Amerika se prije mjesec dana zauvijek oprostila od javne govornice, spisateljice i humoristice Emily Levine koja se u svojim javnim istupima bavila temama filozofije, znanosti i ljudskih stanja. No, jedan njen nastup, koji se dogodio prošle godine, posve je zapanjio publiku i svijet.
Emily Levine obznanila je javno da se veseli smrti Snimak zaslona/Youtube
Emily Levine je na TED-ovoj konferenciji u travnju prošle godine, dakle manje od godinu dana pije nego što je umrla u 74. godini života, obznanila da ima četvrti stadij karcinoma pluća. No, jedino što je više zapanjilo od te informacije jest njezina tvrdnja da je radosna što će umrijeti. Stav je to koji se posebno smatra šokantnim u našem društvu u kojem se o smrti obično ne govori te se sve vezano uz nju gura pod tepih i shvaća kao nepreglednu tragediju i tugu.
Doista, ne može se osporiti da je to tako negdje i utkano u samom biću pa i kulturi naše civilizacije. Međutim, kada smrti pridodamo duhovnu komponentu, onda se može doživjeti kao radost nastavka života i prelaska u drugi svijet, kako već tko vjeruje. Smrti se, kažu, najviše boje oni koji ne vjeruju u ništa, dok ateisti često ističu da su vjernici svih vrsta zagrobne oblike života izmislili kako bi se lakše nosili s vlastitom smrtnošću.
Smrt kao prirodni ciklus
No, čini se kako Levine ne pripada ni u jednu kategoriju jer u besmrtnost ne vjeruje. Ono u što vjeruje jest prirodni ciklus života i smrti protiv koje se, smatra, ne treba boriti.
“Jednostavno ne razumijem ljude koji žele poraziti i nadvladati smrt. Kako se to radi? Kako uopće poraziti smrt bez ubijanja života? Meni to nema smisla. Smatram to nevjerojatno nezahvalnim i nepoštivajućim prema prirodi. Ideja da ćemo dominirati i vladati prirodom… mislim da to tako ne ide. Nevjerojatno sam zahvalna na životu, ali ne želim biti besmrtna. Nemam potrebu da moje ime živi dalje i nakon mene. Zapravo to ni ne želim. Volim biti usklađena s prirodnim ciklusom svemira” – kazala je Levine.
Upravo je to ono što život čini toliko uzbudljivim, dodaje, taj ciklus generiranja i regeneracije. Ona smatra da je samo zbirka čestica ukomponiranih u taj uzorak. Nakon smrti, pojasnila je, one će se rastaviti i biti dostupne prirodi za reorganizaciju drugog uzorka.
Život je dar koji dobiješ, obogatiš pa vratiš natrag
“Meni je to toliko uzbudljivo i čini me još zahvalnijom što sam dio tog procesa. Sada gledam smrt s točke gledišta njemačkog biologa Andreasa Webera koji je objašnjava kroz ekonomiju davanja. Život ti je dan kao dar, obogatiš ga najbolje što možeš i nakon toga ga vratiš… Konzumirala sam život, a nakon smrti ću ja biti konzumirana. Idem pod zemlju upravo takva kakva jesam. I tamo pozivam sve mikrobe da dođu po svoju porciju. Mislim da ću im biti jako ukusna” – kazala je Levine.
Ovakav stav smatra stvarnim, jer se on događa, stvaran je i vidljiv. Možda, dodaje, nije obogatila život, ali su njezin život svakako obogatili drugi ljudi, na čemu je vrlo zahvalna.
Je li Levine zadržala ovakav radosni stav prema smrti kada joj je ona i ozbiljno pokucala na vrata, teško je kazati.
