Skrb za starije iz perspektive dviju studentica: Predlažu da mirovinski fondovi ulažu u mrežu domova
Studentice Ekonomskog i Medicinskog fakulteta u Zagrebu, Ana i Ljubica Mežnarić osvojile su Rektorovu nagradu za svoj rad ‘Investicijski potencijal ulaganja mirovinskih fondova u dugotrajnu skrb za starije’. One predlažu da mirovinski fondovu ulažu u objedinjenu mrežu domova za starije osobe kako bi se potaknula njihova izgradnja, modernizacija, širenje i unapređenje usluga te zapošljavanje kvalificirane radne snage. Istovremeno, takva bi ulaganja rasteretila državni proračun u dijelu izdvajanja za socijalnu skrb.
Ana i Ljubica Mežnarić autorice su rada “Investicijski potencijal ulaganja mirovinskih fondova u dugotrajnu skrb za starije” za kojeg su dobile Rektorovu nagradu. | Foto: Sveučilište u Zagrebu
Institucionalna skrb za starije osobe u Hrvatskoj uglavnom je temeljena na domovima. Takvih je domova 169, a u njima je smješteno nešto više od 18.600 osoba, što je oko dva posto od ukupnog broja starijih osoba u Hrvatskoj. U domovima, starije osobe dobivaju prijeko potrebnu zdravstvenu skrb, psihološku pomoć, a brojnim aktivnostima ispunjeno je njihovo slobodno vrijeme.
No, sve te usluge koštaju, a plaćaju ih korisnici iz svojih mirovina ili njihove obitelji ako su im mirovine nedostatne. Dok država i lokalna samouprava jamče za cijene smještaja i drugih usluga te podmiruju troškove iz proračuna, privatni domovi su zbog poskupljenja hrane i režija prisiljeni podizati cijene.
– Već godinu dana iz proračuna pokrivamo negativno poslovanje domova za starije i nemoćne u gradu Zagrebu, koji su sada već više nego dvostruko jeftiniji od privatnih domova u Zagrebu, rekao je za HRT zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević, dodajući kako se nada da do poskupljenja neće doći.
S druge strane, izmjenama i dopunama trenutnih zakona mirovinskim fondovima u drugom i trećem stupu omogućit će se ulaganje u nekretnine, ali ne u domove već u poslovne zgrade. A ulaganje mirovinskih fondova u domove za starije osobe bila je tema interdisciplinarnog rada pod nazivom “Investicijski potencijal ulaganja mirovinskih fondova u dugotrajnu skrb za starije”. Autorice, dvije sestre Ana i Ljubica Mežnarić spojile su sve što su naučile na Ekonomskom, odnosno Medicinskom fakultetu u Zagrebu u rad nagrađen Rektorovom nagradom, koji otkriva sasvim novu i, za ove prostore, neuobičajenu perspektivu u održavanju sustava dugotrajne skrbi za starije osobe.
– Objema nam je zanimljivo istraživati područja koja nisu striktno vezana uz ono što učimo na fakultetu. Željele smo se odmaknuti u novom smjeru i proširiti svoje znanje te ga primijeniti u stvarnosti. Pri izboru teme nam je pomogao mentor, profesor Jakša Krišto s Ekonomskog fakulteta. Mi smo znale otprilike što želimo, da tema bude aktualna i, naravno, da povezuje medicinu i ekonomiju. Profesor nam je predložio neke teme, a mi smo se odlučile za ovu koja nam se ujedno činila i najzanimljivijom. Istraživanjem smo ispitale stavove ravnatelja domova za starije, ali i stručnjaka i sa medicinske strane i sa ekonomske strane, odnosno sa strane ulagatelja te proučavale njihovo viđenje potencijalnog unaprjeđenja sustava za starije. Zanimljivo je kako se iz različitih aspekata stavovi zapravo dosta isprepliću, ističu sestre Mežnarić u razgovoru za Mirovina.hr.
Mreža domova u koje se može ulagati
U sklopu svog rada provele su i polustrukturirane intervjue sa 16 osoba, među kojima je sedmero ravnatelja domova za starije osobe, tri visokopozicionirana dužnosnika društava za upravljanje mirovinskim fondovima te predstavnici investicijske kompanije, resornog ministarstva i Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (HANFA). Ističu da su fondovi pokazali interes u ulaganja u dugoročnu skrb za starije osobe, ali kroz ostvarivanje prinosa ulaganjem u financijske instrumente koji su listani na burzi. S obzirom na to da niti jedan aspekt socijalne skrbi u Hrvatskoj, pa tako niti domovi za starije osobe, nisu trgovačka ili poslovna društva čije se dionice izlažu na burzi, sestre Mežnarić su predložile stvaranje objedinjene mreže državnih ili privatiziranih domova.
– Mrežu domova za starije, kako mi to nazivamo, pretpostavile smo iz razloga jer mirovinskim fondovima općenito mala ulaganja nisu toliko zanimljiva. Malim ulaganjima, u ovom slučaju, nazvale bismo jedan dom. Zamislile smo to na način da kada bi se okrupnili privatni domovi, istima bi upravljala privatna institucija, dok bi državnima upravljalo Ministarstvo. Provelo bi se na način da bi se postojeći domovi povezali u mrežu ili bi se izgradili novi domovi čije bi lokacije moguće i prelazile granice Republike Hrvatske. Ovdje definitivno postoji prostor za detaljniju razradu samog okrupnjivanja i iz pravnog aspekta. Pretpostavljamo kako bi formalna pozicija okrupnjenog oblika domova za starije bila zadržana, pojašnjavaju.
Na taj način je riješena institucionalna skrb za starije u pojedinim zemljama, a sestre Mežnarić odlučile su istražiti i predstaviti primjer iz Belgije. Time bi se, ističu, riješili mnogobrojni problemi s kojima se domovi suočavaju, od infrastrukture, nedovoljnog kapaciteta smještaja, nedostatne radne snage, ali i listi čekanja, koje za pojedine domove iznose i po 15 godina. Ulaganje mirovinskih fondova, koji su u kolovozu imali ukupno 140,2 milijarde kuna imovine, moglo bi u idealnim ekonomskim i formalno-pravnim uvjetima dovesti do gradnje novih objekata, povećanja smještaja, razine svih usluga te otvaranja novih radnih mjesta.
– Jedan od ciljeva ovog istraživanja bio je ishoditi kvalitetniji smještaj i veću udobnost korisnika. Sredstva koja bi mirovinski fondovi uložili bi se, po našoj zamisli, prvenstveno uložila u to. Također smatramo da bi se oformili bolji uvjeti rada koji bi svakako privukli nove radnike, a postojeće učinilo zadovoljnijima na svojem radnom mjestu. Ideja je ta da se pojedinci, u najvećem dijelu, sami pobrinu za svoja primanja u starosti dok će se mirovinski fondovi pobrinuti kako bi se njima pružio adekvatniji, bolji i udobniji smještaj daljnjim ulaganjem na tržištu kapitala, ističu autorice nagrađenog rada.
I država bi imala koristi
To ulaganje, predlažu studentice, trebalo bi biti provedeno kroz fondove visokog rizika. Slično je to spomenutim prijedlozima izmjena triju zakona, gdje bi mirovinski fondovi, ako izmjene budu usvojene, ulagale u nekretnine, odnosno alternativne izvore imovine putem alternativnih investicijskih fondova. Autorice ističu da bi od toga i država imala koristi.
– Iz HANFA-e navode kako je u trenutnoj situaciji u Republici Hrvatskoj u takav tip ulaganja moguće ulagati preko takvih vrsta investicijskih fondova. Iako mi navodimo mirovinske fondove kao jedine ulagatelje, oni su općenito konzervativni ulagatelji, odnosno ulažu u financijske instrumente manjeg rizika. Kao što smo već rekle, u Republici Hrvatskoj nema jedinstvene institucije koja upravlja svim domovima tako da je u tom slučaju ovo ulaganje rizičnije. Ukoliko bi došlo do okrupnjavanja, pretpostavljamo da bi početni oblik ulaganja bilo od strane alternativnih investicijskih fondova, a tek onda od mirovinskih fondova. Država bi ostvarivala u ovom slučaju korist kroz smanjenje deficita na način da se potakne isplata mirovine kroz sustav kapitalizirane štednje. Osim toga, država ostvaruje velike rashode i na financiranje socijalne skrbi, tako da je ideja da se i to smanji kroz navedeni oblik ulaganja mirovinskih fondova, naglašavaju autorice.
Kratki pregled rada: “Investicijski potencijal ulaganja mirovinskih fondova u dugotrajnu skrb za starije”. | Foto: Sveučilište u Zagrebu
Iako, navode, interes mirovinskih društava postoji, tek treba vidjeti koliki bi investicijski potencijal mirovinskih fondova, obveznih ili dobrovoljnih, u sustav skrbi za starije osobe trebao biti. Naime, u Hrvatskoj, pa čak i u regiji nema sličnih istraživanja. Stoga rad dviju studentica zasad ostaje samo dobra ideja.
– U našem istraživanju je primarni cilj bio utvrditi jesu li mirovinski fondovi uopće zainteresirani za ulaganje u dugotrajnu skrb za starije i koja je njihova vizija istog jer po našim saznanjima u Republici Hrvatskoj još nije provedeno istraživanje na ovu temu. Nakon potvrđene hipoteze stvorio se prostor za daljnju razradu same reorganizacije sustava dugotrajne skrbi i definitivno bismo voljele ovim istraživanjem potaknuti promjene u sustavu dugotrajne skrbi, no smatramo da prije obraćanja nadležnim institucijama postoji potreba za detaljnijom doradom same ideje i u pravnom i u ekonomskom smislu. U svakom slučaju nam je cilj bio ukazati da postoji način na koji bi se sustav dugotrajne skrbi mogao poboljšati, jer Hrvati stare dok natalitet pada, što znači da ćemo ubrzo imati puno više starog nego mladog stanovništva, zaključile su sestre Ana i Ljubica Mežnarić, koje su se pozabavile jednom od gorućih tema umirovljeničke populacije i za to dobile vrijednu Rektorovu nagradu.
