Rekli ste svoje: Većina starijih ne bi potpisala ugovor o uzdržavanju unatoč zakonskim promjenama
Ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju često se zloupotrebljavaju na štetu starijih osoba kojima je potrebna pomoć i skrb. Istodobno, sudovi sporo i rijetko rješavaju takve sporove. Nove izmjene dvaju zakona trebale bi zaštititi uzdržavane starije osobe, a kako smo vidjeli u našoj anketi, većina radije ne bi potpisivala ništa.
Kao jedan od problema u starijoj populaciji, često se spominju ugovori o uzdržavanju. Iako je prvotna namjera dobra, da osiguraju skrb i pomoć starijim osobama kojima je to potrebno, ti se ugovori često zlorabe. Naime, zakonski je određeno da takvi ugovori podrazumijevaju ‘dvostranu protučinidbu’, odnosno da starije osobe koje primaju skrb zauzvrat daju svoju imovinu.
Kako su to najčešće nekretnine, uzdržavatelji često posežu za njima, pritom zanemarujući svoje obveze prema starijima. Uz to, velik broj umirovljenika ne zna razliku između ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju zbog čega su neki od njih protiv svoje volje izbačeni iz vlastitih domova, unatoč svom teškom stanju.
Zbog čestih zloporaba, koje najčešće prolaze nekažnjeno, umirovljeničke su udruge godinama tražile ukidanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju te strožu regulaciju ugovora o doživotnom uzdržavanju. Čini se da će dobiti ovo potonje, sudeći po izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima i Zakona o parničnom postupku koje su trenutno u postupku javnog savjetovanja.
Nekolicina vrlo važnih promjena
Kako smo već pisali predloženim izmjenama planira se uvesti registar ugovora o uzdržavanju kojemu će moći pristupiti javni bilježnici i suci prvostupanjskih sudova. S tim u vezi broj ugovora koje uzdržavane osobe i uzdržavatelji mogu potpisati je ograničen na najviše tri.
Uz to, ugovorima o uzdržavanju bit će definirano pravo služnosti stanovanja ili stvarni teret uzdržavanja, što znači da se pri knjiženju prijenosa vlasništva s uzdržavane osobe na uzdržavatelja bilježi i to, kako bi se spriječilo izbacivanje ljudi na ulicu ili smještanje u neprikladne prostore.
Sudovi će, pak, sporove o proglašavanju takvih ugovora nevažećima ili ništetnima morati rješavati po hitnom postupku. Posljednja promjena naziva ovih ugovora trebala bi dodatno naglasiti razliku između njih, odnosno trenutak kad imovina uzdržavane osobe postaje imovina uzdržavatelja.
Bolje dvaput provjeriti nego jednom potpisati
No, umirovljenici su u velikoj mjeri svjesni ‘zamki’ koje se potencijalno mogu pojaviti potpisivanjem takvih ugovora. Barem su nam to pokazali u anketi na koju su odgovorile ukupno 1.664 osobe. Njih 116 ili 6,97 posto već je potpisalo ugovor, a na to niti ne pomišlja 988 osoba ili 59,38 posto ljudi koji su odgovorili na našu anketu.
Ipak, dobar dio građana dobro bi razmislio prije nego što potpiše takve ugovore. S osobom kojoj vjeruje ugovor o uzdržavanju potpisalo bi 17,25 posto naših ispitanika, odnosno 287 osoba. Potpisalo bi ga i još 15,5 posto, odnosno 258 ljudi, ali samo kad bi imovina ostala njima i njihovim nasljednicima. S druge strane, 15 osoba bi potpisalo ugovor o doživotnom, odnosno dosmrtnom uzdržavanju bez obzira na sve.