Obitelji kakve smo dosad imali, u bliskoj budućnosti neće više biti iste: ‘Ovo će dovest će do važnih društvenih izazova’
Prosječna 65-godišnjakinja je 1950. godine imala 56 živih rođaka, a do 2095. će imati 18,3 srodnika. Riječ je o padu od 67 posto pri čemu će najveći pad broja rođaka biti u Južnoj Americi i na Karibima, prema podacima istraživanja. S druge strane, ove korjenite promjene neće biti toliko osjetne na kontinentima kao što su Sjeverna Amerika i Europa. Shodno tome, kod manjih obitelji sve je veći broj slučajeva brige za sve starije odrasle osobe s malo ili nimalo rođaka.
Foto: Maja Horvat/Zakaj volim zagreb/Facebook
Izgleda kako se društvo kakvo smo do sada poznavali drastično mijenja. Iako svjedočimo mnogobrojnim promjenama, ove bi doista mogle promijeniti i unutarobiteljske odnose i to, nažalost, na lošije. Za početak, od svih tih promjena, vjerojatno ćemo se suočiti sa smanjenim brojem rođaka koje imamo. Naime, broj rođaka koje ima svaka osoba mogli bi se smanjiti za više od 35 posto i to u vrlo bliskoj nam budućnosti. Istovremeno ćemo svjedočiti izmijenjenoj obiteljskoj strukturi, prema rezultatima novog istraživanja objavljenog u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS)na stranici.
Sve više prabaka i pradjedova, a sve manje rođaka
S jedne strane, navodno ćemo bilježiti porast prabaka i pradjedova, a s druge strane suočit ćemo se s padom broja mlađih rođaka, nećakinja, nećaka i unučadi. Kako bismo lakše predočili ovaj negativan trend, polovicom 20. stoljeća 65-godišnja žena je u prosjeku 41 živog srodnika, a do 2095. njena vršnjakinja će u prosjeku imati samo 25 živih rođaka. Iza ovog istraživanja koje projicira evoluciju ljudskih rodbinskih odnosa stoje Diego Alburez-Gutierrez s Instituta Max Planck za demografska istraživanja u Rostocku, Ivan Williams sa Sveučilišta u Buenos Airesu i Hal Caswell sa Sveučilišta u Amsterdamu, pišeu časopisu pnas.org.
– Pitali smo se kako će demografske promjene utjecati na resurse srodstva u budućnosti, kakva je bila veličina, struktura i dobna distribucija obitelji u prošlosti i kako će se razvijati u budućnosti, pojasnio je Alburez-Gutierrez.
Istraživanje na razini svijeta
Revizija ‘Izgledi svjetskog stanovništva Ujedinjenih naroda za 2022. godinu’ su navedenim znanstvenicima omogućili analizu povijesnih podataka i predviđanja.
– Koristili smo matematičke modele za predstavljanje odnosa između pojedine osobe, njezinih predaka i potomaka u određenom razdoblju. Model pruža prosječnu dob i spolnu distribuciju za različite vrste srodstva za svaku kalendarsku godinu, rekao je Alburez-Gutierrez.
Inače, podaci ovog istraživanja se odnose na cijeli svijet. U njemu su dokumentirane razlike u veličini obitelji, a tomu treba dodati kako su pod pojmom obitelji definirali broj živih pradjedova i prabaka, djedova i baka, roditelja, djece, unuka i praunučadi, teta i stričeva, braće i sestara te nećaka i nećakinja.
– Očekujemo da će se ukupna veličina obitelji trajno smanjivati u svim regijama svijeta. Najveći pad očekujemo u Južnoj Americi i na Karibima, tvrdi Alburez-Gutierrez.
Razlike koje se neće toliko osjetiti u Europi i Sjevernoj Americi
Godine 1950. u tim dijelovima svijeta prosječna 65-godišnja žena imala je 56 živih rođaka. Očekuje se da će do 2095. taj broj pasti na 18.3 srodnika, što je pad od 67 posto. Ove promjene neće biti toliko osjetne na kontinentima kao što su Sjeverna Amerika i Europa, jer su ondje obitelji već relativno male. Polovicom prošlog stoljeća, na tim kontinentima je 65-godišnja žena imala oko 25 živih rođaka, a do 2095. imat će ih samo 15.9. Shodno tome, kod manjih rodbinskih skupina bilježi se sve veći broj slučajeva brige za sve starije odrasle osobe s malo ili nimalo rođaka.
– Naša otkrića potvrđuju da dostupnost rodbinskih resursa opada diljem svijeta. Kako se dobni jaz između pojedinaca i njihovih rođaka povećava, ljudi će imati obiteljske mreže koje neće biti samo sve manje već i sve starije. Razmotrimo slučaj baka, djedova i prabaka, za koje se očekuje da će ih biti više u budućnosti. Iako bi ovakav razvoj stvari teoretski mogao olakšati teret brige o djeci za roditelje, s druge strane skrb će trebati (pra)bakama i djedovima, poručili su autori ovog istraživanja za pnas.org.
Trend nestajanja rodbinske potpore
Ovo je alarm prema kojem bi se sve više trebalo ulagati u sustav socijalne podrške s ciljem osiguravanja dobrobiti pojedinaca u svim fazama života. Tome treba pridodati kako većina svjetskog stanovništva u ovom trenutku opstaje bez visoko razvijenih sustava socijalne podrške. Upravo u takvim slučajevima njima su obiteljske veze neizostavan izvor podrške i neformalne skrbi, što će se najvjerojatnije preslikati u budućnosti.
– Ove seizmičke promjene u obiteljskoj strukturi dovest će do važnih društvenih izazova, koje bi kreatori politika na globalnom Sjeveru i Jugu trebali razmotriti, misli Alburez-Gutierrez.
Vrlo je izgledno suočavanje svjetske populacije s trendom nestajanja neformalne, rodbinske potpore i ono će se morati kompenzirati. Pod upitnikom ostaje na koji način i koliko uspješno će različite zemlje socijalnim potporama to nadoknaditi. Prije svega, bit će potrebna održiva demografska slika kako bi države mogle osigurati socijalne potpore, a kako vrijeme bude išlo dalje, to će biti sve kompliciranije za učiniti.
