Najnovijim usklađivanjem ukupni godišnji trošak mirovina dosegao je povijesni maksimum – 40,1 milijardu kuna. Kako je moguće da sve više izdvajamo, a umirovljenici to ne osjećaju?
Foto:Pixabay
Najnovijim usklađivanjem mirovina država će u godini dana potrošiti rekordnih 40,1 milijardu kuna, pokazuju podatci Ministarstva financija i HZMO-a, piše Jutarnji.hr.
Trošak mirovina iz godine u godinu sve više raste, a ukupan rast u zadnjih pet godina je 4,2 milijarde kuna. Kako je moguće da iz godine u godinu radnici i država sve više izdvajaju za mirovine, a umirovljenici to ne osjećaju?
Prosječan radnik umirovljenicima u godini dana isplati 26 tisuća kuna
Odgovor na pitanje leži u samom mirovinskom sustavu, a ponajveći ‘krivac’ je omjer radnika – uplatitelja, i umirovljenika – primatelja. On je trenutačno 1:1,29, prema službenom podatku HZMO-a, iako je prava brojka zasigurno i gora jer je velik broj radnika zaposlen u javnom sektoru, što nije nevažno za mirovinski sustav.
Radnik na godišnjoj razini za mirovine izdvoja 26.022 kuna (podatak za 2019.), što je za njega puno, ali za umirovljenika – premalo. Kako je broj radnika i umirovljenika gotovo identičan, to znači da tih 26 tisuća kuna na godišnjoj razini “završi” kod jednog umirovljenika.
S druge strane, iako apsolutan broj izdvajanja za mirovine raste iz godinu u godinu, njihov postotak u BDP-u se smanjuje. Prije četiri godine to je bilo 11,4 posto BDP-a, a danas je za puni postotni poen manji. Drugim riječima, država iz godine u godinu više novca zaradi nego što ga s povećanjem potroši na mirovine.
Loše vijesti i loše prognoze
Iako je ministar Pavić valjda tisuću puta ponovio kako je mirovinskom reformom sustav postao održiv, kontinuirani rast mirovina pokazuje kako tomu baš i nije slučaj. I domaći i strani stručnjaci smatraju kako se mirovinski sustav približava točki pucanja. To se neće dogoditi preko noći, niti se trebate bojati da će odjednom isplata mirovina prestati, ali je vrlo lako moguće da smo dotaknuli točku nakon koje nema povratka.
Iseljavanje mladih i radno sposobnih neće se osjetiti odmah, ali što oni dulje budu izbivali van države, to će umirovljenicima biti teže. S druge strane, ako u Hrvatskoj ostaju stariji (koji dulje žive i dulje primaju mirovinu), za očekivati je kako će isplata mirovina biti sve teži i teži zadatak.
Europska središnja banka (ECB) podijelila je ‘packu’ mirovinskim sustavima diljem Europe i mišljenja su kako će se zbog demografskih trendova mirovinski sustavi morati masovno reformirati. Njihove preporuke su već svima dobro poznate: ‘Ili povećajte dob za odlazak u mirovinu, ili pronađite način kako da ljudi dulje ostaju u svijetu rada.’
Stručnjaci o malim mirovinama
Danijel Nestić sa zagrebačkog Ekonomskog instituta glavni problem mirovinskog sustava vidi u malim mirovinama:
“Glavno pitanje u Hrvatskoj su male mirovine, a to se ne može riješiti samo tako da ih država poveća. Svi moraju dati doprinos”, kazao je za Jutarnji.
Slaže se s preporukama Europske centralne banke i smatra da je u mirovinskom sustavu potrebno napraviti veliku prilagodbu na ono što dolazi. I njegov kolega iz Ekonomskog instituta Željko Lovrinčević nema lijepe prognoze:
“Budućnost za mirovinske sustave baš i ne izgleda lijepo. U duljem nas razdoblju čeka stagnacija gospodarskog rasta i niske kamatne stope pa je veliko pitanje hoće li mirovinski sustavi uopće biti u stanju kreirati dovoljno prihoda za starije generacije.
U Hrvatskoj se mirovinski sustav transformirao tako da je zapravo postao sustav socijalne pomoći, a u budućnosti će to biti još i više. Ovdje još samo entuzijasti moguimati neka očekivanja od ovakvog mirovinskog sustava”, kazao je.
(Ne)jačanje II. stupa i problem povlaštenih mirovina
Mirovinska reforma je trebala uslišiti htijenja stručnjaka koji godinama zagovaraju jačanje II. stupa. To je davno trebalo biti napravljeno, kažu, a u II. stup danas izdvajamo jednako koliko i 2002. godine kada je uveden.
Prema najnovijim informacijama, pojavila se ideja da se “zbog obazrivosti prema proračunu” ipak neće ići u jačanje II. stupa, tako da će radnici i dalje za svoju osobnu štednju plaćati 25% uplaćenih sredstava, a 75% u sustav međugeneracijske solidarnosti.
Dio stručnjaka smatra kako je sustav mirovina po posebnim propisima problematičan. Smatraju kako je on postao prevelik uteg za mirovinski sustav i sugeriraju “pročešljavanje” i uvođenje reda.
Što na sve to kažu sindikati?
Vidljivo je kako međunarodne institucije zemljama članicama sugeriraju dulji ostanak u svijetu rada, bilo kroz povećavanja dobi za odlazak u mirovinu ili kroz veću penalizaciju prijevremene mirovine. U Hrvatskoj je u procesu referendum koji bi trebao sniziti i jedno i drugo.
Evo što o svemu tomu kaže Krešimir Sever:
“Za nas te preporuke ne bi trebale značiti ništa. Ništa ne bi trebale značiti ni za članice zone eura jer su mirovinski sustavi u nadležnosti zemalja ččanica. Produljenje radnoga vijeka do iznemoglosti ne može biti lajt-motiv mirovinske reforme”, kazao je.
A vladajućima je još jednom poručio da izađu s datumom održavanja referenduma ’67 je previše’.
