Pučka pravobraniteljica: ‘Problema je puno, ali pomoći starijim osobama znači raditi s njima’
Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter gostovala je u podcastu portala mirovina.hr u kojem se osvrnula brojna bitna pitanja, od mirovina do institucionalne skrbi, a najviše je riječi bilo o nasilju koje se nažalost u posljednje vrijeme pojačalo, naročito nad starijim osobama. Bilo je riječi i o percepciji starijih osoba u društvu, ali i o nadolazećim izborima te obećanjima o većim mirovinama.
Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter povodom Međunarodnog dana starijih osoba u podcastu Mirovina.hr govori o problemima s kojima se susreće starija populacija u Hrvatskoj te nekim načinima kako ih se može riješiti. Osvrnula se na brojna bitna pitanja, od mirovina do institucionalne skrbi, a najviše je riječi bilo o nasilju koje se nažalost u posljednje vrijeme pojačalo, naročito nad starijim osobama.
Međunarodni dan starijih osoba proglasili su Ujedinjeni narodi još 1991. godine kako bi naglasili potrebu pune integracije starijih osoba u društvo. Kako ljudska populacija na globalnoj razini stari, tako raste i svijest da starije osobe ne smiju biti potpuno izolirane od ostatka društva. O situaciji koju prolaze starije osobe u Hrvatskoj, razgovaramo s pučkom pravobraniteljicom Tenom Šimonović Einwalter, koja je istaknula kako je za svoj, ali i poslove unutar sustava socijalne skrbi osim profesionalnih i praktičnih vještina potrebno imati i empatiju.
Stoga smatra da se Međunarodni dan starijih osoba ne bi trebao koristiti kako bi se deklarativno upozorilo na probleme s kojima se susreće gotovo 23 posto naše populacije ili ako ćemo govoriti o umirovljenicima čak trećina našeg stanovništva.
– Dakle, s jedne strane je dobro da imamo međunarodne dane u odnosu na različite teme, jer one na neki način skreću pažnju javnosti na neku konkretnu temu, na neku konkretnu skupinu građana koja često ne bude dovoljno vidljiva. I to je dobro. Ono što je loše je ako samo tog dana govorimo o pravima starijih osoba, ako se tada govori samo o pozitivnom ili samo o negativnom, i ono što je svakako loše – ako se na taj dan govori samo deklarativno, a ostatak vremena se ne radi na tome da se po poboljšaju prava i status starijih osoba u društva, poručila je pučka pravobraniteljica.
Funkcija s ljudskim vrijednostima
Ona je ovu funkciju prihvatila i zbog ljudskih vrijednosti koje taj posao nosi, a ne samo zbog funkcija. Kroz svoj rad se susreće s brojnim ljudskim sudbinama, pa tako i onima starijih osoba te nastoji u djelokrugu svoje funkcije pomoći koliko može. Kaže kako se svakog dana prisjeti svojih pokojnih baka kojima je često pomagala i osjećaja nepravde zbog stvari koje nije mogla sama riješiti.
– S jedne strane me ljutilo i zapravo me još uvijek ljuti kada sustav starije osobe tretira kao djecu, kada im se te pa i tretira kao da nemaju jednaka prava kao što imaju svi drugi samo zato što su stariji zbog njihove dobi. Ali imamo i onu drugu stranu priče, a to je kad sustav pak pretpostavlja da svi mogu sve jednako i kao da je svima jednako lako osobno doći u banku ili osobno doći do liječnika kako bi dobio uputnicu kako bi se naručio za prvi pregled, kako bi onda dobio uputnicu i naručio se za drugi pregled, a to su one stvari gdje je svakom teško, a mnogim starijima nakon što više ne mogu nešto sami još i teže, govori Tena Šimonović Einwalter.
Uloga pučke pravobraniteljice nije samo stručna ili formalna, već ima i ljudsku komponentu. | Foto: Mirovina.hr
Kako god, sustav ne prepoznaje neke mnogo mučnije stvari. Pučka pravobraniteljica nam je otkrila koji su najveći problemi s kojima se starije osobe u Hrvatskoj susreću.
– Problema je puno. Jedan dio je siromaštvo. To je nešto što se dotiče toliko drugih, različitih sustava i različitih prava, jedan dio je nasilje nad starijima, jedan dio je zapravo pitanje, naravno, i zdravstvene skrbi. Imamo problema sa sustavom zdravstvene zaštite. Tu često imamo probleme, tu često vidimo probleme u pritužbama starijih građana. Naravno, kad kažem siromaštvo, to zapravo pitanje mirovina, ali i jedno šire pitanje domova, s jedne strane onih koji ne žele ići u dom, žele ostati u svoj kući, ali nemaju osiguranu adekvatnu podršku da bi mogli ostati u svojoj kući. S druge strane, onih koji bi možda željeli ići u dom, ali su liste čekanja za domove preduge. Dakle, probleme zbilja ima jako puno, a onda ne trebamo zaboraviti da starije muče i svi oni problemi koji muče sve druge građane u Hrvatskoj bilo da govorimo o pretjeranoj birokratizaciji i formalnim postupcima koji su zapravo takvi da imate dojam da institucije misle da postoje same radi sebe, a ne radi građana kojima trebaju pružiti uslugu. Vidimo, pogotovo kod starih i starijih osoba, i dodatne probleme koji su uzrok regionalnih nejednakosti i toga da puno lakše možete nešto ostvariti u velikim gradovima, pogotovo u Zagrebu, nego ako živite negdje u malom mjestu, gdje često imamo uglavnom samo starije osobe, rekla je pučka pravobraniteljica ističući da je teško spomenuti samo nekolicinu problema.
Nasilje nad starijima je tabu
No, mi smo to odlučili učiniti posvetivši se nekim specifičnim temama. Jedna od njih je svakako nasilje nad starijim osobama, jer je ono sve raširenije, a i pojavljuje se u različitim oblicima. Osim tjelesnog nasilja, propisi raspoznaju zanemarivanje starijih osoba te psihološko, ekonomsko i seksualno nasilje. Najveći je problem zapravo što velik dio nasilnih djela ostane neprijavljen. Svaka 13. ili 14. žrtva nasilja starije dobi odluči policiji ili osobi od povjerenja prijaviti što se događa.
– Svakako je potrebno osnažiti starije koji su žrtve nasilja, koji trpe nasilje, da ga prijave. Ako sami nisu sigurni što je nasilje ili što nije – bolje ga je prijaviti. Zapravo, što je to nasilje? Mnogi misle da je to samo fizičko nasilje, to je zapravo u manjoj mjeri fizičko nasilje, a imamo puno psihičkog nasilja, ekonomskog nasilja kod starijih osoba, dodatni oblik nasilja koje imamo je i zanemarivanje.
To nasilje nad starijima je još uvijek ostalo na razini tabua, o njemu se premalo priča i premalo zna. Danas ćemo se svi složiti da je nasilje nad djecom neprihvatljivo, nakon toga je došlo obiteljsko nasilje, nasilje nad ženama, dakle partnersko i nasilje u obitelji… Nekako je zadnje u svemu tome osviješteno nasilje nad starijima. Puno toga što se naučilo ili moglo i trebalo naučiti u odnosu na obiteljsko nasilje u odnosu na ove druge segmente može se odmah primijeniti kad govorimo o nasilju nad starima, ali opet treba gledati šta je tu specifično. Recimo, ta stigma i zapravo sram je nešto što je specifično, jer vrlo često će onaj koji je nasilnik biti vlastito dijete, vlastito unuče ili njihov partner, dakle, netko tko živi sa starijom osobom i toj starijoj osobi radi stvari koje ulaze u opseg nasilja, objašnjava pravobraniteljica.
Sustav ne reagira uvijek dobro
Dodaje kako sustav ponekad ne reagira dobro, jer bi, primjerice, neki slučaj nasilja mogli okarakterizirati kao imovinski problem ili svađu. Još je veći problem, ako je nasilje počinjeno nad teško pokretnim osobama, koje ne mogu ustati iz kreveta ili uzeti mobitel u ruku i pozvati pomoć.
Prema izvješću pučke pravobraniteljice za prošlu godinu broj slučajeva nasilja nad starijim osobama se povećao s 314 na 834. No, ona ističe kako se zapravo povećao broj prijavljenih slučajeva nasilja, dok će stvarni broj i dalje ostati nepoznat. Osvrnula se i na porazne rezultate najnovijeg istraživanja o nasilju nad starijim osobama, kojeg možete pročitati ovdje.
– Neki od njih već jesu kontaktirali policiju, neki su kontaktirali Centar za socijalni rad, neki nekog trećeg, neki se prvo obraćaju nama. Teško mi je reći da li više vjeruju u policiji ili više vjeruju nama. Policija je ta koja mora prva doći na lice mjesta kad govorimo onim oblicima nasilja koji su doista ugrožavajuće za starije osobe, za njihov život i zdravlje, policiji je ponekad teže kod situacija koje nisu fizičko nasilje, nego koje su psihičko nasilje ili ekonomsko nasilje. Baš zato smo i predložili i edukaciju za policijske službenike i socijalne radnike. Kod fizičkog nasilja to ipak nešto lakše i za prepoznati i za reagirati. I tu imamo i liječnike, zapravo kao dionike koji su tu isto dužni u svom radu, kad nešto vide, prepoznati i prijaviti itd ali, mislim, ovo istraživanje je zapravo 1 novi, dramatični. Ja BiH rekla vapaj za pomoć cijelog društva, svih institucija, pogotovo nas koji se time bavimo, onima koji se žrtve nasilja u obitelji. Dakle, šta ja iz njega izvlačim? Inače, bili smo na predstavljanju i mislim da je iznimno korisno da imamo i ove podatke. Meni je najdramatičnije i to koliko ljudi za potrebe istraživanja kaže da su bili žrtve nasilja, a s druge strane nije prijavilo ovo što ste apostrofirali kao razlog? Zato što ne vjeruje da će se išta promijeniti i ne vjeru u institucijama. To je apsolutno poražavajuće za institucije koje tu postupaju, zaključila je Šimonović Einwalter.
Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter gostovala je u podcastu Mirovina.hr na Međunarodni dan starijih osoba. | Foto: Mirovina.hr
Institucionalna diskriminacija
No, govoreći o institucijama i nasilju, to se u pojedinim situacijama može i spojiti. Ipak, pravobraniteljica ne koristi pojam ‘institucionalnog nasilja’ kako bi upozorila na sve prepreke za ostvarivanje prava unutar raznih sustava, već tu govori o diskriminaciji.
– Zato što moramo riječ nasilje zapravo čuvati za one najdramatičnije stvari. S druge strane, kad govorimo o institucionalnoj diskriminaciji koja može biti neprepoznavanje posebne dodatne potrebe neke populacije, dakle starijih osoba temeljem dobi ili, s druge strane, dakle, tretiranje svih jednako bez obzira na dob. Koji puta je jednako postupanje prema svima zapravo diskriminacija, jer su ljudi u različitim pozicijama i ne mogu jednako lako ostvariti ono što ste vi kao institucija postavili pred njih kao zahtjev. Institucionalno nasilje je kada dolazi do nasilja u domovima za starije. To je nešto što bez greške možemo nazvati institucionalnim nasiljem, pogotovo ukoliko jedna osoba vrši nasilje, a oni koji su joj kolege i oni koji su nadređeni i oni službe koje dolaze ili ne dolaze, na to se oglušuju, pojašnjava Šimonović Einwalter.
Pomoć treba doći do svakog
Veliki problem je i siromaštvo starijih osoba. Pritom se u razgovoru nismo osvrnuli samo na problem niskih mirovina, već i na siromaštvo samo po sebi. Naime, statistike pokazuju kako je u riziku od siromaštva čak 32,4 posto starijih osoba, što je trećina umirovljeničke populacije, koja pak čini trećinu ukupne populacije u Hrvatskoj.
– Najteže pritužbe s kojima se suočavamo su pogotovo one gdje ljudi govore o siromaštvu. A mi im ne možemo pomoći. Voljela bih sad reći svima koji nam se obraćaju da im mi pomažemo, ali to ne bi bila istina i neću govoriti što nije istina. Dakle, kad vam netko piše, da nema za kruh, da ne može grijati stan, mi možemo samo suosjećati i zagovarati šire promjene, veće mirovine i drugačije cenzuse za naknadu za starije. Mislim, dug je put od toga da nešto zagovarate ili od mišljenja koja mi radimo na zakone ili od onog što govorimo u Saboru, do toga da oni koji zbilja o tome odlučuju i odluče tako da ta pomoć dođe do te konkretne osobe koja kaže da nema za kruh. To je teško, govori Einwalter.
Naravno, kod rješavanja svakog pitanja bitno je vidjeti kako je on sagledan. Postoje nacionalni planovi i strategije rješavanja pojedinih problema, no pitanje je koliko su starije osobe prepoznate u njima i jesu li ti planovi raspoređeni na više resora, što također može usporiti rješavanje nekog važnog problema.
Svaki problem je prioritetan
Neke bi se stvari ipak mogle pomaknuti s obzirom na to da su sljedeće godine izbori. Neke su stranke već počele obećavati povećavanje mirovina, kao da je to jedini način izlaska iz siromaštva. Pravobraniteljica poručuje da se trebaju riješiti svi problemi.
– Mislim da je prioritetno sve. Evo, reći ću vam zašto to mislim. I mislim da ne treba birati, odnosno ne treba dopustiti onima koji odlučuju da se izvlače na način da treba netko drugi reći da je prioritetno. Puno tih stvari je u različitim resorima i nema nikakvog razloga da se na njima ne može paralelno raditi. Iako formalno još nismo u predizbornom vremenu, zapravo smo već u predizborno vrijeme. Ono što bih voljela vidjeti je da se glas umirovljenika cijeni, ali na duge staze; da svi oni koji će davati predizborna obećanja umirovljenicima doista i misle ta obećanja ispuniti.
Mi ćemo se nastaviti baviti pravima starijih osoba i mislim da će ovo posebno izvješće o pravima starijih biti prvi važan korak u smjeru zacrtavanja toga što vidimo da su prioriteti i, što je najbitnije, gdje su najveći problemi? Jer izvješće će, osim identifikacije problema, sadržavati i preporuke što treba napraviti u odnosu sa vlastima. Neovisno ćemo ukazivati na probleme, zagovarati i preporučiti rješenja. Mogu izraziti nadu da će se te preporuke koje dajemo ozbiljno razmotriti i u što većoj mjeri implementirati. I mi ih ne dajemo kritike radi, niti sebe radi, nego radi dobrobiti onih o kojima je riječ radi u ovom konkretnom kontekstu prava starijih osoba.
Mislim da smo svi kao građani već pomalo skeptični kada krenu izbori, kad se sve nešto nudi i obećava. Ja sam zapravo sklona apelirati na sve političke aktere da razmišljaju o umirovljenicima i o starijim osobama svaki dan i da igraju na duge staze, na dugoročne strukturne promjene koje idu za time da pomažu svim starijima, ali posebno ciljano da gledamo one kojima je najteže, zaključila je pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter.
O čemu smo još razgovarali povodom Međunarodnog dana starijih osoba možete pogledati u videu na početku teksta.
