Preminuo Vladimir Pavlinić: Bio je osnivač i prvi urednik Glasa Koncila u bivšoj državi
U 93. godini preminuo je jedan od pokretača i prvi urednik Glasa Koncila, Vladimir Pavlinić. Njegov Glas Koncila bio je dvotjednik na hrvatskom jeziku koji je uspio izbjeći režimsku kontrolu, ali i navući nezadovoljstvo dijela klera zbog promicanja nauka i novosti Drugoga vatikanskoga koncila.
Ilustracija. Foto: Unsplash
U nedjelju je u 93. godini preminuo Vladimir Pavlinić, prvi urednik i jedan od pokretača Glasa Koncila, teolog, novinar, urednik i slikar. On je rođen 5. studenoga 1929. u zagorskom selu Dubrovčanu.
Nakon Nadbiskupske klasične gimnazije završio je Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu, a studirao je i slikarstvo. Od mladih dana bio je pod prismotrom jugoslavenskih sigurnosnih službi. Paralelno se bavio i pisanjem, prevođenjem i aktivističkom izdavačkom djelatnošću. Neke njegove knjige su bile zabranjene, a nekoliko puta je završio i u zatvoru.
Kasnih pedesetih, nakon izlaska iz zatvora bio je župnik u Oštrcu na Žumberku. Odatle ga je 1963. tadašnji zagrebački nadbiskup Franjo Šeper, koji mu je bio i rektor na Bogosloviji, postavio za glavnog urednika Glasa Koncila. Pavliniću je jedan od prvih suradnika bio grkokatolički župnik u Sošicama, Živko Kustić.
Novine na hrvatskom koje su izbjegle režimsku kontrolu
Pavlinić se na mjestu glavnog urednika Glasa Koncila zadržao do 1972. Zanimljivo, to su bile jedine novine u Jugoslaviji koje nisu podlijegale režimskoj kontroli, vjerojatno zahvaljujući brzom stjecanju velikog povjerenja čitatelja, ali i temama, profesionalizmom, raznolikim sadržajem te promicanjem nauka i novosti Drugoga vatikanskoga koncila, zbog čega je izazvao i otpor u dijelu klera. U to vrijeme, Glas Koncila je bio dvotjednik s tiražom od 120.000 primjeraka.
On je u prvim godinama Glasa Koncila bio i lektor, a novine su izlazile na hrvatskom jetiku. Svojim tekstovima, likovnim prilozima i uređivanjem, Pavlinić je uvelike pridonio pokretanju Malog Koncila, a kasnije i Obiteljske revije Kana.
Godine 1972. je otišao u Beč, a zatim u London, gdje je živio do posljednjeg dana. Napustio je kler i zasnovao obitelj, a surađivao je u emigrantskim časopisima Nova Hrvatska i Poruka.
Povratak iz emigracije
Na poziv prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, 1990. se vratio u Hrvatsku te sudjelovao u stvaranju Hrvatske izvještajne novinske agencije te informativnog tjednika na engleskom Croatia Monitor. Nešto kasnije je na OTV-u bio urednik tjednog televizijskog programa Treća strana medalje, surađivao je u političkom magazinu Tjednik te držao radionice za mlade novinare, iz kojih je nastao novinarski udžbenik Stil i jezik novinara. U mirovinu je otišao 1999. godine.
Za svoj je rad 2013., na zlatnom jubileju Glasa Koncila dobio i Zlatnu plaketu, a odlukom predsjednice Kolinde Grabar Kitarović uručen mu je 2019. Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge za kulturu i njezino promicanje u Republici Hrvatskoj i svijetu.
