Prokockana šansa Ministarstva: Ništa od stotina milijuna eura za ugradnju liftova u zgrade?
Teško je razumjeti problem ako ga samostalno niste iskusili ili ako nemate člana obitelji s iskustvom ovakvog tipa “lockdowna”. Radi se o starijim i nepokretnim građanima koji žive na višim katovima zgrada u kojima ne postoji dizalo. Projekt prema kojem bi EU financirala 85% iznosa ugradnje dizala u 13.500 zgrada visi o koncu i vrlo vjerojatno od njega neće biti ništa.
Ilustracija: Pixabay
Hrvatska već danas ima velik udio starijeg stanovništva, a projekcije pokazuju da će se trend starenja nastaviti. S druge strane, imamo tisuće i tisuće višeetažnih zgrada u kojima ne postoji dizalo pa je onima s otežanom pokretljivošću normalan život praktički nemoguć
RTL piše kako je za prosječno dizalo u zgradi od četiri kata potrebno izdvojiti 250 tisuća kuna, a kad se doda PDV i uređenje pristupa i ulaza u građevinu za teško bolesne i invalide (ogroman broj stambenih zgrada to nema) cijena se penje na 350 tisuća kuna.
Umirovljenik Želimir Manenica već godinama vodi borbu za ugradnju dizala u višestambene zgrade putem Koordinacijskog odbora društava i udruga umirovljenika HP i HT, a RTL-u je dao na uvid dopis u kojem stoji kako se od 2018. godine u Projektu ugradnje dizala u višestambene objekte računa na ugradnju 13.500 dizala do kraja 2021. godine. Radi se o 4,72 milijarde kuna, 85% tog iznosa trebala je bespovratno financirati EU, no od svega toga, čini se, neće biti ništa!
Što rade ministri?
Papirologija i odluke Komisije EU datiraju još iz 2016. godine, a prema njima je Hrvatska imala mogućnost između 2014. i 2020. godine iskoristiti za ugradnju dizala u višestambene zgrade.
Manenica tvrdi da bivša ministrica Gabrijela Žalac po tom pitanu nije učinila ništa, baš kao i ministar Pavić koji ju je zamijenio.
Nije pomogla ni činjenica da su mediji više puta pisali o ovom problemu koji se zapravo ne može najbolje razumjeti ako nemate osobnog iskustva ili člana obitelji koji je “zatočen” negdje na petom katu, a izlazak iz kuće mu predstavlja ogroman stres i muku.
Biljana Borzan, europarlamentarka, angažirana je na tom projektu od 2016. godine, nakon što su joj se obratili umirovljenici na čelu s Manenicom.
“Započeli smo lobirati hrvatsku Vladu, organizirali aktivnosti i okrugle stolove, angažirali zastupnike u Saboru itd. Dobili smo informaciju i od tadašnjeg ministarstva graditeljstva da slične inicijative postoje u Poljskoj. Bilo je jasno da RH mora napraviti izmjenu operativnog plana za povlačenje EU sredstava jer projekt nije uvršten 2013. kada je plan bio predan. Od resornog ministarstva smo uvijek dobivali uvjetne odgovore – uvijek je to bilo ‘vidjet ćemo, pokušat ćemo, možda'”, tvrdi Borzan.
Prije dvije godine iz ministarstva tvrdili da “projekt nije upitan”
Borzan navodi kako je prije samo dvije godine tadašnji pomoćnik ministrice Žalac Dragan Jelić govorio da projekt nije upitan, a Jelić je kazao da bi već u 2019. godini prva dizala mogla biti ugrađena.
Sada je pak ostalo tri mjeseca vremena i Borzan kaže kako šanse za realizaciju projekta nisu velike.
Nova ministrica regionalnog razvoja i fondova Europske unije Nataša Tramišak kazala je da je do sada propušteno programiranje za ove projekte u razdoblju do 2020. godine, no daje malu nadu umirovljenicima – aktivnosti koje se odnose na ugradnju dizala jesu prihvatljive u vidu Operativnog programa Konkurentnost i kohezija isključivo kao jedna od aktivnosti, a ne kao zaseban poziv koji bi za cilj isključivo imao ugradnju dizala u višestambene zgrade.
Više udruga koje okupljaju osobe s invaliditetom je na poticaj Biljane Borzan u srpnju 2020. godine sudjelovalo u javnoj raspravi na temu ugradnje dizala, no stvari ne izgledaju optimistično:
“Bit će žalosno ako se projekt bude realizirao u drugim zemljama, a ne i kod nas”, zaključila je Biljana Borzan.
