smještaja. Uz to, država podmiruje trošak smještaja onim korisnicima koji to ne mogu sami prema rješenju Centra za socijalnu skrb.
Nejednakost između smještenih u javne i privatne domove
Na sve to upozorava i Marijana Bađun sa zagrebačkog Instituta za javne financije. Istraživačica u osvrtu Instituta navodi kako lani i ove godine, za razliku od prijašnjih, u Vladinoj Odluci o minimalnim financijskim standardima, kriterijima i mjerilima za decentralizirano financiranje domova za starije i nemoćne osobe nije prikazana struktura rashoda domova, do čijeg je povećanja sada došlo, pri čemu je vjerojatno riječ o porastu izdataka za zaposlene. No, 2016. ta je razlika sveukupno mjesečno po korisniku iznosila 1.100 kuna. Najmanja je zabilježena u Zagrebu s oko 300 kuna, a najveća u Istarskoj županiji, oko 2.200 kuna.
Grafikon Instituta za javne financije
“Sadašnji sustav financiranja domova stvara velike nejednakosti između korisnika smještenih u decentralizirane domove i onih koji su se zbog popunjenosti decentraliziranih domova prisiljeni smjestiti u privatne domove po višim cijenama. U osobito su nepovoljnom položaju osobe kojima je potreban hitan smještaj, posebno zbog nejasnih i neujednačenih kriterija za smještaj u decentralizirane domove. O smještaju odlučuje komisija doma prema Pravilniku o prijemu i otpustu korisnika (donosi ga upravno vijeće doma) u kojem se navode samo uvjeti propisani Zakonom o socijalnoj skrbi, dok o redoslijedu prijema odlučuje navedena komisija” – upozorava Marijana Bađun s Instituta za jave financije.
Bađun smatra kako je vrlo izgledno da će potražnja za dugotrajnim smještajem u domovima rasti, što zbog ubrzanog starenja stanovništva, a što zbog smanjenja broja pružatelja obiteljske skrbi, kao alternative onoj institucionalnoj. Razlog tomu je sve manji broj djece, sve više rastava, napuštanje Hrvatske i slične demografske pojave koje bi se najviše mogle negativno odraziti na nedostatku brige za starije.
Uvođenje pravednije dostupnosti za hitne slučajeve
“Vlada treba jasno razraditi kriterije za prijam u dom na nacionalnoj razini, pri čemu mogu poslužiti međunarodna iskustva, te hitno donijeti pravilnik o metodologiji izračuna cijene smještaja vodeći računa o ravnopravnosti građana smještenih u decentralizirane i privatne domove, ali i fiskalnoj održivosti. Nužno je povećati transparentnost, odnosno na jednoj internetskoj stranici objaviti cijene smještaja za svaki dom, broj slobodnih mjesta i broj trenutno zainteresiranih” – preporučuje istraživačica Marijana Bađun.
Ta pitanja trebala bi riješiti donesena Strategija socijalne skrbi za starije osobe 2017. do 2020. godine koja, između ostaloga, planira uvođenje jedinstvenog modela financiranja domova kako bi se povećala dostupnost smještaja. Upravo je plan države da se institucionalna skrb osigura prvenstveno za najstarije i kronično bolesne te funkcionalno oslabljene osobe, dok je za sve ostale naglasak na obitelji i lokalnoj zajednici. Reforma će stoga, prema najavama Ministarstva, obuhvatiti novi način plaćanja dugotrajnog smještaja za starije osobe u državnim i decentraliziranim domovima. No, kako i kada – ostaje tek vidjeti.
