Od zanatske radionice do priznatog industrijskog imena: Ovo je povijest tvrtke Tomo Vinković
Kao što je Kaladont sinonim za pastu za zube, tako je i Tomo Vinković nekada bio sinonim za traktore. Tvrtka je nastala još davne 1919. godine u Bjelovaru, a naziv prema poznatom partizanskom borcu preuzela je 1960. Povijest joj je većinski bila uspješna, ali je nakon Domovinskog rata sve krenulo nizbrdo i završilo gašenjem tvrtke početkom 2000-tih.
Foto: Facebook/Tehnički muzej Nikola Tesla
U samom srcu Bjelovara, prije više od 100 godina, niknula je tvrtka koje se rado sjećaju poljoprivrednici bivše Jugoslavije. Riječ je, naravno, o tvrtki Tomo Vinković, koja je 1919. godine nastala kao skromna bravarska radionica Hinka Hermana te tako započela svoju priču.
Sinergija i vještina
Iako je sve na početku bilo relativno skromno, Hermanova se radionica 1927. godine spojila s ljevaonicom Capari i tako je stvorila temelje za budući uspjeh. Upravo je ta sinergija znanja i vještina omogućila tadašnjoj Herman-Caparijevoj radionici da se istakne u popravku dizelskih motora, motocikala, vodocrpki i mnogih drugih strojeva, kako prenosi Hrvatska tehnička enciklopedija.
No, pravi zamah u poslovanju dogodio se nakon Drugog svjetskog rata kada je uslijedila nacionalizacija i preobrazba u Gradsko zanatsko poduzeće za obradu metala, koje je kasnije postalo dio šireg industrijskog zanatskog kompleksa. Modernizacija je sa sobom donijela uvođenje ljevaonice i strojobravarskog pogona, što je pomoglo tvrtki da nastavi rasti u godinama koje dolaze.
Godine 1953., tvrtka je promijenila naziv u Metal te je zapošljavala 53 radnika. Uz robu široke potrošnje, počeli su proizvoditi bagere, transportere, ciglarska kolica i reduktore. Proizvodnja se zatim dodatno proširila na kotlove za centralno grijanje i stezni alat, a kasnije i na dizelske lokomotive od 10 do 100 konjskih snaga.
Najpoznatiji po traktorima
Nedugo nakon toga, godine 1960., tvrtka mijenja naziv u Tomo Vinković – tvornica strojeva i ljevaonica, prema partizanskom borcu Tomi Vinkoviću koji je između dvaju svjetskih ratova radio ondje. S rastom broja zaposlenih na 383 radnika i osnivanjem dva ključna proizvodna pogona, ljevaonice željeza i pogona izrade strojeva, tvrtka je postavila temelje za buduće uspjehe.
Naime, 1966. godine počela je proizvodnja motokultivatora i jednoosovinskih traktora prema licenci talijanskog poduzeća Pasquali iz Milana, po čemu je tvrtka Tomo Vinković na kraju i postala najpoznatija. Tijekom 1970-ih i 1980-ih, samostalno su konstruirali i proizvodili zglobne traktore, s fokusom na modele TV-418 i TV-419, TV-521 i TV-522 te TV-730 i TV-731. Uz traktore, proizvodili su se i priključci za različite poljoprivredne strojeve, kao i strojevi specifične namjene za građevinu.
Reorganizacija 1973. godine i osnivanje OOUR-a Tvornica traktora i Ljevaonica Tomo Vinković, bila je ključna u daljnjem razvoju tvrtke, koja je u to vrijeme zapošljavala oko 1.100 radnika i proizvodila preko 5.000 traktora godišnje. Međutim, s početkom 1990-ih godina i promjenama koje su uslijedile, tvrtka se suočila s novim izazovima. Godine 2000. pokrenut je stečaj, a 2003. proizvodnja se u potpunosti ugasila.
