“Previše smo se bavili prošlošću. Vrijeme je da se uhvatimo standarda”
Umirovljenici komentiraju dolazak srbijanskog premijera Aleksandra Vučića u Hrvatsku. Pitali smo ih što misle o tom događaju te jesu li na tragu izjava generala Ante Gotovine i predsjednice Kolinde Grabar Kitarović kako je došlo vrijeme da se okrenemo budućnosti.
Printscreen (Youtube: Al Jazeera)
“Rat pripada povijesti. Okrenimo se budućnosti”, izjavio je general Ante Gotovina još 2012. godine na zagrebačkom glavnom Trgu nakon puštanja na slobodu iz Haaške sudnice s generalnom Mladenom Markačem. Mnogi su ostali pomalo razočarani tom mirnodopskom izjavom, očekujući borbeniju poruku. Isto kao što su ostali razočarani pozivom Kolinde Grabar Kitarović srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću koji je danas posjetio Hrvatsku. Ona je to, između ostaloga, učinila i na tragu te Gotovinine izjave.
Vrijeme da se podjelama stane na kraj
“Pokažimo kako nam je jedno stoljeće bilo dovoljno za shvatiti pouke i u sebi naći snagu okrenuti stranicu novih i boljih odnosa. To želim i uvjerena sam da moj hrvatski narod i svi hrvatski državljani to žele. Put koji tome vodi jest put razgovora, dogovora i konkretne suradnje u rješavanju problema i otvaranju novih razvojnih vidika kroz zajedničku europsku budućnost – izjavila je u povodu poziva upućenog Vučiću krajem siječnja predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Dodala je tada da podjelama i zaoštravanju atmosfere koja vlada u javnosti treba stati na kraj.
Nakon jutros održanog prosvjeda, u kojem je nezadovoljstvo iskazao i dobar dio starijih građana, pitali smo naše umirovljenike što misle o političkom događaju dana te trebamo li se, na tragu izjava generala Gotovine i predsjednice Grabar Kitarović ostaviti tema iz prošlosti, pogotovo onih koje sežu u 1941. godinu te okrenuti novu stranicu.
Dijelu političara teme iz prošlosti odgovaraju
Moramo se okrenuti budućnosti. Osobno ne sudjelujem u takvim temama, jer imam pametnijeg posla, no teško je biti izvan svih tih zbivanja. Previše smo se već bavili prošlošću, što dijelu naših političara odgovara kako se ne bi uhvatili u koštac s pravim problemima poput standarda. Ljudi su bez egzistencije i osuđeni na odlazak u Europu. Ono što smo stekli nekada, došlo je u krive ruke koje nisu znale time upravljati. A sam posjet Vučića ne bih komentirao – rekao nam je 87-godišnji Josip Pezelj koji je radni vijek proveo u sisačkoj Rafineriji. S obzirom da je bio na rukovodećoj poziciji s mirovinom je zadovoljan, ali tvornica je, kaže, pitanje kojim su se političari trebali baviti, a ne dopustiti njezino propadanje.
Da priče o ustašama i partizanima, kao ni stalne svađe s našim susjedima, ne donose ništa dobro smatra i umirovljeni grafičar Boško Pilipović.
“Ne pratim politiku previše, jer mi umirovljenici gledamo kako ćemo preživjeti s to malo mirovine. Međutim, slagati se moramo i te tenzije koje su se zadnjih godina povećale ne donose nikome ništa dobro. Vrijeme je da se počnemo baviti drugim temama, a ono što je ostalo za riješiti između dvije države konačno zaključimo” – kaže Boško Pilipović koji je trbuhom za kruhom u Hrvatsku došao iz Sarajeva još 1957. godine. Radio je u struci kao grafičar u štamparijama cijeli svoj radni vijek, a s mirovinom, ističe, zadovoljan biti mora jer mu omogućava da preživi.
Dosta je mržnje, bez obzira na stranu
Rane iz Domovinskog rata uslijed masovnih stradanja hrvatskih branitelja i civila još su svježe, mnoga važna pitanja u vezi stradalih pritom su i dalje otvorena, zbog čega mnogima Vučić u Hrvatskoj danas nije rado viđen gost. No, ovdje ima i onih koji iste odgovore traže i sa druge strane.
“Sretna sam što je došao, bilo je i vrijeme. U ratu su mi supruga Nikolu odveli 1991., da bi ga dva dana kasnije našli sa 20 rupa od metaka u Savi. Te noći iz kuće su mi odvedena i dva sina, nestali 23-godišnji Zoran i 17-godišnji Berislav za kojima još tragam. Unatoč svemu tome, ne mrzim nikoga i smatram da tim sukobima mora doći kraj. Oni su predsjednici, moraju imati dobre odnose kako bismo i mi nastavili živjeti. Zašto stalno povlačimo teme o ustašama i partizanima? Moramo uspostaviti mir jer živimo zajedno na ovim prostorima. Ja sam iz miješanog braka, čuvala sam i hrvatsku i muslimansku djecu i voljela ih jer mi nisu ona odvela muža i sinove, nego zlo čovjeka – kaže s tugom se prisjećajući 67-godišnja Stoja Trivkanović kojoj danas nakon ovrhe ostane svega 900 kuna mirovine.
