Rad u starosti čak ni ne zvuči super, a dostupan je većinom onima kojima ni “ne treba”
Tko su građani koji se odlučuju na dulji rad, da ih pritom poslodavci žele, a i da u svemu imaju i vlastitu računicu isplativosti? Najčešće, riječ je o muškarcima, visokoobrazovanim osobama i onima bez većih financijskih teškoća. Ovo potonje zapravo pobija tezu kako je rad u mirovini socijalna mjera, odnosno kako će mu se okrenuti ponajprije oni koji od vlastite mirovine teško preživljavaju.
Ilustracija: Pixabay
Nakon što je mirovinska reforma (ne)slavno završila, iza nje su ostala dva konkretna učinka, jedan pozitivni, a jedan negativni, ako iz ove priče izuzmemo povećanje najnižih mirovina od simboličnih 3,13 posto koje će sredinom godine na računima osjetiti četvrt milijuna hrvatskih umirovljenika.
Negativna stvar je da će od 2033. svi građani raditi do 67 godine, što će pokušati na nadolazećem referendumu osporiti sindikati rada. Druga stvar, vezana također uz rad, je da je mogućnost rada u mirovini proširena i na starosne umirovljenike. Dakle, radimo sve duže, a država nam omogućava da tako nastavimo i dalje u mirovini. Razlozi su posve jasni, a leže u sve manjem broju radne snage te sve brojnijoj umirovljeničkoj populaciji koja je, mogli bismo slobodno nadodati, egzistencijalno sve ugroženija u starosti.
Samo 0,7 posto umirovljenika radi
No, tko su ti građani koji se odlučuju na dulji rad, da ih poslodavci žele, a i da oni u tomu svemu imaju vlastitu računicu isplativosti? Posve logično, riječ je uglavnom i dalje o muškarcima, visokoobrazovanim osobama i onima bez većih financijskih teškoća, mogli bismo reći i situiranima. Ovo potonje zapravo pobija tezu kako je rad u mirovini socijalna mjera, odnosno kako će mu se okrenuti ponajprije oni koji od vlastite mirovine teško preživljavaju.
I statistike na neki način to opovrgavaju, jer u Hrvatskoj radi svega 0,7 posto umirovljenika na pola radnog vremena. Činjenica je da još jedan dio čine honorarci, vlasnici kućnih radinosti, ali i umirovljeni radnici na crno, ali brojke su i dalje jako malene u odnosu na cjelokupnu umirovljeničku populaciju. U siječnju se broj zaposlenih penzionera na pola radnog vremena popeo na 5.500 osoba, što je 7 posto više u odnosu na mjesec ranije.
Umirovljenika koji rade sve je više, o čemu svjedoči i podatak da ih je prije samo dvije godine bilo čak dvostruko manje. Međutim, kada se pogleda struktura takvih povratnika u svijet rada, iz poslova koje obavljaju jasno je da ih je većina u stručnim, znanstvenim i tehničkim djelatnostima, mahom muškaraca i visokoobrazovanih. Time se vraćamo na početnu tezu kako će se upravo takve osobe najviše i zadržavati u svijetu rada i kada već steknu uvjete za mirovinu ili nakon što u nju odu. Posljedično tomu, oni koji su slabijeg obrazovanja i socijalnog stanja, teže ostaju na tržištu rada, čak i kada bi htjeli.
Većina starijih od 50 godina radi iz nužde
Potvrđuje to i novo istraživanje Instituta za javne financije. Stručni rad “Kako produljiti sudjelovanje na tržištu rada” Ane Ostrovidov Jakšić i Ivana Jakšića pokazuje da je nekada u svijetu rada bilo puno više starijih osoba nego danas. Tako je u Hrvatskoj prije 50 godina radilo 59 od 100 muškaraca u dobi od 59 godina, dok ih je danas u tim godinama zaposleno jedva devet od 100.
Ipak, Hrvatska u posljednjih nekoliko godina bilježi porast radnika starijih od 60 godina, od 62 tisuće 2014. godine do 83 tisuće danas. Ipak, i dalje je riječ tek o pet posto ukupno zaposlenih, a uzeti u obzir treba i da trećinu ukupno nezaposlenih čine osobe starije od 50 godina. Porast broja starijih radnika uvjetovan je prvenstveno demografskim promjenama jer Hrvatska, baš kao i ostale zemlje, rapidno stati, ali i iseljava u mlađim dobnim kategorijama.
Navedeno istraživanje temeljeno je na razgovorima sa gotovo 2.500 ispitanika starijih od 50 godina među kojima je većina kazala da radi – iz nužde.
