Sindikat i Matica umirovljenika pisali Paviću: Analizirali svih OSAM prijedloga mirovinske reforme!
Umirovljeničke udruge prozvale su Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, jer njihove predstavnike u Radnoj skupini nisu konzultirali oko izmjena mirovinskog zakona. Upozorili su ih i da barataju s krivim podacima, analizirali sve prijedloge mirovinske reforme, ali dali i svoje koje bi, kako smatraju, trebalo uvrstiti.
Što čeka hrvatske umirovljenike? Foto: Jasmina GrgurićIMirovina.hr
Članovi Radne skupine za mirovinsku reformu, predsjednica Sindikata umirovljenika Jasna A. Petrović i predsjednik Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe, Ante Gavranović iz Matice umirovljenika za neprofesionalnost su prozvali Ministarstvo rada i mirovinskog sustava. Kao predstavnici umirovljenika nisu, kako kažu, konzultirani o prijedlozima izmjena zakona, a kojima nije prethodila detaljna analiza i simulacija učinaka na mirovinski sustav.
Sindikat i Matica umirovljenika pod upitnik su stavili i iznesene razloge za provođenje mirovinske reforme, pri čemu pak neki podaci nisu točni, a neki nisu objašnjeni kako treba. Očitovali su se stoga, točku po točku, na svih osam prijedloga mirovinske reforme te istaknuli četiri vlastita prijedloga koja bi se trebala naći u sklopu nje.
Na Ministarstvo rada i mirovinskog sustava adresirana “Mišljenja i prijedloge Sindikata umirovljenika Hrvatske i Matice umirovljenika Hrvatske na prijedlog mirovinske reforme MRMS-a od 30.06.2018.” potpisuju dvije predsjednice, Višnja Fortuna i Jasna A. Petrović.
Njihovo detaljno očitovanje prenosimo cijelo u nastavku:
Poštovani,
Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH) i Matica umirovljenika Hrvatske (MUH) prilažu očitovanje na prezentaciju MRMS-a „Cjelovita mirovinska reforma“.
Način rada Radne skupine
Prije svega želimo istaknuti neprofesionalnost predlagača (MRMS) spram članova Radne skupine, s obzirom na to da su glavne promjene prije predstavljanja RS bile djelomično obznanjene u medijima, što je dovelo do preuranjenih reakcija javnosti, ali i do plasmana djelomično ili potpuno netočnih informacija.
Nadalje, smatramo neprimjerenim da predstavnici umirovljenika u RS nisu konzultirani o prijedlozima izmjena najvažnijeg zakona za umirovljeničku populaciju, koja čini gotovo 20 posto ukupne populacije Republike Hrvatske, a niti kroz Nacionalno vijeće za umirovljenike i starije osobe kao savjetodavno tijelo Vlade RH.
Pitanje je i na osnovi čega su doneseni utvrđeni prijedlozi, s obzirom na to da još uvijek nije pripremljena analitička podloga projiciranih rezultata, niti je izrađena simulacija dugoročnih učinaka na mirovinski sustav. Držimo da je prije poduzimanja bilo kakvih mjera u području mirovinskog sustava trebalo napraviti cjelovitu analizu socijalnih, gospodarskih, demografskih i drugih učinaka tih mjera.
Neke od predloženih mjera MRMS smatramo dobrima te u tome smislu podržavamo njihovu implementaciju. Druge su pak nedorečene, imaju ozbiljnih, iako popravljivih nedostataka ili su u potpunosti promašene te stoga predstavljaju opasnost za umirovljenike, ali i mirovinski sustav, državni proračun i socijalnu politiku općenito.
Prezentacija „Cjelovita mirovinska reforma“ (MRMS)
Obrazloženje razloga za mirovinsku reformu
Među razlozima za nužnost reforme Ministarstvo spominje visok udio umirovljenika u mlađim dobnim skupinama, no ne spominju se tome uzroci. Najvećim je dijelom to posljedica velikog broja mirovina po posebnim propisima, naročito u dijelu koji se odnosi na hrvatske branitelje, ratne vojne invalide i članove njihovih obitelji, čiji se broj neprestano povećava, a sve na teret državnog mirovinskog fonda, odnosno, prvog mirovinskog stupa međugeneracijske solidarnosti. Drugi razlog je i prisilno umirovljenje zaposlenika čim steknu prve uvjete za prijevremeno umirovljenje, što su vrlo često primjenjivali poslodavci, privatni i državni.
Spominje se i mali broj korisnika starosne mirovine sa 40 ili više godina mirovinskog staža. Prema statističkim informacijama HZMO-a iz srpnja 2018. samo 180.297 od ukupno 1.140.446 umirovljenika (prema ZOMO), ima 40 ili više godina staža (15,8 posto umirovljeničke populacije), što je svakako posljedica zakonskih propisa, a ne osobnog izbora ili „krivice“ umirovljenika. Preuveličavanje ili iznošenje nerazjašnjenih brojki u ovako delikatnoj situaciji može posljedično stvoriti uvećane i nepotrebne troškove za proračun, odnosno javni mirovinski fond, odnosno deficite u područjima mirovinskog sustava gdje treba osigurati više novca. Nerijetko se navodi nepostojeći termin „pune mirovine“ koji ne postoji niti je razumljivo o čemu je riječ. Gotovo da ispada kako su svi koji nisu otišli u „punu mirovinu“ pokrali državu ili se ilegalno umirovili.
Nadalje, točno je da je udio prosječne mirovine u prosječnoj plaći nizak, ali to nije, kako se navodi u prezentaciji, 41,86 posto (prosječna mirovina – 2.617 kuna?), već je neadekvatnost mirovina puno ozbiljnija te iznosi 37,35 posto (stvarna prosječna mirovina za srpanj 2018. – 2.344 kune!). U odnosu na prosjek EU koji iznosi 58 posto, ovaj podatak je još sramotniji i tim više zahtijeva ozbiljne mjere za poboljšanje adekvatnosti mirovina.
Također se navodi kako je mirovinski sustav održiv i kako je potrebno osigurati 39 milijardi kuna godišnje za mirovine, od čega 17 milijardi iz proračuna. Ovdje nastaje najveća pomutnja, jer su podaci netočno prikazani. Treba transparentno prikazati kako u navedenih 17 milijardi kuna ulazi 5,24 milijardi za mirovine po posebnim propisima (povlaštene mirovine) i 6,6 milijardi za tranzicijski trošak uvođenja drugog mirovinskog stupa. Tako dolazimo do (samo) 5,165 milijardi kuna godišnje manjka, ili 30,38 posto iznosa koje bi proračun trebao dopuniti za isplatu radničkih mirovina.
Prikazivanje kako država za (radničke) mirovine treba dodavati 17 milijardi kuna godišnje dovodi do stvaranja antiumirovljeničkog mnijenja. U svakom slučaju je neophodno dovršiti (a ne ukinuti, kao što je učinjeno) transparentnu podjelu na razini pojedinog osiguranika/umirovljenika o dijelu mirovine stečenom po općim odnosno posebnim propisima.
Stoga, zbog gore navedenih primjera, predlažemo da se MRMS i HZMO usuglase oko metode izračuna, te da se izbjegne ikakva manipulacija podacima. Naime, teško je graditi bilo kakvu reformu ako je izvor i način izračuna statističkih podataka različit i neusklađen, jer to može dovesti do teškoća u funkcioniranju sustava u budućnosti, ali i do stvaranja krivih pretpostavki i budućih projekcija stanja u sustavu. Sa sadašnjim se stanjem, bez pojašnjenja izvora i načina izračuna pojedinih podataka i bez analitičke podloge, može zaključiti da se podaci nepotrebno uljepšavaju i da se koriste nepouzdani izvori, kako kome bude u interesu.
Očitovanje na prijedloge MRMS za mirovinsku reformu
- Ubrzavanje izjednačavanja uvjeta za starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu za žene i muškarce
Sadašnji Zakon predviđa izjednačavanje uvjeta za muškarce i žene do 2030. godine, a uvjeti za ostvarivanje starosne mirovine su 65 godina života i 15 godina staža. Potom se predviđa podizanje dobi za po 3 mjeseca godišnje do 2038. kada bi uvjet za mirovinu trebao doseći 67 godina života. Prema prijedlogu novog Zakona, proces bi se ubrzao te bi trebao biti dovršen 2031. godine.
S takvim prijedlogom se ne slažemo iz više razloga:
- Prema podacima Eurostata za 2016. očekivano trajanje života u Hrvatskoj je kraće za ukupno 2,8 godina u odnosu na EU; također je očekivano trajanje života nakon 65. godine starosti u RH ukupno za 2,4 godine kraće u odnosu na EU (17,6 godina naspram 20 godina); očekivano trajanje zdravog života pri rođenju je u Hrvatskoj 57,1 godina za muškarce i 58,7 godina za žene, dok je u EU to 63,5 godina za muškarce i 64,2 godine za žene; očekivano trajanje zdravog života nakon 65. godine je u Hrvatskoj dvostruko kraće nego u EU (5 naspram 10 godina u prosjeku).
- Osim nepovoljnih demografskih trendova u starijoj populaciji, zabrinjavajuće jest i to što sve tranzicijske, odnosno postsocijalističke zemlje ne planiraju podizati uvjet dobi za odlazak u starosnu mirovinu na 67 godina. Čak štoviše, Poljska je odustala od modela sličnog našem i vratila se na startnu poziciju od 65 godina.
- Držimo da je nemoguće zadržati uvjet staža od 15 godina za odlazak u starosnu mirovinu, a istodobno se nadati povećanju prosječnog trajanja staža umirovljenika, koji je sada 32 godine za starosne umirovljenike i 39 godina za prijevremene umirovljenike. Stoga predlažemo da uvjet dobi za odlazak u starosnu mirovinu ostane 65 godina, ali i da se poveća uvjet ostvarenog mirovinskog staža s 15 na 20 godina, upravo iz gore navedenih razloga.
- Povećanje starosnih mirovina za rad nakon 65. godine
Prijedlog MRMS-a da se polazni faktor za određivanje starosne mirovine osiguranika, koji po prvi puta ide u mirovinu sa 65 godina života i 35 godina mirovinskog staža, poveća za 0,34 posto za svaki mjesec (4,08 posto za godinu) nakon navršenih godina života za starosnu mirovinu podržavamo.
No, postavlja se pitanje uvjeta za ostanak starijih osoba u radu, jer smatramo kako sadašnji uvjeti nisu dovoljno poticajni za poslodavce, a nitko ne može sam izabrati raditi i nakon 65. godine. Stoga predlažemo da se, zajedno sa socijalnim partnerima i resorima financija i gospodarstva, pronađe rješenje kojim bi se stimulirali poslodavci koji bi zapošljavali starije radnike i nakon navršenih godina za odlazak u mirovinu.
- Prijevremena starosna mirovina
Prijedlog da se u prijelaznom razdoblju od 2019. za žene poveća dob i mirovinski staž za 4 mjeseca godišnje, da bi od 2027. godine muškarci i žene imali uvjete za prijevremenu mirovinu od 60 godina života i 35 godina staža, a potom od 2028. povećanje staža i dobi za 6 mjeseci za oba spola do 2031. kada bi uvjet za odlazak u prijevremenu mirovinu bio 62 godine života, smatramo neprihvatljivim i protiv smo bilo kakvih izmjena postojećih odredbi i pogoršanja uvjeta za prijevremeno umirovljenje.
- Penalizacija
Prijedlog da se uvede linearno umanjenje od 0,34 posto za svaki mjesec ranijeg umirovljenja tj. 4,08 posto po godini, do najviše 20,4 posto za najviše 5 godina apsolutno ne podržavamo, jer bi se linearnim umanjenjem diskriminiralo umirovljenike s više radnog staža, a s druge strane bi ugrozilo umirovljenike s mirovinom ispod prosjeka u RH (50 posto umirovljeničke populacije prima manje od 2.152 kune koliko iznosi medijan; prosječna mirovina je 2.344 kune).
Stoga predlažemo da se zadrži postojeći model penalizacije, jer je socijalno pravedniji za umirovljenike i uzima u obzir mirovinski staž. Predlažemo da osobe koje su pod prisilom poslodavaca morale otići u mirovinu ne budu penalizirane, već da i one budu uključene u provedbu članka 36. ZOMO-a (NN 151/14, 33/15).
- Starosna mirovina za dugogodišnjeg osiguranika
Prijedlog da se uvjeti za starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika povećaju na 61 godinu života i 41 godinu staža, bez povećanja od 0,15 posto za svaki mjesec kasnijeg odlaska u mirovinu, a od 2027. da se povećava na 62 godine, smatramo apsolutno neprihvatljivim jer je takav model uveden upravo zato da bi osobama koje su u ranoj životnoj dobi započele raditi omogućilo kao dugogodišnjim osiguranicima oslobađanje od penalizacije prigodom ranijeg odlaska u mirovinu, te se nikako ne bi smjelo stvarati svojevrsno izjednačavanje uvjeta s onima za redovitu prijevremenu starosnu mirovinu s penalizacijom.
Stoga predlažemo da na snazi ostane postojeće zakonsko rješenje s uvjetom od 60 godina života.
- Rad i mirovina
Prema sadašnjim odredbama ZOMO-a (čl. 99., st. 2) mirovina se ne obustavlja korisnicima starosne mirovine koji rade do 4 sata dnevno temeljem ugovora o radu; korisnicima invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad (puno radno vrijeme + umanjena mirovina); korisnicima koji obavljaju sezonske poslove u poljoprivredi prema posebnim propisima; korisnicima koji ostvaruju drugi dohodak, odnosno obavljaju drugu djelatnost te hrvatskim braniteljima i ratnim vojnim invalidima, bez obustave mirovine (prema čl. 29. i 37. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji; NN 121/17).
Predloženo je širenje mogućnosti rada uz mirovinu za: korisnike starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika (do 4 sata + puna mirovina); korisnike starosne mirovine prema Zakonu o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba (do 4 sata + puna mirovina ili puno radno vrijeme + pola mirovine) i korisnicima prijevremene starosne mirovine (do 4 sata + puna mirovina).
U cijelosti podržavamo proširenje korisnika prava na rad bez obustave mirovine, ali tražimo da se za sve kategorije umirovljenika, dosadašnje kao i one na koje je proširena mogućnost rada uz mirovinu, primijeni unificirano rješenje, odnosno da se svim kategorijama umirovljenika omogući izbor između rada na puno radno vrijeme uz pola mirovine ili na pola radnog vremena uz cijelu mirovinu, kao što bi bilo omogućeno vojnim, policijskim i ovlaštenim službenim osobama.
- Dodatak na mirovinu od 27 posto
Pozdravljamo prijedlog da se osiguranicima drugog obveznog mirovinskog stupa omoguće jednaka prava kao i osiguranicima unutar prvog stupa, uključujući i dodatak od 27 posto, ako je za njih to povoljnije i ako to oni samostalno i dobrovoljno tako odluče. Drugim riječima, podržavamo prijedlog da se svim osiguranicima omogući osobni izbor hoće li se umiroviti prema propisima koji vrijede za prvi stup, odnosno hoće li izabrati dvostupačnu mirovinu.
Nerazumljivi su i manipulativni svi zahtjevi i apeli da se „štedišama iz drugog stupa vrati ukinuti dodatak od 27 posto“, jer takav dodatak oni nisu ni imali, niti je zakonski bio za njih predviđen, već samo za osiguranike temeljem prvog javnog stupa. Svrha tog dodatka je bila, kao svojedobno i s povratom duga tzv. starim umirovljenicima, ispraviti razliku između tzv. novih i starih umirovljenika nakon povrata duga i brzinskog prijelaza na obračun mirovine iz cijelog radnog staža.
Uz to, moramo upozoriti da dodatak od 27 posto ne postoji kao dodatak, jer je od 1. siječnja 2012. na snazi Zakon o dopuni Zakona o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju (NN: 114/11), kojim je određeno da je „dodatak na mirovinu određen na način i pod uvjetima iz ovoga Zakona sastavni dio mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju“. To znači da je dodatak integralni dio mirovine.
- Pravo izbora mirovine za osiguranike II. stupa
Predloženo je da osiguranici koji su obvezno uključeni u II. stup u postupku ostvarivanja prijevremene starosne i starosne mirovine prema ZOMO-u imaju ista prava kao da su bili osigurani samo u I. stupu odnosno da se mogu opredijeliti za mirovinu iz oba stupa (ovisno o izboru osiguranika), što u potpunosti i apsolutno podržavamo.
Umirovljeničke udruge upozorile su višekratno na negativne strane obveznog drugog mirovinskog stupa, koji je uveden pod pritiskom Svjetske banke 2002. godine kao tzv. kapitalizirana štednja. Nastao je tako što je smanjena uplata u prvi stup generacijske solidarnosti sa 20 na 15 posto od bruto plaće zaposlenih pa se pet posto obavezno uplaćuje u drugi stup. Prebacivanjem tih pet posto u privatne mirovinske fondove, što je godišnje više od pet milijardi kuna, stvoren je ogroman financijski nedostatak sredstava za isplatu sadašnjih mirovina pa se to namiruje iz državnog proračuna. Država stoga posuđuje taj isti novac od bankara, zadužuje se i plaća visoke kamate pa je takav model doveo do enormnog povećanja državnog javnog duga.
Europa uglavnom ne poznaje takav model obveznog drugog stupa kakav napadno guraju lobiji privatnog financijskog kapitala u Hrvatskoj. Većina zemalja u tranziciji, među kojima su Poljska, Slovačka, Mađarska, Bugarska i Rumunjska, koje su imale sličan model drugog stupa kao i Hrvatska, praktički su ga ukinule, a Češka i Slovenija su takav model odbile uvesti odmah na početku, te sve rečene zemlje imaju dobrovoljni drugi stup.
Ovakvim prijedlogom MRMS se započinje nužna reforma drugog mirovinskog stupa i u Hrvatskoj, ali to se ne bi smjelo činiti na račun javnih financija, postojećih i budućih umirovljenika.
Prijedlozi umirovljeničkih udruga o nespomenutim mjerama nužnima u mirovinskoj reformi
Nakon očitovanja na reformske prijedloga MRMS-a smatramo kako je neophodno jasno i argumentirano iznijeti prijedloge umirovljeničkih udruga za uvođenje nespomenutih zakonskih izmjena, a koji su prvenstveno usmjereni na suzbijanje siromaštva i snaženje adekvatnosti mirovina.
U Hrvatskoj se svaka treća osoba starija od 65 godina nalazi u zoni siromaštva. Prosječna mirovina iznosi 2.344 kune, a medijan 2.152 kune, dok je linija siromaštva u 2017. godini iznosila 2.180 kuna (izračun linije siromaštva za 2018. godinu očekuje se u rujnu), a što iskazuje da se najmanje 53 posto mirovina nalazi ispod hrvatske linije siromaštva.
Relativna bruto vrijednost mirovine iznosi samo 29 posto (udjel prosječne bruto mirovine u prosječnoj bruto plaći), a relativna neto vrijednost je 37,35% u odnosu na neto prosječnu plaću, što je najniže od svih zemalja nastalih na teritoriju bivše Jugoslavije, dok je po ukupnom siromaštvu starijih osoba Hrvatska u vrhu EU ljestvice.
Najsiromašnije su žene, koje imaju 25 posto nižu mirovinu od muškaraca (2012. EIGE/EU-SILC), i to tek manjim dijelom zato jer u prijelaznom razdoblju od 2014. do 2029. godine žene ostvaruju pravo na starosnu mirovinu prema povoljnijim uvjetima, s nižom starosnom dobi. Rodni jaz u mirovinama većim dijelom zrcali akumulaciju svih rodnih nejednakosti s kojima se žene suočavaju tijekom cijelog radnog vijeka. U dobi od 75 godina stopa siromaštva za žene je dvostruko viša nego za muškarce.
Rastuće siromaštvo se iščitava i iz rastućeg broja umrlih (2.500 umrlih 2017. više nego 2016.), kao i iz visokog udjela starijih od 65 godina u ukupnom broju samoubojstava (40,1 posto). Također, važno je naglasiti kako je 2017. broj preminulih umirovljenika viši od broja novih umirovljenika.
Stoga predlažemo i sljedeće:
- Promjena formule usklađivanja mirovina
Najvažnija mjera mirovinske reforme treba biti promjena formule usklađivanja mirovina, gdje tražimo da se više ne primjenjuje tzv. švicarska formula, odnosno usklađenje po omjeru 70-30 posto indeksa rasta plaća ili potrošačkih cijena. Umjesto toga tražimo usklađenje po 100-postotnom iznosu povoljnijeg indeksa rasta, odnosno onom indeksu koji je više rastao, neovisno o tome jesu li to plaće ili potrošačke cijene.
Naime, u zadnjih osam godina bruto plaće su porasle 12,10 posto, potrošačke cijene 6,50 posto, a mirovine 8,16 posto – indeks rasta plaća prema mirovinama je čak 148! Taj disparitet posebno je izražen u 2017. godini: plaće su u tom razdoblju porasle 5,30 posto, a mirovine 2,75 posto – indeks je čak 193. Dakle, nisu mirovine najviše rasle od 2008., već su upravo prošle godine najviše pale.
Osim toga, ovakvo usklađivanje mirovina, odnosno indeksacija, bilo bi u skladu s predizbornim obećanjem aktualne Vlade o rastu mirovina prema 50 posto prosječne plaće, kao i u skladu sa sadašnjom gospodarskom i financijskom situacijom u državi. S obzirom na to da plaće rastu, a time i doprinosi, ne bi smjelo biti značajnijih opterećenja za mirovinski sustav, niti za državni proračun.
- Uvođenje novog modela obiteljske mirovine
Dok sadašnji model predviđa odabir mirovine pokojnog partnera (70 posto) ili zadržavanje vlastite mirovine stečene radom, ovisno o tome što je povoljnije, predlažemo novi model obiteljske mirovine kojim bi se, ovisno o prihodovnom/imovinskom cenzusu, omogućilo – uz zadržavanje vlastite mirovine, nasljeđivanje i dijela od 20 do 50 posto mirovine pokojnog partnera. Prosječna obiteljska mirovina je 1.939 kuna mjesečno, što je za najmanje 250 kuna ispod linije siromaštva u Hrvatskoj.
Osim toga, zbog demografskih razloga, odnosno prosječno kraćeg života muškaraca, čak 93,35 posto korisnika obiteljske mirovine su žene, što znači da su one u najvećoj ugrozi od siromaštva, a to otvara mnogo prostora za društvenu diskriminaciju po toj osnovi. K tome, kako Hrvatska spada u zemlje koje imaju visoku stopu samačkih domaćinstava starijih osoba, mjere koje bi zaustavile rastuće siromaštvo te kategorije stanovnika su neophodne.
- Uvođenje zajamčene minimalne mirovine
Zajamčena minimalna mirovina je postojala do kraja 1998., kada je preimenovana u najnižu mirovinu i time promijenila svrhu. Naime, dok je minimalna mirovina solidarni instrument zaštite od dna siromaštva, najnižom mirovinom se tek jamči mirovina prema godinama radnog staža.
Prema našem prijedlogu izračun minimalne mirovine vezao bi se automatski s minimalnom bruto plaćom, tako da njezin donji prag za 15 godina radnog staža (što je uvjet za stjecanje starosne mirovine) mirovina iznosi 45 posto minimalne plaće, odnosno sada 1.548 kn, a za svaku dodatnu godinu staža bi se dodavao iznos jedne aktualne vrijednosti mirovine, 63,88 kn. Time bi minimalna mirovina za 30 godina radnog staža (1.548 + 15 godina x 63,88/958 kn) iznosila 2.506 kn; a za 40 god staža (1.548 + 25 godina x 63,88) – 3.145 kn. Minimalna mirovina bi se odnosila na osobne mirovine stečene radom i plaćanjem doprinosa u Hrvatskoj.
Ovime bi se spriječilo daljnje siromašenje umirovljenika te bi se podigao donji prag mirovine, što bi podiglo prosjek mirovina i posljedično omogućilo veću dostupnost zdravstvenih i drugih usluga potrebnih za normalan život, što svakako podiže umirovljenički standard i kvalitetu života.
- Državna naknada za starije od 65 godina
Ovaj se prijedlog kolokvijalno naziva uvođenje „nacionalne mirovine“ i takvu naknadu za starije od najčešće 65 godina života imaju gotovo sve EU zemlje i više od 110 zemalja u svijetu. Hrvatska bi takvu naknadu trebala uvesti paralelno s mirovinskom reformom, iako ne i kao njezin dio jer je riječ o socijalnom, a ne mirovinskom davanju. Na potrebu žurnog uvođenja ukazuje i podatak da Hrvatska, uz Španjolsku, ima samo 64 posto pokrivenosti stanovništva starijeg od 65 godina starosnim mirovinama (za razliku od većine EU zemalja koje imaju 90-100 posto pokrivenosti).
Kako bismo riješili ovaj problem, predlažemo da se i nacionalna mirovina veže uz minimalnu bruto plaću i da iznosi 30 posto bruto minimalne plaće, što je 1.032 kn te da se institut zajamčene minimalne mirovine i nacionalne mirovine uvedu paralelno, kako ne bi došlo do nezadovoljstva umirovljenika koji su stekli mirovine temeljem rada. Kako ovdje govorimo o ljudima koji nisu stekli uvjete za starosnu mirovinu, a imaju 65 ili više godina starosti, te imaju određene prihodovne i imovinske uvjete, za njih iz državnih sredstava za socijalne naknade treba izdvojiti potrebna sredstva za preživljavanje.
