Najvruća nogometna debata već jedno cijelo desetljeće glasi: tko je bolji, Messi ili Ronaldo? I dok današnji mladići bjesomučno pune prostor za komentare na većini sportskih medija, zaboravljaju jednu stvar. Svako doba ima svog heroja. Okolnosti se drastično mijenjaju i nekada nema baš previše smisla uspoređivati neusporedivo. Iako se karijere Maradone i Pelea preklapaju u samo četiri godina, ova debata je originalna prepirka o tome tko je najbolji igrač na svijetu.
Foto: Najbolji strijelac u povijesti nogometa| Youtube screenshot
Postoji ogromna šansa da nemate pojma tko je Edson Arantes do Nascimento. Ipak, Edson je najpoznatiji sportaš (u bilo kojem sportu!!!) prošloga stoljeća. Ne u Americi. Niti u Europi. U cijelom svijetu!
Naravno, riječ je o Peléu. Jednom prilikom, kada se upoznavao s tadašnjim američkim predsjednikom Ronaldom Reaganom, predstavljanje je zvučalo ovako:
“Moje je ime Ronald Reagan i ja sam Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država. Ali ti se meni ne moraš predstavljati, jer svi znaju tko je Pelé”,rekao je Reagan prilikom dočeka ovog velikog nogometaša u Bijeloj kući.
Brazilski dječak i vječna inspiracija
Pelé nije rođen sa zlatnom žlicom, naprotiv. On je bio samo jedan od milijuna mladih Brazilaca koji odrastaju u neadekvatnim uvjetima. U zabačenim i neorganiziranim favelama koje “preko noći” niknu u okolici brazilskih gradova. Rođen je 23. listopada 1940. godine na jugoistoku Brazila u siromašnoj obitelji. Otac Dondinho također je bio nogometaš i strijelac, ali nikada nije napravio utisak na prvoligaške klubove, tako da je uvijek igrao u nižim ligama. Bio je glavni mentor svom sinu, a nogomet je morao napustiti još u dvadesetima zbog ozljede.
Kako bi preživio, mladi Pelé morao je rano početi raditi, prije nogometne karijere bio je pomoćni konobar u kafićima grada Baurua. U slobodno vrijeme otac ga je učio nogometu, ali prava lopta je tada za njih predstavljala bogatstvo. Snašli su se, natrpali su novine u neku staru čarapu koju bi zavezali špagom, to im je bilo sasvim dovoljno.
Pele je krenuo igrati u amaterskim juniorskim klubovima, a Bauru Athletic Club je s njime osvojio dva juniorska prvenstva. U srednjim tinejđerskim godinama prešao je na dvoranski nogomet. Prema vlastitim riječima, igrati u dvorani od igrača zahtjeva veću snalažljivost i viziju budući da su svi igrači jako blizu jedan drugome. Nakon što je osvojio nekoliko prvenstava, na vrata je pokucao prvoligaš Santos.
Tako otprilike započinju sve priče o brazilskim nogometašima, a isti scenarij se odvija i danas. Mladi Brazilac Gabriel Jesus nedavno je kao svježi 21-godišnjak nosio kapetansku vrpcu igrajući za Brazil, dok je prije četiri godine bio bosonogi klinjo koji je bojao ulice u nogometne boje, kao dio pripreme za Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. godine.
Foto: Gabriel Jesus 2014. i Gabriel Jesus 2018. | twitter.com
Jednostavno najbolji
Trener iz Baurua je 15-godišnjeg Peléa odveo u lučki grad Santos, predstavljajući ga kao budućeg najboljeg igrača na svijetu. Potpisao je prvi profesionalni ugovor, mediji su ga dizali u nebesa, a na debiju nije razočarao. Kao 15-godišnjak, u prvoj utakmici za Santos, zabio prvi gol protiv ljutih rivala Corinthiansa, a slavili su 7:1.
Sljedeće sezone, 16-godišnji Pele postao je standardni prvotimac i već je u toj sezoni postao najbolji strijelac lige. Deset mjeseci nakon potpisivanja ugovora za Santos (lipanj 1956.) pozvan je u reprezentaciju Brazila, a svijetu se predstavio na Svjetskom prvenstvu 1958. godine u Švedskoj.
Na prvenstvo je stigao unatoč ozljedi koljena, a igrači su se zalagali kako taj mladi momak jednostavno mora igrati. Bio je najmlađi igrač na tom turniru. Odmah je u prvoj utakmici asistirao Vavi protiv SSSR-a, a Brazil je glatko prošao skupinu. Protiv relativno jake Francuske, zabio je svoj prvi hat-trick i time postao najmlađi igrač na SP-u kojem je to pošlo za rukom.
U finalu protiv Švedske je zabio dva gola, a jedan od njih je izglasan kao najbolji gol turnira. Pelé je sa 17 godina postao prvak svijeta.
Svijet je poludio za mladim nogometašem, a mediji su ga lansirali u zvjezdanu orbitu. Redom su dolazili: Real Madrid, Juventus, Manchester United, ali bez uspjeha. Brazilska vlada (!!!) ga je proglasila “službenim nacionalnim blagom” i Pelé nije mogao napustiti zemlju. Doduše, nije ni htio.
Podnaslov
Santos je Peléovu popularnost odlučio maksimalno iskoristiti. Budući da u Brazilu tada nije bilo pravog ligaškog natjecanja, kakvo ono danas postoji u većini zemalja, Santos je često išao na međunarodne turneje kako bi izvukli financijski maksimum iz najboljeg nogometaša na svijetu.
Osvajali su više južnoameričkih turnira, kao i Interkontinentalni kup. Nakon što je utrpao tri gola protiv Eusebiom predvođene Benfice, u finalu Interkontinentalnog kupa, golman Benfice izjavio je sljedeće:
“Došao sam ovdje s nadom da ću zaustaviti velikog čovjeka, a odlazim uvjeren da me porazio čovjek koji ne potječe s istog planeta kao ostatak nogometaša”
Svjetsko prvenstvo 1962. igralo se u Čileu, a šezedesete su u nogometnoj povijesti zabilježene kao jedan od najgrubljih perioda igre. Pelé je zabio gol na prvoj utakmici, ali zbog ozljede nije mogao nastaviti ostatak turnira. Tu je bio sjajni Garrincha, velikan koji vjerojatno zaslužuje poseban tekst. Uz pomoć Garrinche, Brazil je obranio titulu svjetskog prvaka.
U Santosu ništa novog, klub se obogatio zbog Peléovih nastupa, strani klubovi su plaćali ogromne cifre kako bi Santos odigrao makar prijateljsku utakmicu s njima, a Pelé je vidio čitav svijet. Budući da je Santos postajao sve bogatiji, dovodili su sve bolje igrače, ali nitko nije bio ravan Peléu.
Na svjetskom prvenstvu 1966. u Engleskoj, Pele je bio najpoznatiji sportaš na svijetu. Iako su imali ekipu svjetskih prvaka, Pele, Garrincha, Djalma Santos, Jairzinho, Gerson…, Brazil je uspio ispasti iz grupe. I ovo prvenstvo obilježeno je grubim startovima na Peléa, posebice su se na ovom polju istakli bugarski i portugalski nogometaši. Pele je igrao šepajući, čak je i tada zabijao golove, ali Brazil se oprostio nakon samo tri utakmice. Pelé se zaklinjao kako nikad više neće nastupiti na Svjetskom prvenstvu, a to će se kasnije, na sreću svih obožavatelja nogometa, ipak promijeniti.
Najjači Brazil ikada
Kada su ga pozvali u reprezentaciju 1969., odbio je. Nije ni sam mogao izdržati, tako da se ipak priključio u posljednih šest kvalifikacijskih utakmica.
Prvenstvo se igralo u Meksiku, a 30-godišnjem Peléu je ovo bilo posljednje Svjetsko prvenstvo. Starih zvijezda više nije bilo, a ekipa je vrvila gladnim i nedokazanim talentima. I slobodno se može reći da je ova ekipa u konkurenciji najboljih svjetskih ekipa u povijesti Svjetskih prvenstava.
Napad im je bio posebno lepršav, a Pelé je zabijao i asistirao svojim igračima na svakoj utakmici. Lagano su došli do finala, a s druge strane terena se pojavila Italija. Talijani gaje dugu tradiciju obrambeno nastrojenih ekipa, tako da je ovo trebao biti pravi test za Brazilce.
I što se dogodilo? Pele zabija prvi gol, a kasnije asistira za još dva. Brazil je treći put okrunjen kao Svjetski prvak, a Pelé je igrao na sva tri prvenstva. Najbolji talijanski stoper Burgnich, zavapio je nakon utakmice:
“Govorio sam si da je i on napravljen od kože i kostiju kao i svi ostali… Bio sam u krivu.”
Pelé se od međunarodnog nogometa oprostio 18. srpnja 1971. protiv Jugoslavije u Rio de Janeiru. Dragan Džajić i hajdukovac Jurica Jerković zabili su za Jugoslaviju, a Gerson i Rivellino za Brazil.
Foto: Pele nakon pobjede nad Italijom, horde Brazilaca se natječu kako bi dotaknuli legendu | Youtube screenshot
Joga bonito, statistika bonito
Kada je sve bilo gotovo, Peléove statistike djeluju zastrašujuće. Uz to, predmet su kontroverze. Mnogi odbijaju vjerovati u njih, a vade se sljedećim argumentima: nikada nije igrao u Europi, igrao je protiv farmera i stočara, pumpao je statistiku protiv amatera…
Zašto onda nitko drugi nije napravio istu stvar? Postoji li neki dokaz da je europski nogomet bio jači tijekom Peleove karijere? Ako je, zašto su Europljani osvojili samo jedan naslov svjetskog prvaka u tom period (Engleska 1966.)? I to kada Pele nije igrao turnir?
Statitike su impresivne, makar igrao protiv stočara i farmera.
Pele je odigrao 1120 utakmice u karijeri, a zabio je 1033 gola.
Ako u to uključimo i utakmice s turneje i neslužbene prijateljske utakmice, prema Međunarodnoj federaciji nogometne povijesti i statistike, Pele je zabio 1281. golova u 1363. utakmice. Time je barem na neko vrijeme, a možda i zauvijek, osigurao titulu najboljeg strijelca u povijesti igre.
Za Brazil je nastupio 92 puta i zabio 77 golova. Ali opasnost vreba iza ugla. Sadašnji kapetan brazilske reprezentacije, Neymar, skupio je 85 nastupa za Brazil, a već je upisao 55 golova. Nedavno je napunio 26 godina i ako ga ozljede budu izbjegavale, zasigurno će srušiti barem jedan rekord ikone nogometa koja je Pelé.
