Priča o Nacionalnoj himni Argentine: Simbol države koji se mijenjao kroz desetljeća
Nacionalna himna Argentine savršeno prikazuje turbulentnu povijest te države. Himna je doživjela brojne promjene te je zakonski definirana tek 1944., iako je nastala 1813. U punoj duljini traje četiri minute, a prije utakmice Argentina-Hrvatska bit će izveden samo početni instrumental.
Argentina zastave | Foto: Unsplash
Večeras u 20 sati Vatreni će u polufinalu Svjetskog prvenstva na stadionu Lusail dočekati Argentinu. Ove dvije reprezentacije susretale su se i ranije, posljednji put na SP-u u Rusiji 2018., godine kada su ih Vatreni u skupini pobijedili rezultatom 3-0. No, nikad utakmica ove dvije momčadi nije imala toliki značaj, kao sada. Svjetski mediji, kao i dio hrvatskih, pišu kako je ovo posljednja prilika da Lionel Messi donese trofej svjetskog prvaka u Argentinu, no zaboravljaju kako je ovo posljednja prilika i za Luku Modrića.
No, uoči utakmice bit će, kao i svaki put, intonirane himne. Dok o Lijepoj našoj ne treba trošiti riječi, vrijedi se upoznati s Nacionalnom himnom Argentine, kako se i službeno zove ta skladba. Povijest argentinske himne je zamršena, kao i vrijeme u kojem je nastala, a to se ponajviše ogleda u stihovima autora, argentinskog političara Vicentea Lópeza y Planesa te glazbenom aranžmanu kojeg je osmislio tadašnji voditelj kazališta u Buenos Airesu, katalonski glazbenik Blas Parera.
Puna verzija himne traje oko četiri minute, pa se na velikim međunarodnim natjecanjima, poput SP-a u nogometu, te na drugim zbivanjima izvodi samo kraća verzija, sastavljena od uvodnog instrumentala koji traje minutu i šest sekundi.
Prikaz burne prošlosti
Nacionalna himna Argentine prvi put je izvedena, u punoj duljini, 11. svibnja 1813., tri godine nakon Svibanjske revolucije i tri dana prije negoli je Španjolska odobrila neovisnost Argentine. Stoga je u narodu poznata i kao Svibanjska himna. No, u raznim varijacijama stihova i glazbe, himna je izvođena od 1810. godine. Mnogi su je u to vrijeme zvali Patriotskim maršem, no nakon potpune samostalnosti Argentine, 1826. godine, himna se nastavila mijenjati.
Izbačeni su stihovi koji su pozivali na borbu protiv Španjolske (Južna Amerika je u omjeru 50-50 bila podijeljena između Španjolske i Portugala, op.a.), poput “snažnim rukama razdiru bahatog iberskog lava” i snažnih poziva na neovisnost. U prvotnoj varijanti bilo je govora i o španjolsko-francuskom ratu i raznim drugim situacijama, ne samo u Argentini, već u cijeloj Latinskoj Americi. Trag toga ostao je i danas, ali bez ratnih konotacija.
Tijekom prve polovice 19. stoljeća pojavljivale su se razne verzije himne, pa i nazivi. Tek od 1848., ona postaje poznata pod nazivom Nacionalna himna Argentine. Kako je stalan bio samo naziv, 1860. je država zadužila Juana Pedra Esnaolu da napravi službenu verziju himne. On je to učinio, no 1900. su učinjene preinake u kojima su u potpunosti izbačeni stihovi koji su iskazivali mržnju prema Španjolskoj, zbog sve većeg broja španjolskih imigranata. Godine 1927. stručno je povjerenstvo odlučili dodatno modificirati Esnaolinu verziju himne, no nakon žestoke javne rasprave u medijima, ona je na kraju prihvaćena posebnim zakonom kao službena verzija 1944. godine.
Skraćena verzija je ilegalna
Tijekom 19. stoljeća Nacionalna himna Argentine je izvođena u cijelosti. Danas je njeno izvođenje obvezno tijekom svih važnijih svečanosti. Pojedine radijske i televizijske postaje dobrovoljno puštaju himnu na kraju svog dnevnog programa. Tijekom nacionalnih blagdana je, pak, obvezno izvesti himnu točno u ponoć. Skraćena verzija, iako se često izvodi, nije zakonski prihvaćena.
U videu ispod teksta možete poslušati cijelu verziju himne s napjevom na španjolskom i prijevodom na engleski.
