Psihijatrica Košuta: “Starije osobe postale su izopćenici, žive kao u logoru”
Psihijatrica Ana Vaništa Košuta za Sindikat umirovljenika komentira nepovoljnu psihičku situaciju u kojoj su se starije osobe našle zbog pandemije. Postali su izopćenici, odgurnuti od obitelji kao da su u logoru, dok je država prema njima i dalje socijalno neosjetljiva.
Foto: Rawpixel
Povratak pandemije nakon ljeta, kada se smatralo da se ona bliži kraju, povećala je potrebu građana za psihološkom pomoći. Dotad su izolaciju kompenzirali lijepim vremenom i šetnjama, imali su još toliko snage izdržati. No, agonija se produljila pa mnogi sami dalje više nisu mogli.
“Iza ljeta, u kasnu jesen negdje od listopada 2020. nadalje, počinje se primjećivati rast potrebe za psihijatrom. Lošije vrijeme, kiše i hladnoća, loše vijesti na tv, ekonomska nesigurnost, čekanje cjepiva, rad od kuće, strepnja od razbolijevanja i fatalnog ishoda za kronične bolesnike i starije, odvojenost starijih ljudi od obitelji, doveli su do veće potrebe za psihofarmacima i psihoterapijom” – kaže psihijatrica Ana Vaništa Košuta za Glas umirovljenika.
Odvojenost od obitelji je kao metoda iz logora
Teško je i mladima, ali i stariji osjećaju da im je ukradeno ono najvrijednije, druženje s obitelji, unucima i djecom. Postali su, ističe Košuta, izopćenici, a sve u smislu da ih se zaštiti od virusa, ali u tom činu ima puno tuge, osamljenosti i kraja života u “odgurnutosti” od mlađih i malih.
“Odvojenost od obitelji je kao metoda iz logora. Iako je opravdana epidemiološki, psihološki je pogubna za starije ljude koji su i inače osjetljiviji i željni pomoći i željni pažnje. Ovime ih se sili da razumiju racionalnost mjera, ali emotivno im radi tugu koja nikako da ima “rok trajanja” jer se ne nazire kraj virusa” – dodaje.
Smrtnost o kojoj se sluša na TV-u i cjepivo koje stiže presporo, kombinacija je koja mnoge starije ljude baca u depresiju. Imaju osjećaj da su im dani odbrojeni i da im je “ukraden” kraj života u kojem im najviše nedostaje ljubav, zagrljaji i bliskost.
“Država bi svakako trebala snažno, promptno i puno bolje pomagati financijski starije stanovnike koji su u izvanrednoj situaciji ostali s ionako premalim mirovinama i nedostatku financijske pomoći od djece koja su ostala bez posla ili s manje posla, u Covid situaciji” – ističe psihijatrica.
Kako se nositi sa strahom od novih potresa?
No, u pandemiji ima i nešto dobro. Osobe koje su i inače pozitivnije i racionalnije, okrenule su se više prirodi, šetnji, tjelovježbi, sadnji cvijeća, ručnom radu, slikanju, kuhanju. Malim stvarima, sitnicama koje život znače. Neki su i naučili raditi na računalu kako bi preko videa mogli vidjeti i čuti svoje najmilije, ili su naučili koristiti se mobitelom kako bi tipkali unucima i slali i dobivali fotografije ili viceve.
Košuta daje savjete kako se nositi sa strahom od potresa.
“Potresi u ožujku i prosincu 2020. donijeli su veliki strah od ponavljanja, neugodu koja se difuzno raširila među svima, ljudima u oštećenim i neoštećenim kućama. Stvar je osjećaja. Egzistencijalni strah, nemoć da možeš bilo što napraviti kad čuješ zvuk da počinje.
Savjeti su pokušati razmišljati da je to samo podrhtavanje tla iza većeg udara koji se već dogodio… ne pratiti stalno u danu gdje je udario koji potres i koliko stupnjeva, spremiti malu torbu kraj vrata s nužnim stvarčicama, nemati totalnu tišinu u stanu/domu jer je tad osluškivanje zvukova izvana pojačano. Probati se smiriti i vjerovati da idemo dalje. Strah je prirodna reakcija na potrese, a nakon svega što smo proživjeli prirodno je i ako osjećamo da nismo više tako odmorni za borbu i da nemamo kontrolu nad vlastitim životom, da smo pali na koljena” – kaže.
Država je socijalno neosjetljiva za starije, osobito žene
Zaključuje da je država i socijalno i rodno neosjetljiva na stariju populaciju i to najviše na žene koje većinom žive same.
“Osobe starije životne dobi su neopravdano zaobiđene. Zalažem se za bolju njegu i zdravstvenu skrb, za bolju patronažu starijima. Za kulturu i umjetnost koja bi im se pružila, kao i za financijsku pomoć. Treba im pomoći razviti vještine i znanja koja nisu nikad dosad stigli. Za bolje uvjete u domovima umirovljenika. A vjerujem u što brže i opsežnije cijepljenje i što brži oporavak mentalnog zdravlja starijih, skorim zagrljajima s unucima, skidanjem maski, udisanjem zraka punim plućima i dostojanstvenom životu koji zaslužuju” – kazala je za kraj psihijatrica dr. Ana Vaništa Košuta.
