Preminula književnica Vesna Krmpotić, autorica najveće zbirke pjesama na svijetu
Vesna je u svom pisanju sebe doživljavala kao medij koji prenosi ono što joj “dolazi odozgo” te je govorila da je u stanju napisati desetke pjesama tijekom jedne noći. Kada je, u dobi od 30 godina, rekla da ide u Indiju, svi su joj govorili da je luda.
Foto: screenshot YouTube
Jučer, 21. kolovoza, u 87. godini života preminula je Vesna Krmpotić, hrvatska pjesnikinja, spisateljica i prevoditeljica te autorica najveće pjesničke zbirke u svjetskoj književnosti, izvijestilo je Društvo hrvatskih književnika putem Facebooka.
https://www.facebook.com/1518945851679123/photos/a.1528275530746155/2154643201442715/?type=3&theater
Zbirku “108 x 108“, koja sadrži 11.664 pjesme, Vesna je samostalno izdala 2006. godine, uz potporu profesora Igora Grbića. To je najveća zbirka pjesama poznata svijetu, a sastoji se od 108 knjiga od kojih svaka sadrži 108 pjesama.
“Nema ničega osim Mene.
To sam Ja što sanjam Sebe.
To sam Ja što se budim u Sebi.
To sam Ja što se igram sa Sobom.
I to je sve.”(iz zbirke “108 x 108”)
Brojna postignuća i nagrade
Vesna je rođena 17. lipnja 1932. u Dubrovniku. U dobi od šest godina, seli s obitelji u Split, gdje nastavlja pohađati osnovnu školu. Školovala se u još u Zagrebu i New Delhiju. Diplomirala je psihologiju i engleski na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a bengalski jezik na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u New Delhiju.
Živjela je u Zagrebu, Kairu, New Dehliju, Washingtonu, Akri i Beogradu. Objavila je preko stotinu knjiga poezije, proze, eseja, pripovijetki, romana, drama, antologija.
Početkom 1960-ih, radila je kao urednica u Literarnoj redakciji Radio-Zagreba, zatim kao urednica u Prosvjeti i Globusu, te u kulturnoj redakciji beogradskog radija. Od 1962. do 1964. bila je na studijskom boravku u Indiji, a nakon toga kao profesionalna književnica uglavnom živi u Beogradu, gdje redovno objavljuje eseje, članke i književne prikaze. Kao supruga diplomata dulje vrijeme boravila je u Egiptu, SAD-u i Gani, a većinu života nakon 2004. godine provela je na relaciji Zagreb-Beograd.
https://www.facebook.com/vesnakrmpoticpoezija/photos/a.547128295363665/1723883511021465/?type=3&theater
Dobitnica je brojnih nagrada, između ostalih: nagrade Ivan Goran Kovačić za svoj najpoznatiji roman “Brdo iznad oblaka“, nagrade Vladimir Nazor za životno djelo i HAZU-ove nagrade za najveća dostignuća na području književnosti 2006.
Društvo hrvatskih književnika nominiralo je Vesnu za Nobelovu nagradu za književnost, a dobitnica je i nagrade Tin Ujević za doprinos hrvatskom pjesništvu. Dodijeljeno joj je i odličje RH Zvijezda Danica s likom Marka Marulića za izuzetan doprinos u kulturi.
Od 1978. do 1990. godine, brojne njezine radio drame izvedene su u Zagrebu, Sarajevu i Beogradu. Prije toga, prevela je “Kama sutru”, napisala knjigu eseja-putopisa “Indija”, zbirku “Krasna nesuglasja” i još nekoliko djela inspiriranih boravkom u Indiji.
https://www.facebook.com/photo.php?fbid=1766946493414843&set=a.577475522361952&type=3&theater
Njezin dugogodišnji prijatelj Velimir Visković na svom Facebook profilu podijelio je autoričinu autobiografiju.
“Želeći saznati što je to u ljudima što je temelj i dobra i zla, upisala sam psihologiju. No psihologija onovremenska posve me razočarala”, piše Vesna kojoj je nešto kasnije profesor Zoran Bujas, u to vrijeme načelnik Instituta za psihologiju, rekao kako je promašila fakultet i da je bila trebala upisati teologiju.
Mir kao okosnica stvaralaštva
Vesna je “otkrila” Indiju u studentskoj dobi, radeći na Velesajmu u indijskom paviljonu,
“Iznenađena, uistinu zapanjena nad ‘mojošću’ tih tekstova, osjetila sam se kao njihov zakoniti potomak, odnosno, kao potomak te i takve vizije”, napisala je književnica.
Ubrzo nakon što je shvatila gdje pripadaju njezine misli i pjesme, prevela je Tagorove “Gitanđale” za ondašnju izdavačku kuću “Lykos”. Vesna je brzo zaključila kako Indija za nju “nije samo točka na globusu, nego u prvomu redu stanje duha“, kako piše u autobiografskom tekstu.
Visković, glavni urednik Hrvatske književne enciklopedije, u HRT-ovom dokumentarcu “Božja olovka” iz 2006. godine kaže kako Vesna u svom pisanju sebe doživljava kao medij koji prenosi ono što joj “dolazi odozgo” te kako mu je govorila da je u stanju napisati desetke pjesama tijekom jedne noći.
Njezin prijatelj Goran Stojanović prisjeća se jedne osobe koja je rekla kako Vesna nije pjesnikinja, već je ona sama – pjesma. Vesna se u svom pisanju često bavila temama duhovnosti i mira, na što je vjerojatno najviše utjecalo njezino zanimanje za Indiju i religije Istoka.
Prve je pjesme objavila još na prvoj godini studija u časopisu “Hrvatsko kolo”, no njezino stvaralaštvo, brzo je shvatila, nije imalo domaću publiku niti domaće tržište, a budući da je voljela čitati o Indiji, njihovoj kulturi i pogledu na svijet, jednoga dana spakirala je kofer i brodom krenula put Istoka. Svi su joj tada, osim Vlade Gotovca, govorili da je luda.
“Ja sam te 1962. radila u redakciji kulture Radio Zagreba, u Jurišićevoj. Plaća odlična, stan iza ugla u Amruševoj, družina u redakciji obrazovana i nesklona stereotipijama vremena. Ali jednoga jutra, ja sam odlučila sve to napustiti”, ispričala je u intervjuu za Jutarnji list prije tri godine.
Vesna je, u svojoj poeziji, tragala za nečim blistavim, nečim lijepim, ali davno izgubljenim. Ponekad je to bio mir, ponekad ljubav, a ponekad vlastita duša.
Na njezino stvaralaštvo utjecala je i smrt drugog od trojice sinova, koji je u dobi od četiri godine obolio od leukemije. Uspješno se izliječio, no onda je preminuo od slabosti organizma, objašnjava njegova majka u filmu. Smrt je nastupila zbog “kljenuti srca”, o čemu je pisala u poznatom djelu “Brdo iznad oblaka”.
“Sve se može izliječiti duhovnim zadubljenjem, molitvom, nastojanjem da se iznutra dođe do odgovora na naša pitanja”, govorila je Vesna koja je vjerovala kako je sve podložno energiji duhovnosti.
Misa za Vesnu Krmpotić održat će se danas, 22. kolovoza u Župi Sv. Ante Padovanskog, Bregalnička 14, u Beogradu. Misu će voditi fra Leopold Rochmes, koji je bio uz Vesnu kada je prešla u svoj “dugoočekivani Nebosklon”, “u Jednotu Njegove blizine”, kako je pisala u svojim pjesmama.
“A moj središnji doživljaj, iskustvo, spoznaja, vizija, život… mogli bi se sažeti u dva stiha”, pisala je Vesna:
“Iako je bez granica nebo,
ptica je u njemu bezgranično svoja.(108 X 108, 78, 64)
I još:
Priđi sebi kao milijun svijeća
jednomu plamenu.(108 x 108, 55, 4)
Dodajem i tri stiha, za mnoge od nas:
Stvarnost je prenezamisliva,
prenestvarna, preneukrotiva;
a Tvorac joj je ljubav.(108 x 108, 65,40)
I još tri stiha, nadam se, za svakoga:
Kad svi postanu Mi,
neće biti ničega što nije Jedan nasmijan lik
u šest milijardi ogledala.(108 x 108, 48, 39)”
Izdavačka kuća V.B.Z. nastavlja s objavljivanjem sabranih djela Vesne Krmpotić i nakon njezine smrti, prenosi Hrvatsko društvo pisaca.
