Šest prijedloga: Kad bi se ovo ostvarilo, nitko više ne bi spominjao prijevare putem ugovora o uzdržavanju
Kako bi se spriječila daljnja zloupotreba starijih osoba kroz ugovore o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, brojni akteri iz javnog i društvenog sektora iznijeli su svoje prijedloge. Najglasniji prijedlozi su zakonsko ukidanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju te stvaranje registra svih ugovora, uz ograničavanje broja ugovora po osobi. Predlaže se i izmjena naziva tih ugovora koja bi definirala njihovu bitnu razliku, ali i ubrzavanje sudskih postupaka pri utvrđivanju njihove ništetnosti.
Pixabay
Ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju jedan su od velikih prijepora među institucijama, ali i problema među starijom populacijom. Mnogi ne razumiju njihovo značenje, ali ih svejedno potpišu. Prema istraživanju Ureda pučke pravobraniteljice iz 2019. godine, 63 posto ljudi se prije potpisivanja takvih ugovora nije raspitalo što oni točno znače i kakve su posljedice. Još gore, svega je sedam posto od 500 ispitanika znalo navesti razliku između ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju.
Ta razlika je nekoliko puta naglašena na javnoj raspravi na temu “Kako zaštititi starije od zlouporaba ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju?” Zbog edukacije i sprječavanja neželjenih posljedica ponovit ćemo riječi zamjenice pravobraniteljice, Tatjane Vlašić.
– Razlika je kad vlasništvo prelazi u ruke uzdržavatelja. Ako ste osoba koja potpisuje ovaj ugovor, ako potpisujete ugovor o doživotnom uzdržavanju, vlasništvo nad nekretninom je do vaše smrti. U slučaju da potpisujete ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, onaj koji vam pruža uzdržavanje može prenijeti nekretninu u trenutku potpisivanja ugovora, što pokazuje kolika je razlika u ranjivosti osoba koje takve ugovore sklapaju, poručila je ona.
Izmjene nekoliko zakona
Stoga se nametnula potreba rješavanja tog problema. Hrvatska stranka umirovljenika je već ranije uputila u saborsku proceduru prijedlog izmjena i dopuna Zakona o obveznim odnosima kojima bi se ukinuli ugovori o domsrtnom uzdržavanju, a oni o doživotnom strogo regulirali. Uz to, predlaže i registar svih ugovora o uzdržavanju. Na tragu je to zahtjeva Ureda pučke pravobraniteljice, Sindikata umirovljenika Hrvatske te drugih javnih i civilno-društvenih organizacija upoznatih s ovom problematikom.
No, da se to i dogodi, neće riješiti sve probleme primatelja uzdržavanja nakon potpisivanja takvih ugovora. Naime, neki od njih uvide da se stvari ne odvijaju onako kako je dogovoreno, pa zatraže poništavanje takvih ugovora. Sudski procesi su u takvim situacijama toliko dugo traju da neki ni ne dočekaju sudski pravorijek. Stoga je jedan od prijedloga i izmijeniti Zakon o parničnom postupku na način da se parnice vezane uz ugovore o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju vode po hitnom postupku.
– Koliko god se nama na prvu čini upitnim izdvojiti jednu kategoriju i ubrzati postupke, ako gledate ustavno-pravno, strogo tehnički, nemamo problem s time. Ne bismo ugrozili ustavno-pravnu podlogu Zakona o parničnom postupku i ako bi se u jednom trenutku u budućnosti zakonodavac odlučio ići u tom pravcu, želim vam jasno reći da to ne bi bilo diskriminatorno, jer postoje svi ustavno-pravni razlozi za izdvajanje određenih kategorija stranaka ili krugova subjekata, upravo po nejednakosti položaja u postupku. Želim vrlo jasno reći da ustavno-pravno tu nema problema, jer mi nemamo ustavno ugroženu ili diskriminiranu skupinu, ako ovoj skupini damo brži postupak. U konačnici se i ne radi o velikom broju postupaka, istaknula je stručnjakinja za ustavno pravo Sanja Barić.
Treba mijenjati nazivlje
Pritom je upozorila na još jedan problem, koji je potencijalno i moguće ishodište zabune i nerazumijevanja kod starijih osoba. Naime, doživotno i dosmrtno uzdržavanje zvuče jako slično i lako se zabuniti. Stoga je ona predložila da se takvi ugovori ubuduće nazivaju “ugovorima o uzdržavanju sa ili bez prijenosa imovine”.
Još jedan problem je i što nitko ne kontrolira tko takve ugovore potpisuje. Naime, postoje slučajevi u kojima jedan davatelj uzdržavanja ima potpisanu nekolicinu ugovora o uzdržavanju pa je upitno koliko se zapravo brinu o uzdržavanim osobama. Stoga je predloženo stvaranje javnog registra ugovora o uzdržavanju, pri čemu bi posebna pozornost bila usmjerena na to tko je i koliko ugovora o uzdržavanju potpisao. Zakon o socijalnoj skrbi već propisuje da ugovore o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju ne smiju sklapati osobe koje rade u sustavu socijalne skrbi. Bilo je govora i o transparentnosti registra osoba lišenih poslovne sposobnosti, jer suci i javni bilježnici koji potvrđuju, odnosno sklapaju takve ugovore, često ne mogu znati ima li ili nema neka osoba poslovnu sposobnost.
– Nama je velik problem uvid u registar osoba lišenih poslovne sposobnosti. Kad pred sobom imate osobu, kao laik jako teško ćete moći posumnjati da je netko lišen poslovnu sposobnosti. Vidimo veliki benefit u tome da bilježnici dobiju uvid u registar osoba lišenih poslovne sposobnosti. Kad je riječ o registru ugovora, smatramo da bi taj registar i nama olakšao posao, da imamo uvid u to da je netko već sklopio određeni broj ugovora i da vidimo tko su ti davatelji uzdržavanja, poručila je Martina Dujmović, predsjednica Hrvatske javnobilježničke komore.
Ukinuti ili ne, pitanje je sad
Najviše su prijepora među strukom, ali i udrugama izazvali ugovori o dosmrtnom uzdržavanju. Naime, udruge, HSU i Pučka pravobraniteljica traže njihovo ukidanje. Ministarstvo zdravstva u njima ne vidi problem jer su izrijekom navedeni u Zakonu o obveznim odnosima, dok javna bilježnikovica Dujmović ističe kako bi se njihovim ukidanjem moglo dogoditi da se ljudi okrenu slabije definiranim pravnim sredstvima, poput darovnih ugovora ili punomoći.
– Ono čega se bojimo, a to je na tragu toga da autor ugovora može biti nepoznat, da će se stranke u tom postupku koje imaju potrebu prijenosa nekretnina, okrenuti ugovorima o darovanju nekretnina, eventualnom zabilježbom služnosti doživotnog uživanja ili sastava punomoći. I jedno i drugo nije normirano na način kao ugovori o doživotnom i dosmrtnom, ne traži se ovjera sastava i potpisa javnog bilježnika ili suca, nego čista ovjera potpisa. Sastavljač te isprave ne mora biti poznat, može biti i laik. Tu vidimo opasnost, istaknula je Dujmović.
Kako bilo, do zakonskih izmjena će doći, ali tek u budućnosti. Ministarstvo pravosuđa i uprave skuplja sve prijedloge, a krenulo je i u analizu podataka o pobijanju i ništetnosti takvih ugovora te pravne prakse u ostalim članicama Europske unije. Tek kad to bude gotovo, donijet će odluku hoće li ići u izmjene koje se tiču ove problematike. Dotad zakonsko rješenje smatraju zadovoljavajućim.
– Ministarstvo s posebnom pažnjom razmatra svaku inicijativu vezanu uz ugovore o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju imajući na umu da takve ugovore sklapaju osobe starije životne dobi. Dosadašnje analize pokazale su da je postojeći zakonodavni oblik zadovoljavajući. Međutim, što se tiče ostalih stvari, koje se tiču povezivanja registara i uvid u njih, to apsolutno podržavamo. Ministarstvo će u suradnji s ministarstvom nadležnim za socijalnu skrb razmotriti i dodatne načine zaštite položaja starijih osoba.
U iščekivanju pravde
Prema podacima Hrvatske javnobilježničke komore, u posljednje tri godien sklopljeno je oko 20.000 ugovora o uzdržavanju, mahom kao javnobilježničkih akata. Od tog broja, 28 posto je ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, dok je 72 posto ugovora o doživotnom. Ministarstvo pravosuđa je od 2018. do 2022. zabilježilo oko 7.000 takvih ugovora godišnje, od čega je četvrtina ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.
Kako bi se spriječilo daljnje izrabljivanje starijih osoba, uzimanje njihove mirovine, pa i nasilje, svi akteri javne rasprave složili su se da promjene treba donijeti brzo. Možda u tome pomogne i osnivanje Ureda pravobranitelja za starije osobe, što je također bio jedan od prijedloga.
