Prosjačenje: Za neke jedini način preživljavanja, za neke unosan biznis
Šetajući Zagrebom, nikada nije bilo ovoliko ispruženih ruku koliko ih je danas. Za neke ljude prosjačenje je postao jedini način preživljavanja, a za neke unosan posao. Razlike između jednih i drugih teško su uočljive na prvi pogled, a ova druga skupina u jednom danu može isprositi i pola prosječne plaće.
Foto: Pixabay
Novinarka RTL-ove Potrage za potrebe snimanja istraživačkog priloga prerušila se u prosjakinju i krenula na zagrebačke ulice. Prosjaka je iz godine u godinu sve više, a danas je gotovo ne moguće prošetati se centrom grada bez da ne susretnete barem jednoga.
Hakik Ibramin desetljećima peče kestenje na Cvjetnom trgu u Zagrebu i dobro je upoznat s novim i starim metodama prosjaka. Sa gotovo stalnom sezonskom “bazom” u gradu nadgleda situaciju i primjećuje razlike među prosjacima.
“Mogu reći da je svaki tjedan sve više i više novih, znate.
Uzmu štaku i hoda te se trese tamo, stane u neki kutak i trese se, znate, a nije invalid nego ono da prevari ljude da mu nešto daju, kad ga policija potjera odmah nestane i ne bi ga mogao stići ni avionom ako treba”, pojasnio je novinarskoj ekipi RTL-a.
Nedugo nakon razgovora s Hakikom, novinarku zaustavlja jedna starija žena, umirovljenica. Moli za par kuna kako bi si mogla kupiti nešto za jesti:
“Ma nikakva mirovina, blokiran mi račun. I još mi oduzimaju tisuću kuna tako da nemam s čim živjeti. Živim sama, a ostane mi nešto malo od mirovine tako da ne trebam svaki dan prositi”, objašnjava.
Za život joj ostane oko sedamsto kuna, dok su režije oko tisuću. Ipak, na pitanje uspije li pokriti razliku s prosjačenjem, odgovara potrdno: “Daju, ljudi, daju. Bog vas blagoslovio”, pozdravlja novinarku na rastanku.
Hrvatska mreža za beskućnike
Zvonko Mlinar, dopredsjednik Hrvatske mreže za beskućnike dobro je upoznat s ovom tematikom. Priča nedavnu priču o tome kako su mu nedavno u pola sata prišla četvorica prosjaka. On im je zauzvrat ponudio letke i pomoć, kako doći do njih i ostvariti osnovna prava. Nitko od njih se nije pojavio.
Zvonko tvrdi kako je percepcija da najviše prose beskućnici pogrešna.
“Rijetki su slučajevi da nađem nekoga od svojih korisnika bilo da su oni smješteni u prihvatilištu ili oni koji dolaze ovdje kod nas u centar za pomoć i podršku. Možda je pojava među ovisnicima, uglavnom alkoholičarima koji će užicati možda za koju bocu pića i tako dalje te neće dalje prosjačiti kada zadovolje tu svoju potrebu”, priča Zvonko novinarima.
S druge strane, upozorava na skupinu koji neće stati na određenim iznosima – opisuje ih kao ljude koji posao prosjačenje odrađuju profesionalno te je upoznat da oni itekako mogu dobro zaraditi.
Policija: Neki zarade i do tri tisuće kuna dnevno
Ante Marić, vođa sektora 1. policijske postaje PU Zagrebačke tvrdi kako i on vidi razliku među prosjacima. One kojima je prosjačenje jedini način preživljavanja ne diraju previše, dok su prema profesionalnim prosjacima nešto stroži. Lani su priveli 300-tinjak prosjaka što je 30 posto manje nego prethodnih godina. Većina privedenih su policiji od prije poznati.
“Iako na policiji ne istražujemo njihove materijalne prilike mi vjerujemo da je najmanji broj onih kojima je prosjačenje način da zadovolje svoje osnovne egzistencijalne potrebe dok je na žalost u najvećem broju slučajeva to dobro uhodan biznis, odnosno jako korisna navika”, ispričao je novinarima.
Upitan o tome koliko “profesionalci” uspiju dnevno zaraditi, prisjeća se slučajeva gdje je dnevni iznos znao prelaziti polovicu prosječne hrvatske plaće, dakle oko tri tisuće kuna.
Novinarka u sat vremena do 50 kuna, časna sestra ju pokušala otjerati
Novinarka, prerušena u prosjakinju, smjestila se kod jedne kapelice i ispružila ruke. Plan je bio u prvih 20 minuta prositi bez riječi, što se pokazalo kao popriličo loša taktika. Takve se najlakše ignorira.
Ipak, jedna umirovljenica je suznih očiju došepala do nje i ubacila joj dvije kune govoreći “da imam više, dala bih”. Mirovina joj je dvije tisuće kuna, a svejedno pomaže.
Nakon 20 minuta prosjačenja bez riječi, novinarka uzima malo direktniji pristup. Dvije časne sestre su prošle pored nje bez riječi, a nakon nekoliko minuta jedna časna sestra je došla i pokušala je otjerati:
“Dignite se. Šibajte. Šibajte. Samo nas sramotite, nemam vremena raspredati zašto nas sramotite. Odite. Javam nisam dužna objašnjavati”, govorila je časna sestra.
Metoda od čovjeka do čovjeka pokazala se kao pun pogodak, u sat vremena ukupno 50 kuna. Ipak, daleko je to od profesionalnih metoda kojima ljudi zarađuju višestruko od predviđenih kazni – od 195 do 750 kuna.
Naravno, zarađenih 50 kuna su dali stvarnim siromasima, a građane upozorili da dobro razmisle prije nego što nekoliko kuna poklone nekome tko prosjačenjem zarađuje višestruko od njih.
Unosan posao
I drugi, ranije objavljeni istraživački radovi o fenomenu prosjačenja tvrde manje više istu stvar.
Agresivniji oblici prosjačenja se čak dovode u vezu s dobro ograniziranom kriminalnom mrežom, a nije rijedak slučaj da se kroz takav način iskorištavaju djeca, invalidi, beskućnici i bolesnici. Takvim pristupom izazivaju sažaljenje kod građana, a u cijeloj priči zapravo najviše gube oni kojima je pomoć stvarno potrebna.
Jedna od novijih i agresivnijih metoda prosjačenja odvija se na terasama kafića. Stariji prerušeni u dronjke, žene s “posuđenom” djecom ili mala djeca prilaze ljudima tražeći koju kunu, čak ih i povlačeći za rukav.
Što je najgore, čak ni oni nisu pravi krivci. Već je i u Hrvatskoj bilo slučajeva gdje siromahe u šaci drži jedan “šef” koji im uzima većinu prihoda, a ostavlja im sitniš, za pivo, kruh i cigarete.
