Rat u Ukrajini posebno pogađa starije osobe: ‘Većinom se govori o ratu, o bojišnici, o oružju, a o penzionerima nitko ne govori’
Danas se navršava godina dana otkako je Vladimir Putin započeo vojnu invaziju na Ukrajinu. Među milijunima onih koji su unatoč svemu ostali, mnogo je starijih osoba. O njihovoj situaciji, ali i pomoći koju Hrvatska pruža malobrojnim ukrajinskim doseljenicima u poznim godinama razgovarali smo s istaknutim članovima ukrajinske zajednice u Hrvatskoj, glasnogovornikom Hrvatske stranke umirovljenika te profesorom s Kijevskog nacionalnog sveučilišta.
Većina starijih osoba ostala je u Ukrajini unatoč ratnim razaranjima | Foto: Privatna arhiva
Točno je godina dana od početka ruske invazije na Ukrajinu. Traga miru još uvijek nema. Sve je više razorenih gradova, spaljene zemlje i ljudskih žrtava, a najveće strahote proživljavaju upravo oni najstariji. U takvim se uvjetima teško može voditi statistika, pa baratamo podatkom kako je 1. lipnja prošle godine registrirano oko 10,8 milijuna umirovljenih Ukrajinaca. U razgovoru s našim sugovornicima, čuli smo i brojku od 13 milijuna umirovljenika. Tamošnja prosječna mirovina je lanjskoga travnja iznosila oko 142 eura.
Kako bismo približili stvaran život starijih osoba u Ukrajini, bez prenošenja reportaža stranih medija, ali i kako bismo vidjeli je li se mali broj starijih Ukrajinaca snašao u Hrvatskoj, razgovarali smo s nekoliko Ukrajinaca upućenih u zbivanja. Najbolju sliku nam je dao Maksim Kamenjecki, profesor na Institutu međunarodnih odnosa i vanjske politike Kijevskog nacionalnog sveučilišta Tarasa Ševčenka.
Istaknuo je kako nitko nije siguran ni u jednom dijelu Ukrajine zbog učestalih raketnih napada. Starije osobe iz brojnih razloga ostale su u Ukrajini, zajedno sa svim poteškoćama s kojima bi se susretali i u mirnodopskom razdoblju. Uz mirovine, čije smo iznose već naveli, umirovljenicima nastoje pomoći volonteri. Ali, toliko je problema da ni oni ne mogu svakoga obići, naglasio je Kamenjecki.
– Inače je kod nas sustav zbrinjavanja starijih ljudi vrlo, vrlo slabo radio. Oni često žive sami i posebice za vrijeme redukcija, ljudima koji žive na višim katovima u zgradama, kad ne rade dizala, bilo je problematično spustiti se dolje do volontera, a potom popeti natrag. Toliko je problema da volonteri ne mogu svakoga obilaziti. Ti ljudi moraju zapravo većinom sami ići po hranu i potrepštine, ako im susjedi ne pomažu. Za vrijeme redukcije je to bila katastrofa. Većina ljudi se nije znala snaći, jer većina zgrada ima instalacije na struju, a oni se ne znaju služiti plinskim kuhalima za kampiranje. Znali su biti i gladni i žedni jer su njihovi rođaci otišli u druge gradove ili u inozemstvo, opisivao je Kamenjecki situaciju u ukrajinskim gradovima.
Drugi je veliki problem dostupnost zdravstvene skrbi. Tijekom redukcija, ističe Kamenjecki, brojne bolnice i ambulante nisu radile. Mnoge su i uništene granatiranjima, pa je starijim, pogotovo teže pokretnim osobama bio veliki problem izaći iz stana, a kamoli stići u bolnicu udaljenu i po nekoliko desetaka kilometara u vrijeme redukcija struje, bez javnog prijevoza i po uništenim cestama, usput riskirajući život.
Fatalističko razmišljanje
Predsjednica Ukrajinske zajednice Grada Zagreba, Marija Meleško istaknula je kako su umirovljenici mahom ostali u Ukrajini. To potvrđuju i podaci koje je u prosincu objavio pučki pravobranitelj Ukrajine, navevši kako je među raseljenima svega 30 posto starijih osoba te osoba s invaliditetom. Govoreći o životu, Meleško je istaknula kako mnogi stariji Ukrajinci fatalistički razmišljaju, ne želeći se nigdje maknuti i zapravo – očekujući smrt. Kamenjecki drži kako je to vjerojatno ostatak ortodoksnih razmišljanja da čovjek ne vlada ničime i da se mora pokoriti, koja su naročito ukorijenjena kod starijih osoba.
Ukrajinskim umirovljenicima je za vrijeme redukcija struje bilo nemoguće izaći iz stana po najosnovniju pomoć, a kamoli otići u nekoliko desetaka kilometara udaljene bolnice. | Foto: Privatna arhiva
– Roditelji moje supruge i moja majka su umrli, živ je samo otac. Oni su umrli relativno nedavno i mi smo razmišljali što bi bilo da su slučajno doživjeli rat, kad ne možemo doći do njih na drugi kraj grada i ne možemo ih zbrinuti i jednostavno smo se naježili od takve pomisli. Moj otac živi blizu, on je 40. godište. On sam većinu stvari obavlja, ali je ipak njegova mirovina relativno niska i moramo paziti na njega, da ne bira što će kupiti od hrane ili odjeće. To je problem o kojem se ne govori. Većinom se govori o ratu, o bojišnici, o oružju, a o penzionerima nitko ne govori, upozorio je Kamenjecki.
Razina stresa je, dodao je, čak i manja kad okolo padaju granate, nego kad starija osoba mora otići iz svog doma ili onoga što je od njega ostalo. Upozorio je kako mnogo starijih pati od kardiovaskularnih bolesti izazvanih stresom. Iako podaci ne postoje, uvjeren je kako je to povećalo smrtnost među starijim Ukrajincima, koji, prema podacima iz 2020. godine, dožive u prosjeku oko 75 godina.
– Putuju uglavnom oni kojima su i obitelji otišle iz Ukrajine, oni koje su obitelji nagovorile da odu ili su se našli s njima putem sustava spajanja obitelji. Rijetko tko ide sam. Riječ je o putovanjima od nekoliko tjedana. Neki su se preko Ruske Federacije domogli baltičkih zemalja i odande krenuli prema Europi. Veliki je to stres, ljudi su lošeg zdravlja, upozorila je Meleško, a njene riječi potvrđuje i policijska statistika.
‘Pomoći nikad dovoljno’
Naime, prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova od 24. veljače prošle, do 19. veljače ove godine u Hrvatsku je iz Ukrajine stiglo ukupno 22.450 raseljenika iz Ukrajine. Među njima su svega 1.192 osobe starije od 65 godina. Iako imaju, kao i sve druge dobne skupine raseljenika, pravo na novčanu naknadu i smještaj, starije osobe iz Ukrajine ne mogu računati na neke dodatne beneficije temeljem dobi ili zdravstvenog stanja.
Na stranicama Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike doduše stoji kako se u prihvatilištima vodi računa o spolu, dobi, položaju ranjivih skupina kao i tražiteljima s posebnim prihvatnim potrebama te cjelovitosti obitelji. U slučaju da u prihvatilištima nema adekvatnog smještaja, nudi se mogućnost smještaja u odgovarajuću ustanovu socijalnu socijalne skrbi, što uključuje i domove za starije osobe. No, osobe bi u tom slučaju same trebale podnijeti takav zahtjev. Pravo na hrvatske mirovine nemaju, osim ako ostvare 15 godina staža, o čemu smo već pisali.
Ipak, uloženi su veliki napori kako bi ova stresna situacija bila što je moguće više ublažena. Prema riječima jednog od najaktivnijih pripadnika ukrajinske nacionalne manjine u Hrvatskoj, Slavka Burde, mnogo je učinjeno u integraciji novopridošlih Ukrajinaca u Hrvatskoj. Za to je svoju zahvalu uputio nekolicini institucija.
Starije osobe u Ukrajini ne žele napustiti svoje domove zbog siromaštva, ali i fatalističkog razmišljanja kako ne mogu promijeniti tijek svoje sudbine. | Foto: Privatna arhiva
– Rat je. Pomoći nikad dovoljno. Dobro je da se to nastavlja i da je vlada rekla da će to dalje nastaviti. Tu se treba posebno zahvaliti Caritasu, Crvenom križu i svim ostalim organizacijama. Ovih dana su otvorili edukaciju na Katoličko-bogoslovnom fakultetu, kako bi se olakšao život tih ljudi. Križevačka eparhija je organizirala jednu kršćansku misiju u kojoj se na dispoziciji nalaze ukrajinski svećenici za rješavanje svih duhovnih potreba starije i mlađe populacije. Tu se radi o tome da netko može umrijeti, pa se onda treba vidjeti hoće li biti otpremljen u Ukrajinu ili sahranjen ovdje. Tu su crkveni praznici, potrebe za molitvom za svojim bližnjima, nabrajao je Burda.
Posebno je zahvalan biskupu Križevačke grkokatoličke eparhije, mons. Milanu Stipiću koji će održati misu u 16:30 sati za Ukrajinu i sve poginule. Ovo je važno zato jer, kako nam navodi Burda, “nema nikoga tko je došao iz Ukrajine, a da nema poginulog rođaka ili poznanika.” Dodajmo tome da će u subotu biti organiziran i skup potpore Ukrajini na glavnom zagrebačkom trgu.
Umirovljenička ruka podrške
Burda je dodao kako osim hrvatskog jezika, Ukrajinci mogu naučiti i ponešto o našoj zemlji, kulturi i povijesti, što smatra uspješnim načinom ostvarivanja komunikacije, zatim adaptacije, a potom i integracije, ali bez asimilacije u hrvatsko društvo. Istaknuo je kako je Ministarstvo znanosti i obrazovanja sudjelovalo u dopremanju knjižne građe iz Ukrajine koja je raspodijeljena u otprilike 200 knjižnica diljem zemlje, a izdan je i novi hrvatsko-ukrajinski rječnik.
Nakon posjeta Partije penzionera Ukrajine svojim kolegama iz Hrvatske stranke umirovljenika te Saboru, stvorene su nove inicijative koje bi trebale potaknuti daljnju pomoć Ukrajini. Glasnogovornik HSU-a Žarko Delač potvrdio nam je da se trenutno radi na spajanju hrvatskih gradova i županija s ukrajinskim gradovima i oblastima, kako bi se intenziviralo slanje humanitarne pomoći. Otkrio nam je i još nekoliko akcija koje su dogovorili umirovljenici.
– Jedna od inicijativa je da se Holodomor proglasi ratnim zločinom. Nama je obećano da će se to održati, a mi već radimo na tome da poklonimo nešto u Ukrajini. Imamo u planu napraviti humanitarnu akciju gdje ćemo kupiti opremu i dijelove za strojeve za razminiranje od Dokinga, a ako to ne uspijemo platili bismo obuku za razminiranje za pet ili šest Ukrajinaca. Počeli bismo s time da dobijemo 11 predmeta od Hrvatskog nogometnog saveza koje bismo stavili na aukciju. Otvorit ćemo humanitarni telefon i pokrenuti akciju “Vatreni i umirovljenici za Ukrajinu”. Tada bi kod nas ponovno došlo izaslanstvo Partije penzionera Ukrajine, otkrio je Delač.
Što god bilo učinjeno, Ukrajinci će biti zahvalni. No, starijima je samo jedna misao na pameti. Kako nam je otkrila Marija Meleško, svi bi se najradije sutra vratili u Ukrajinu, ako bi to bilo moguće. Ipak, dom je dom.
