Ponižavanje umirovljenika: Zajedno imaju gotovo 60 godina staža, a sada su izbačeni na ulicu
Umirovljenički par iz trogira Bruno i Tonka posljednjih dvadesetak dana žive u klupi na parku. Bili su podstanari i samo u Trogiru su dali više od 50 godina radnog staža, a danas nemaju kuda. Sa zajedničkim primanjima od 3.600 kuna Centar za socijalnu skrb tvrdi da nisu dovoljno siromašni.
Foto: Ilustracija (Ne radi se o ljudima iz teksta) | Unsplash
Nakon dvadesetak godina podstanarstva, vlasnik je odlučio prodati stan i dvoje umirovljenika je završilo na ulici, piše slobodnadalmacija.hr. Bruno (71) i životna partnerica Tonka (66) iz Trogira u teškim uvjetima žive po trogirskim parkovima i klupama. Ne mogu pronaći novi podstanarski stan, pogotovo sada u sezoni.
Noću im prijete da će ih politi solnom kiselinom
Tonka ima 35 godina staža u komunalnom poduzeću Dobrić, a Bruno koji je na more stigao iz Zagorja gotovo dva desetljeća. Novi stan ne mogu pronaći, a rodbine nemaju – sami su.
“Nije nam lako, vjerujte mi. Spavamo na smjene, dok ja spavam dva, tri sata, Tonka je budna pored mene, a onda ona malo ubije oko, a ja dežuram. Teško nam je, i mi smo ljudska stvorenja koja moraju živjeti. A ovo nije život”, kazali su novinarima Slobodne Dalmacije.
Preko dana je situacija još dobra, a kad padne mrak svašta dožive. Kažu da ih pijana i drogirana mladež žele tući:
“Viču kako će nas zapaliti, politi solnom kiselinom. Bojimo se. Kad bježimo od te razularene mladeži, gledam da Tonka ne padne jer hoda sa štakama. Slomila je nogu i ima velike probleme jer joj noga cijela otiče”, kazao je Bruno novinarima.
Prebacuju se s klupe na klupu i stjerani su pred zid:
“Da mi je netko govorio da ćemo ovo u životu zadesiti, ne bi vjerovala. Poznaje me cijeli Trogir, 35 godina sam ostavila ovom gradu gdje sam radila kao prometačica, radnica na škovacinskom kamionu, peračica ulica. Duša me boli šta smo doživjeli”, ispričala je.
“U ovih 20 dana smršavio sam oko osam kila”
Tražili su pomoć od Centra za socijalnu skrb, a kako im ukupne mirovine od 3.600 kuna premašuju cenzus – ne udovoljavaju uvjetima. Centar se drži pravilnika, a umirovljenici imaju “stalna primanja” koja premašuju uvjete po kojima bi ostvarili pomoć. Grad nema ni jedan gradski stan na raspolaganju kako bi ih barem privremeno smjestili.
Sve što im treba je jednosoban stan kojega su spremni plaćati do 1.500 kuna. Voljeli bi da je taj stan u Trogiru jer su tu proveli cijeli život i tu im je doktor.
Kako nemaju ni osnovne uvjete za život, koriste javni zahod da se umiju i da pobjegnu od vrućine. Bruno tvrdi da je u ovih 20-ak dana smršavio oko osam kila. Žive od salame i bureka i pitaju se zašto su ovo zaslužili.
Ipak, dobri ljudi iz Trogira im donesu nešto za pojesti, a posebno im pomaže dugogodišnji (bivši) susjed, trogirski urar Stipe Majić.
“To s ljudi koji su cijeli svoj život radili u ovom gradu i teško mi je gledati ih kako žive na ulici. Dođem svaki dan da vidim što im treba, donesem im malo frigane ribe, sendvič ,vodu. Duša ti se od tuge para kada vidiš na šta ljudi spadnu u trećoj životnoj dobi. Je li ovo Hrvatska? Je li ovakvo društvo priželjkujemo?”, pita se njihov susjed.
Objašnjenje Grada Trogira
Novinari su kontaktirali Grad Trogir i vidjeli može li se nesretnom paru nekako pomoći.
Iz Grada tvrde da su upoznati sa slučajem, a dogradonačelnica Ruža Kovačević Bilić zadužena za socijalne djelatnosti grada sastala se s gospodinom i gospođom kako bi pokušala pomoći.
“Grad u ovom trenutku nema gradski stan na raspolaganju koji bi im mogao dodijeliti na korištenje, odnosno tek je u procesu izrade odluka o dodjeli gradskih stanova na korištenje, na što se gospodin i gospođa mogu prijaviti kad odluka bude donesena i kad budu definirani kriteriji”, kazali su novinarima Slobodne Dalmacije.
Otegotna okolnost je što gospodin Bruno ima “dio nekretnine” u okolici Zagreba u svom vlasništvu. On pak tvrdi da je to naslijedio nakon smrti bake 1975. godine, ali da je u Zagorju zadnji put bio kao dijete.
“Jedino trenutno izvedivo i njima predloženo rješenje koje je Grad mogao dati je da se prijave Centru za socijalnu skrb za udomiteljstvo, međutim to su odbili kao opciju. Grad izražava žaljenje zbog situacije u kojoj su se našli, ali nema instrumente kako pomoći”, zaključuju iz gradske uprave.
A Centar za socijalnu skrb iz Trogira napominje kako nesretni par nije u njihovom sustavu niti su ikada tražili financijsku pomoć. Ali situacija danas nije ista kao i prije dvadesetak dana, dok su još imali krov nad glavom.
“Nisu (tražili socijalnu pomoć) jer im očito nije bila potrebna, ali danas jest. Itekako. Pa umjesto da gledamo tko je što tražio i tko na što ima pravo, okrenimo se svi zajedno i pomozimo ovim ljudima”, kazao je susjed Stipe Majić koji pokušava pronaći rješenje.
Čitavu priču, s fotografijama, možete pročitati na ovoj poveznici.
