Pitali smo vas biste li voljeli živjeti u domu: ‘Ne, dok god mrdam ušima’
Na Facebook stranici našeg portala pitali smo vas biste li voljeli živjeti u domu za starije i nemoćne. U komentarima ste napisali više stotina podijeljenih mišljenja, a izdvojili smo neke od najzanimljivijih. Mnogi naši čitatelji smatraju kako životu u domu za starije i nemoćne ne nedostaje gotovo ništa i rado bi otišli ondje živjeti. S druge strane, postoje i oni koji ni pod koju cijenu ne bi pristali na takav život, osim u slučaju teške bolesti i nemoći. Na posljetku, postoje i oni koji su dali svoje mišljenje ukazujući na ono što bi se trebalo popraviti kako bi život u domovima bio bolji i isplativiji.
Korisnici Doma za starije | Foto: Mirovina.hr
Imali djecu ili ne, brojne osobe u mirovini već imaju spreman odgovor na to bi li pristali na život u domu za starije i nemoćne. Mišljenja su poprilično podijeljena, a razloga za to je mnogo.
Uglavnom je riječ o razlozima osobne prirode. Dio njih želi društvo, odgovarajuću skrb i njegu, te svojevrsnu sigurnost, dok drugi ne žele nikakav oblik ovisnosti o nečijoj pomoći, unatoč tome što bi im povremeno i dobro došla, dok treći bi možda i htjeli ondje živjeti, ali im je iznos mirovine nedostatan za financiranje smještaja u domu. Pitali smo vas biste li voljeli živjeti u domu, a odgovori su bili poprilično raznoliki, a neki od njih i doista detaljni. Određeni dio čitatelja našeg portala su izrazili želju za životom u domu, no mnogi razlozi ih sprječavaju ili ih jednostavno vide kao problem.
‘Da, ali treba platiti od mirovine, što je nemoguće’
Pojedini su tako izrazili želju za životom ondje, dok drugi već čekaju da ih pozovu. Uglavnom je riječ o umirovljenicama i umirovljenicima koji su do određene mjere zabrinuti za svoju budućnost. S druge strane, postoje oni koji preferiraju život u domu kako nekome, vjerojatno pritom misle na svoje potomstvo, ne bi bili na teret.
‘Ja živim i prezadovoljna’, ‘Da, dom je izvrsno rješenje za boravak u poodmaklom periodu života kada ne želim biti teret svom djetetu, ali tu je jedan ‘veliki ali’. Kako uopće to ostvariti u ovoj nakaradnoj državi kada ti mirovina nije dostatna za plaćanje doma i opet moraš ovisiti o djetetu koje mora doplaćivati do punog iznosa cijene doma još duplo više, a da o čekanju na dom ni ne govorim. I koja je onda svrha želje za životom u domu?’, ‘Da, ali treba platiti od mirovine, što je nemoguće’ i ‘Da i predala sam molbu prije 14 godina. Treba misliti da bolest i nemoć dolaze. Osloniti se na djecu je nemoguće. Vremena su se promijenila, duži radni vijek, nemogućnost bolovanja za potrebe roditelja…’, istaknuli su optimistični umirovljenici.
‘Ja već živim u domu i predivno mi je’, ‘Da, kad za to dođe vrijeme’, ‘Da, u kvalitetnom domu!’, ‘Da, tako to mora biti. U svakom slučaju dok sam pokretna i koliko toliko bistra’, ‘Da, zašto ne bih voljela? Trenutno još uvijek odlično funkcioniram, ali već sutra bi zbog nekog rješenja otišla u dom’, ‘Da, želim živjeti…’, ‘Uvijek, ako bude mjesta…’, ‘Planiram u dom, ako doživim’, ‘Naravno’, ‘Zašto ne? Bolje u domu biti nego me nekome smetati i teret biti’ i ‘Da, čekam red’, samo su neki od komentara koji se i dalje nižu ispod slike s ovim pitanjem. Kako izgleda život u Domu za starije Osijek, možete pročitati i u ovom tekstu.
‘Ni u ludilu’
Isto tako, postoje oni koji, sudeći prema komentarima, ne bi ni pod koju cijenu htjeli provesti svoje posljednje dane u domu za starije i nemoćne.
‘Ni u ludilu’, Nikako’, ‘Ne, ali ako ne bude bilo moguće drukčije…’, ‘Ne baš, no ako moram…’, ‘Ja osobno ne bih voljela, a što život nosi ne znamo. Teško je to pitanje, a još teži odgovor’, ‘Ne, dok god mrdam ušima’, ‘Ne…jedino ako ne budem sposobna sama sebe održavati’, ‘Uvijek u domu svom!’, ‘Ne bi nikada htjela živjet u Domu’, misle pojedini čitatelji portala koji su s nama podijelili svoje mišljenje.
Drugu bi pristali na život u domu za starije i nemoćne, no samo u slučaju ako je to neophodno.
‘Samo ako moram, najljepše je u svom domu…’, ‘Čekam na poziv’, ‘Isključivo kao pokretna osoba!’, ‘Ako nemam drugo sigurnije rješenje, da’, ‘Dok god mogu, želja mi je da budem u svojoj kući’, ‘Nadam se da ne budem trebala dom, moja kućica moja slobodica’, ‘Ako moram’, ‘Ne bih voljela, ali možda će se morati tako’, smatraju oni koji bi dom za starije i nemoćne iskoristili kao posljednju opciju.
‘Za istinu, ne bih. Molbe sam predala, zlu ne trebalo, ne bih željela biti na teret svojoj djeci, ali dokle god se mogu kretati i biti prisebna, najljepše je u svome domu. Meni nije nikada dosadno niti sam usamljena, ali ako nema drugog izlaza, prihvatiti se mora’, ‘Zašto ne? Bolje u domu biti nego me nekome smetati i teret biti’, ‘Ponekad je i to bolje rješenje, nego biti bespomoćan, star, i odbačen’, dodali su.
Uvijek može biti bolje, ali…
Postoje i oni koji misle da je trenutna situacija s domovima u redu, no može biti bolja pa su dali svoj prijedlog.
‘Napravite dovoljan broj domova da cijene budu prihvatljive!’,’Država bi trebala tu mogućnost osigurati većini starijih osoba u raznim vidovima: kao redovnu gerijatrijsku pomoć u kući u prvom redu, a zatim gdje je to nužno i dom. Mnogi privatni domovi izmiču kontroli i samo su čekaonice za smrt. Da bi se u njima podigao standard potrebno je da smještaj subvencionira država’, ‘Dom je pravo mjesto kada postanemo nemoćni da se sami o sebi brinemo. Dom bi trebao biti dostupan za sve, (ljudi s malim mirovinama mogu samo sanjati), a ne samo privilegirane. Treba poraditi na izgradnji društvenih domova s većom kontrolom i dovoljno djelatnika. Neki privatni domovi su zaista OK, a neki prestrašni čak neovisno o cijeni koja se plaća’, tvrde oni koji ukazuju na određene nepravilnosti, probleme ili mogućnosti napretka po ovom pitanju.
Bilo je i onih koji su u jednu ruku otišli u pomalo u filozofskom smjeru. ‘Svi živimo u domu, samo čijem’ i ‘Voljeti i morati, dva su pojma. Naravno, da ne bih voljela živjeti u domu, ali možda ću jednog dana morati…’, neki su od tih komentara.
