Pogledajte dirljivi Gibonnijev oproštaj od legendarnog ‘Morskog vuka’
Tko god je jučer ispred malih ekrana pratio tužnu, a opet toliko prelijepu komemoraciju u čast legendarnog ‘Morskog vuka’, nije ostao ravnodušan na govor Zlatana Stipišića Gibonnija. Riječi i emocije kojima se oprostio od prijatelja, kolege i kapetana Olivera Dragojevića toliko su bile dirljive da je bilo nemoguće suspregnuti suze. Baš kao i samom Gibi.
Snimak zaslona: HRT
“Ima jedna slika, od prije dvije godine. Zima, Oliverova kuća. Prva vrata, prvi susjed je ribarnica. S druge strane jedna konoba, zove se Ribar. I ništa prirodnije nego tu gdje mu je misto. I gledam ga kako se veže, zima strašna, škura bura… Veže se i on i snovi, ukočen i smrznut s onom kapom ide i nosi kesu s ribom šta su uvatili. To je ta slika koju sam želio podijeliti s vama. Na toj slici je sve. Njegovo rodno misto, njegova kuća, njegova familija, njegovo more…” – ispričao je uvodno, slikovito i beskrajno dirljivo, Gibonni na pozornici splitskog HNK.
“Di je tu muzika? Slika je puna muzike. Tu su i ‘Galeb i ja’ i ‘Stine’ i ‘Nokturno’ i iza škura je i ‘Cesarica’ i ‘Moj lipi anđele'”… nastavio je Gibonni… “To je Oliver. Najslavniji, najveći. Priko mola ide smrznut.”
S prisutnima je podijelio još jednu anegdotu iz Oliverova života, nazvavši ga kapetanom i slugom ne samo na brodu, kako je i sam za sebe znao Oliver reći, nego i životu i muzici, nakon čega su ga savladale emocije. Ipak, najljepše riječi uspio je protisnuti za kraj:
” Ja bih želia reć svome kapetanu da je sve kako triba i da je svo ovo more samo za te”
