Porez na posmrtnine obitelj plaća jer se umrli više ne smatra članom udruge?
Oporezuju li se posmrtnine kao dohodak u Hrvatskoj ili ne, aktualno je porezno pitanje na koje, čini se, postoje dva odgovora, ovisno o tumačenju Zakona o porezu na dohodak. Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, Krešimir Sever za Mirovina.hr upozorava kako je ta informacija točna što predstavlja udarac na članove obitelji pokojnoga.
Novčana pomoć isplaćuje se za troškove sahrane (foto: Pixabay)
Razne neprofitne udruge svojim članovima žele pomoći određenim novčanim iznosom u slučaju smrti, čime se zapravo članovima njihovih obitelji daje određeni financijski doprinos u snošenju troškova sahrane te ostalih izdataka koji ih u tom teškom trenutku zadese. Ako je suditi po 9. točki drugog stavka članka 8. Zakona o porezu na dohodak, dohotkom se ne smatraju „pomoći i potpore koje neprofitne organizacije isplaćuju svim svojim članovima pod istim uvjetima iz sredstava prikupljenih članarinama koja nisu ostvarena obavljanjem djelatnosti koja podliježe obvezi plaćanja poreza na dobit, a temeljem statuta i odluka nadležnih tijela neprofitnih organizacija, uz uvjet da se za isplaćene primitke ne traži niti ne daje protučinidba odnosno da se ne radi o primicima iz članka 5. ovoga Zakona.“
Još jedna zakonska “rupa”
Iz toga proizlazi da se nikakve pomoći i potpore ne mogu smatrati dohotkom pa time ni oporezivati, no predsjednik NHS-a, Krešimir Sever tvrdi kako se upravo u ovakvoj formulaciji potkrala nelogičnost jer se umrla osoba više – ne smatra članom. Samim time, isplaćeni novac mora se oporezovati kao drugi dohodak stopom od 24 posto jer se ne isplaćuje članu.
„Nije to ništa novo i već smo ukazivali u nekoliko navrata na ovaj problem s namjerom da se ta nelogičnost ispravi. Ono što se događa u praksi zaista je zastrašujuće, a to je da se posmrtnina, kako bi se izbjegao ovakav apsurd, isplaćuje dok je osoba još živa, odnosno na umoru. Zamislite kakav je to strašni udarac na članove obitelji koji si na ovaj način zapravo priznaju da će ta osoba umrijeti i moraju se s tim suočiti unaprijed. Dakle, potrebno je signalizirati udruzi da će osoba uskoro umrijeti kako bi joj se, dok je još član, isplatila sredstva bez oporezivanja. Naprosto je to apsurdno i bolno, tim više jer nije riječ o nekim velikim novcima, ali ta je pomoć nesagledivo velika u situaciji u kojoj su već do tada nastali ogromni troškovi za obitelj, od liječenja pa nadalje. U svoj toj brizi i tuzi događa se onda još i ovo“ – upozorava Sever.
Pravilnikom uvesti članove obitelji
Drugi način bi bio da, primjerice, sindikati posmrtninu uplate na tekući račun člana pa da ta sredstva postanu predmetom naslijeđa te da se kroz ostavinsku raspravu do njih dođe, što je također apsurdno, jer je svrha ovog oblika pomoći da se njome pokriju barem djelomični troškovi sahrane u tom trenutku kada je obitelj ne samo emotivno, nego i financijski potpuno iscrpljena. Sever ukazuje na neke druge vrste isplata poput troškova prijevoza koja se ne oporezuju, a često se zloupotrebljavaju, smatrajući kako se možda ovdje i radi o strahu od zlouporabe, no on je posve neopravdan.
„Naravno da se to može dogoditi kao i svugdje drugdje, ali ne možemo zbog tih nekoliko iznimnih slučajeva zakinuti sve. Uostalom, tko se i koliko uopće može okoristiti s tih par tisuća kuna u slučaju nečije smrti” – dodaje Krešimir Sever.
Čelnik Nezavisnih hrvatskih sindikata rješenje vidi u uvođenju zakonske odredbe „za članove obitelji umrlog člana“ uz definiranje da su to supružnici, djeca, roditelji, posvojenici i slično, dakle oni koji su mu doista najbliži i snose realne troškove sprovoda, a što se može vrlo lako učiniti kroz pravilnik zakona.
