Pronašla novac, a iako ima malu mirovinu odlučila pronaći i njegova vlasnika!
Imate malu mirovinu i jednog jutra na putu do pekarnice ugledate izgubljenu svotu novca. Njome biste mogli kupiti puno više od kruha, platiti režije ili počastiti unuke. Što biste učinili? Upravo to se jutros dogodilo jednoj sisačkoj umirovljenici koja je odlučila postupiti onako kako baš i ne bi svatko.
Jutro u sisačkom predgrađu Caprag, nekad bogatom industrijskom naselju prepunom radničkih obitelji koje je prehranjivala Željezara. Propadanje tvornice iza sebe je ostavilo pustoš, mladi su mahom otišli, a pretežno ostali nezaposleni i umirovljenici. No, da nije sve tako sivo dokazala je jutros jedna “penzionerka” učinivši nesvakidašnje djelo. Na putu po kruh do obližnje pekarnice ugledala je veću svotu novca i umjesto da je uzme s namjerom da i potroši na sebe ili bližnje, odlučila je postupiti posve drugačije.
Zadužila sina da traži preko interneta
Naime, poštena pronalaznica dobra srca novac je predala sinu kako bi putem interneta pronašao vlasnika izgubljene svote. On je to odmah i učinio objavivši informaciju na Sisačkom forumu, koji na Facebooku okuplja gotovo deset tisuća ljudi, u nadi da pronaći vlasnika. Iako nije riječ o basnoslovnu iznosu, njegov gubitak, ali i pronalazak, osjetio bi svatko s radničkom plaćom i još skromnijom mirovinom. Pozvao je stoga vlasnika da se javi s točnim iznosom i vjerodostojnom pričom kako bi mu vratili novac. A varalicama se ne piše dobro.
Objava je u roku sat vremena naišla na brojne lajkove i pohvale. Kontaktirali smo i njezina autora, sina naše umirovljenice, a ono što nam je ispričao dalo je dodatnu težinu priči.
Mirovinu zaradila u Željezari
“Majka bi željela ostati anonimna jer za nju to nije ništa posebno, niti bi se željela promovirati na ovaj način. Ima 67 godina, radila je u Željezari, a unatoč visokoj stručnoj spremi mirovina joj je 2.500 kuna. I ona i otac radili su na dobrim radnim mjestima, no unatoč tomu mirovina im je mizerna. Novac nemamo srca potrošiti i nadam se da ćemo pronaći vlasnika, a ako ne, donirat ćemo ga zakladi Viktorija za oboljelu djecu.” – rekao je sin poštene pronalaznice.
Iako nam je poznato o kolikom iznosu je riječ, kao i okolnosti samog događaja, detalje ne želimo otkrivati kako se ne bi javili lažni vlasnici. S druge strane, glavna akterica naše priče anonimna želi ostati i zato da joj netko takav ne bi pokucao na vrata i tražio novac. Nažalost, takvih prijevara je mnogo, no ovaj primjer budi nadu da poštenih ljudi – i te kako ima.