Šemper opleo po Ministarstvu: Svim umirovljenicma od 1999. do danas dužni ste 10 posto veće mirovine!
Iz Ministarstva rada prošloga tjedna stigao je odgovor umirovljeničkim udrugama koje traže povećanje mirovina za 10 posto – u kojem navode kako takav zahtjev nema podloge u činjeničnom stanju.
Umirovljeničke udruge tražile su od premijera Andreja Plenkovića povećanje mirovina za sve umirovljenike koji su pravo ostvarili od 1999. nadalje u iznosu od 10 posto. Kažu da se radi o povratu duga umirovljenicima koji su za toliko zakinuti tadašnjom reformom mirovinskog sustava.
Pitali smo Ministarstvo rada što misle o takvom prijedlogu i, gle čuda, ne slažu se. Poručuju kako je dug postojao samo prema umirovljenicima koji su pravo ostvarili do 1999. godine te kako je on u cijelosti podmiren. Shodno tomu, o zahtjevu za 10 posto većim mirovinama kažu kako nema podloge u stvarnom činjeničnom stanju.
Ta je rečenica nažuljala HSU-ovog veterana Željka Šempera čiju reakciju prenosimo u cijelosti:
“Gospodo iz Ministarstva, ima i previše podloge, činjenica i argumenata iz mirovinske reforme koje pokazuju i dokazuju kako je nepravedno diskriminirana generacija “novih” umirovljenika umirovljena od 1999. do danas. U novom Zakonu o mirovinsko osiguranje od 1. siječnja 1999. imamo: “Povećanje dobne granice sa 60 na 65 godina, (žene s 55 na 60 godina), strožu definiciju invalidnosti, doživotnu penalizaciju prijevremenih mirovina, povećano obračunsko razdoblje s najpovoljnijih 10 godina na cijeli radni vijek, novu bodovnu formulu izračuna mirovina, a kao “kruna” reforme prva pogrešno izračunata aktualna vrijednost mirovine (AVM od 35,16 kuna), najvažnijeg financijskog parametra kod izračuna mirovine.
Dug prema umirovljenicima iznosi 31,3 milijardu kuna!
Nakon 22 godine primjene takvog nakaradnog sustava poznati su i rezultati na štetu “novih” umirovljenika: ukupan efekt mirovinske reforme iznosi 61,5 milijardi kuna, a zbog pogrešne prve AVM od 35,16 kuna šteta “novih” umirovljenika iznosi 31,3 milijarde kuna!
Još jednom ću ponoviti kronologiju stvarnih činjenica: od 1993.-1998. mirovine “starih” umirovljenika su usklađivane mimo zakona, prema Uredbama Vlade RH. Prema izračunu HZMO-a 2004. nastala je šteta od 21,5 milijardi kuna. Na jedinstven zahtjev MUH-a i SUH-a i HSU-a kao njihovog političkog predstavnika Ustavni sud RH presudio je ovaj predmet u korist umirovljenika. Kao akontacija nadoknade štete, od rujna 1998. „starim“ umirovljenicima uz pokradenu mirovinu u isplati je bio i poseban dodatak „100 kn +6%“. Taj dodatak i Račanovo povećanje mirovina od 0,5-20 posto od 2001. za desetak milijardi kuna je 2004. umanjio ukupan dug, tako da je u razdoblju 2006.-2013. “starim” umirovljenicima isplaćeno obeštećenje od 10,25 milijardi kuna.
U novom Zakonu o mirovinskom osiguranju od 1.1.1999. stoji: “Prva aktualna vrijednost mirovine utvrđena je u skladu s člankom 175 ZOMO-a PREMA DOSTIGNUTOJ RAZINI MIROVINA na dan 31.12.1998.” A ta dostignuta razina mirovina bila je pokradena i značajno niža zbog ove učinjene štete i bilo bi logično i pravedno, da je u izračun AVM-a uključen i dodatak „100 kn +6%“, koji bi povećao AVM za 10,5 posto.
Krajem 2004. u statistici HZMO-a utvrđena je katastrofalna razlika u prosječnim mirovinama “starih” i “novih” umirovljenika. Mirovina “starih” iznosila je 1.919 kuna, a “novih” umirovljenika 1.488 kuna, što je bila razlika od čak 29 posto. A u odgovoru na moj zahtjev o povećanju AVM- a na Nacionalnom vijeću sam dobio odgovor: „U ZOMO-u ne piše, da u izračun AVM uz mirovinu ulazi i dodatak “100 kn +6%”.
Kuda idu mirovine hrvatskih umirovljenika?
Ministarstvo i na pogrešan način pojašnjava i Zakon o dodatku od 4-27 posto na mirovine “novih” umirovljenika u primjeni od 1. studenog 2007. godine. Osnovni cilj Zakona bio je da spriječi međusobne razlike u mirovinama “novih” umirovljenika zbog sve većeg i različitog obračunskog razdoblja u prijelaznom razdoblju od 1999.-2009., koje se svake godine povećavalo za tri godine. Takva neustavna odredba Zakona je za posljedicu imala, da su za isti staž i istu plaću, mirovine bile sve niže i niže. Dodatkom je spriječena diskriminacija i nejednakost u mirovinama “novih” umirovljenika međusobno, a naravno, da je posredno smanjena i ogromna razlika između “starih” i “novih” umirovljenika s 29 posto iz 2004. na sadašnjih još uvijek velikih 17 posto. Zbog takve još uvijek prevelike razlike u mirovinama pravedno je i nužno povećati AVM za 10,5 posto za 900 tisuća “novih” umirovljenika.
Novi ministar Piletić već je nespretno “zapalio” nade umirovljenika o povećanju mirovina od 10 posto, baš slično, kao što i premijer često ponavlja, kako su u mandatu povećali mirovine za 18 posto. A svi mi, pa i umirovljenici znaju, da je to samo ZAKONSKO USKLAĐIVANJE MIROVINA i nikakvo povećanje. Kakvo je to “povećanje”, najbolje pokazuje podatak: udio mirovina u prosječnoj plaći u listopadu 2016. iznosio je 40,06 posto, da bi sada u ožujku 2022. iznosio 36,26 posto. Taj podatak najbolje pokazuje kuda idu mirovine hrvatskih umirovljenika”, zaključuje Željko Šemper.