Par dana nakon što su potpisali ugovor, prodali su im stan za 40 tisuća kuna. Kada su se htjeli informirati o svojim pravima, bilo je prekasno. Starije osobe uglavnom se obraćaju za pomoć pravnim službama tek nakon što su, po sklopljenom ugovoru o dosmrtnom ili doživotnom uzdržavanju, ostale i bez imovine i bez skrbi.
Foto: pixabay.com
Dolaze po savjet tek kada im je na raspolaganju jedino sudski postupak za raskid ugovora, stoji u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2017. godinu. Dodaje se da, s obzirom da okolnosti koje su ih motivirale na sklapanje ugovora postoje i dalje – nemaju dovoljno sredstava za život, lošeg su zdravlja, ne mogu samostalno brinuti o svojim potrebama – sporost pravosuđa za njih može biti kobna.
Zabilježen je slučaj 91-godišnje primateljice uzdržavanja o čijoj se žalbi protiv prvostupanjske presude odlučivalo preko godinu dana, a u više slučajeva starije osobe su se žalile na dugo vrijeme između dva ročišta.
Pismo upućeno Uredu pučke pravobraniteljice predstavlja samo jedan od mnogih slučajeva u kojima su starije osobe bile prevarene, neinformirane o svojim pravima ili brzoplete pri potpisivanju. Posljedice su, nažalost, nerijetko, od životne važnosti.
Foto: screenshot | ombudsman.hr
Zakon mnogima nejasan
Ugovori o dosmrtnom uzdržavanju često se sklapaju na nagovor, ishitreno i bez potpunog razumijevanja pravnih posljedica, a razlika između ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju mnogima je nejasna. O tome svjedoče i podaci Informativno pravnog centra Slavonski Brod, koji informira starije osobe o njihovim pravima. Čak 75% svih pravnih savjeta pružaju vezano za ove ugovore, navodi se u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2017. godinu.
Pravnik Milan Tomičić iz Pravnog savjetovališta Sindikata umirovljenika Hrvatske također ističe kako su najveći pravni problemi umirovljenika koji mu se obraćaju za pomoć vezani uz ugovore o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju.
Prema novom zakonu o socijalnoj skrbi, pružateljima socijalnih usluga, osobama koje su kod njih zaposlene te članovima njihovih obitelji, zabranjeno je sklapanje ugovora tih vrsta. U Izvješću pučke pravobraniteljice stoji kako je iz pritužbi koje pristižu razvidno kako su vlasnici obiteljskih i privatnih domova inzistirali na sklapanju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju uz ugovor o smještaju. Izmjene zakona takvu praksu trebale bi onemogućiti.
“Ne može ih se više prevariti, no stariji ljudi još uvijek su usamljeni, neki od njih nemaju djecu, pa se pouzdaju u druge mlađe ljude te opet potpisuju ugovore o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju”, objašnjava predsjednica Udruge Mobbing Jadranka Apostolovski, te dodaje kako se umirovljenici koji im dolaze često “nadaju da će imati omogućenu sigurnost u tom životu koji im je preostao, a na kraju budu prevareni”.
Koja je razlika?
Ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti. Druga strana se obvezuje da će mu za uzdržavanje dati svu ili dio svoje imovine. Stjecanje stvari i prava odgođeno je do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.
Ugovor o doživotnom uzdržavanju mora biti sastavljen u pisanom obliku te ovjeren od suca općinskog suda ili potvrđen kod javnog bilježnika. Prilikom ovjere ili sastavljanja sudac ili javni bilježnik treba ugovornim stranama pročitati ugovor i upozoriti ih na posljedice potpisivanja.
Ugovor o doživotnom uzdržavanju mogu sklopiti i bračni drugovi. Valja naglasiti da prema sudskoj praksi, ako se primatelj uzdržavanja nalazi u stanju teške i neizlječive bolesti, a davatelj uzdržavanja to zna, ugovor o doživotnom uzdržavanju koji sklope je ništetan ako davatelju uzdržavanja donosi korist nerazmjerno veliku prema onome što daje, ističe Ivan Hranj, pravnik iz Udruge Mobbing te dodaje kako
u ugovoru valja precizno odrediti obveze davatelja uzdržavanja.
Također napominje da ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju. Svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze. “Ako ugovorne strane žive zajedno pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv, svaka ugovorna strana može zahtijevati od suda da raskine ugovor”, objašnjava Hranj.
Za razliku od toga, ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana da će drugu stranu uzdržavati do njegove/njezine smrti, a druga se strana obvezuje da će mu/joj prenijeti svu ili dio svoje imovine – za života. Davatelj uzdržavanja stječe stvari ili prava koji su predmet ugovora kad mu, na temelju toga ugovora, te stvari ili ta prava budu preneseni.
Nekretnine i pokretnine
Ako primatelj uzdržavanja daje nekretninu, može odrediti da se u njegovu korist na njoj osnuje stvarni teret uzdržavanja, ističe Hranj.
Nekretnine i pokretnine koje su predmet ugovora o doživotnom, odnosno dosmrtnom uzdržavanju, ne ulaze u sastav ostavinske mase u ostavinskom postupku. “Nije ostavina ono što je tuđi udio u zajedničkoj imovini ili ono što netko u trenutku ostaviteljeve smrti stekne na posebnom pravnom temelju”, Hranj objašnjava.
Ako se stječe nekretnina na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, porezna obveza nastaje u trenutku sklapanja ugovora. Porez na promet nekretnina ne plaćaju bračni drug, potomci i preci koji čine uspravnu liniju te posvojenici i posvojitelji koji su u tom odnosu s umrlim.
Na ugovor o dosmrtnom uzdržavanju na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ugovora o doživotnom uzdržavanju.
Budući da Ministarstvo pravosuđa ne raspolaže podacima o broju i prosječnoj duljini trajanja sudskih postupaka za raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju te o broju postupaka tijekom kojih je tužitelj (primatelj uzdržavanja) umro, a navedeni podatci važni su za ocjenu stanja i učinkovitosti mehanizama za raskid ugovora, iz Ureda pučke pravobraniteljice predlažu osnivanje registra davatelja uzdržavanja i ograničenja broja ugovora koje mogu sklopiti.
