Od trgovačke ikone do zatvorenih vrata: Ovo je povijest Name, simbola starog Zagreba

S poviješću koja se proteže od 19. stoljeća, Nama je bila više od trgovine – bila je simbol Zagreba. Prostorije Name u Ilici i na Kvaternikovom trgu, svjedočile su razvoju grada, ali i stanovnika. Sada, kad se Nama nakon dugo godina prodaje, odlučili smo se prisjetiti njene priče.

Blagdansko razdoblje obilježila je, među ostalim, i vijest da nekoć popularna Nama odlazi u povijest. Trenutno nije poznato što će na lokaciji Name u Ilici i na Kvaternikovom trgu novo ‘niknuti’, ali je sigurno da mnogo zainteresiranih kupaca već ima. Kako bi se prisjetili svojevrsnog simbola starog Zagreba, odlučili smo istražiti cjelokupnu povijest Name.

Prekretnica početkom 20. stoljeća

Sve je započelo još u 19. stoljeću kada je Zagreb postao dom novoj trgovini. Bečki trgovci Carl Kastner i Herman Öhler stigli su u Zagreb sedamdesetih godina 19. stoljeća, s ciljem proširenja svog poslovanja izvan granica Austrije. Odsjedajući u hotelu ‘K caru austrijanskom’ u Ilici, otvorili su prvu trgovinu ‘Kastner i Öhler’ 1879. godine na adresi Ilica 50.

Godinu dana kasnije, Zagreb je pogodio razoran potres, a bečki trgovci istaknuli su se nesebičnom pomoći stradalima, što ih je dodatno ‘proguralo’ u očima Zagrepčana. Kroz naredne godine, trgovina ‘Kastner i Öhler’ selila se na različite adrese u Ilici, približavajući se svojoj konačnoj destinaciji na broju četiri. U tom razdoblju, bečki trgovci postali su vlasnici zgrade u kojoj su poslovali, što je tada označavalo znatnu prekretnici.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Početak 20. stoljeća donio je neke pamtljive inovacije. Primjerice, 1907. godine došla je električna rasvjeta u Zagreb, što je omogućilo osvjetljavanje izloga trgovine, čineći ju tako popularnom destinacijom za kupce koji su htjeli vidjeti djelić nove tehnologije. Nakon Prvog svjetskog rata, trgovina ‘Kastner i Öhler’ proširila je svoju ponudu na nakladničke usluge, a usvojili su i načelo samoposluživanja, što je bilo revolucionarno za to vrijeme.

‘Bogat izbor robe po povoljnim cijenama’

– Vodeće načelo, bogat izbor robe po povoljnim cijenama bilo je ‘posjet bez obaveze na kupnju’. Roba je zato morala biti propisno označena uz vidljivo istaknutu cijenu. Prodavači su dobili naputak da kupca ne ometaju u razgledavanju i samoizboru, ali da priskoče u pomoć u pravi trenutak, stoji na stranici Name.

Osim toga, u trgovini se mogla naručivati roba direktno od proizvođača koja je bila samo tamo dostupna za kupnju. Godina 1928. donijela je nadogradnju zgrade u Ilici, a 1937. godine je kupljena zgrada susjednog ‘Grand hotela’ i napravljen je novi izlog po cijeloj fronti iličkog pročelja. Drugi svjetski rat donio je smanjenje ponude robe i vlasničke promjene, nakon čega je otvorena nova robna kuća ‘Narodni magazin’, odnosno Nama kakvu ju danas poznajemo.

‘Dolazila sam s osmijehom na posao’

Nama je imala 17 podružnica u Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Karlovcu. Do godine 1970. otvoreno je čak devet robnih kuća, a s izgradnjom novih i proširivanjem starih, taj se pothvat dodatno nastavio – izgrađena je velika robna kuća Remiza, rekonstruirana je robna kuća Kustošija i dovršen golemi skladišni objekt na Žitnjaku. Od 1976. do 1980. godine izgrađene su još četiri robne kuće, čime se Nama pretvara u vodeći trgovački lanac na ovim prostorima.

No, godine su učinile svoje i jedine Namine robne kuće koje su još u funkciji su one u Ilici i na Kvaternikovom trgu, ali će se i to promijeniti do kraja 2024. godine kada će biti prodana i zauvijek ostati zapamćena kao povijesni simbol grada. Nedavno smo imali priliku razgovarati i s umirovljenicom Ivanom (87) koja nam je ispričala kako je bilo raditi u kuhinji Name koja se tada nalazila na zagrebačkoj Volovčici. U Nami je radila oko 13 godina, a vežu ju samo lijepa sjećanja uz ovo radno mjesto.

– Radila sam u kuhinji i nosila sam gablece i kave radnicima koji bi iz trgovina dolazili jesti na Volovčicu, a gableci im nisu bili skupi. Dolazila sam s osmijehom na posao i bila sam zadovoljna plaćom i uvjetima rada. Općenito su svi bili veseli i zadovoljni, a dobro smo se zajedno slagali i družili. Žao mi je što se prodaje kultna Nama, uz nju me vežu samo lijepe uspomene, ali to je tako, rekla nam je umirovljenica.