Kada gledamo po kvaliteti dugotrajne skrbi za starije osobe, Hrvatska spada među četiri najnerazvijenije zemlje u Europi. Nedovoljni smještajni kapaciteti, kao i nedostatna usluga pomoći u kući, glavni su razlozi zbog kojih kao zemlja ne brinemo dovoljno za naše stare. Ta briga najčešće pada na ženske članove obitelji, a koji su i sami ugroženi.
Ilustracija: Pixabay
Europska komisija nedavno je objavila studiju nacionalnih politika „Izazovi dugoročne skrbi u Europi” za 2018. godinu. Pritom, Hrvatska se navodi kao zemlja s nerazvijenim kapacitetima dugoročne skrbi za starije osobe. Naime, naša se država našla u četiri najnerazvijenije, za što je prvenstveno kriv nedovoljan broj domova za umirovljenike.
Rang na dnu ljestvice možemo “zahvaliti” najmanjem broju kreveta na sto tisuća stanovnika starijih od 65 godina, zatim broju dnevnih boravaka za starije te vrlo nerazvijenim servisima za pomoć starima u kući. Uz nas, na dnu razvijenosti su i Grčka, Rumunjska i Poljska, a u nekim kategorijama i Bugarska.
Iseljavanjem mladih skrb prebačena na teret žena
Ove podatke iznio je Sindikat umirovljenika Hrvatske, dodajući kako Hrvatska ima najnižu relativnu vrijednost mirovine od svih zemalja EU, od samo 27,7 posto udjela bruto mirovine u prosječnoj bruto plaći.
Slijedom navedenog naši stari, upozoravaju iz SUH-a, padaju na skrb – ženama.
“Bilo da je riječ o nezaposlenim ili umirovljenim članicama obitelji, bilo o ženama koje su angažirane te pružaju usluge njege i skrbi na neformalnom tržištu rada. Tu načelno nema velike razlike u odnosu na druge europske zemlje, samo što su tamo njegovateljice često i starije žene iz Hrvatske koje tamo rade na crno. Ekspanzija neformalne skrbi je prisutna i u Hrvatskoj. Masovno iseljavanje mladih obitelji, kao i činjenica da je došlo do raspada višegeneracijskih obitelji, prenosi teret i odgovornost skrbi na leđa žena. Država, kako kažu podaci Europske komisije, ne skrbi dovoljno za stare” – poručuju iz Sindikata umirovljenika.
Ujedno i primateljice i pružateljice dugoročne skrbi
Nažalost, u Hrvatskoj je takva vrsta skrbi neplaćena. U pojedinim europskim zemljama, u cijelosti ili djelomično priznaje se radni staž ženama koje skrbe o starijim osobama. U Finskoj se za skrb o svojem pretku, partneru ili rođaku sklapaju ugovor o radu s općinom u kojoj žive.
“Potomci s prosječno niskim plaćama prisiljeni su obiteljskim zakonom svojim umirovljenim precima plaćati punu ili djelomičnu cijenu smještaja u domu, zato što prosječna mirovina iznosi 2.445 kuna, što je jednako hrvatskoj liniji siromaštva za 2019. godinu od 2.496,5 kuna, pa umirovljenici nisu u stanju skrbiti sami o sebi. Kako žene žive duže, 81 godinu u prosjeku, ujedno su i primateljice i pružateljice dugoročne skrbi. Žene su dvostruko ugrožena kategorija starijih osoba jer su ugrožene siromaštvom, a i radom na crno, odnosno nelegalnim statusom” – zaključuju iz Sindikata.
