Njegovateljski stres: “Najbolje mi je kad se zatvorim u sobu i nikoga ne čujem”
Njegovatelji koji brinu za onemoćale i bolesne osobe podnose izniman teret te brige. Nerijetko žrtvuju svoje zdravlje i odnos s vlastitom obitelji kako bi drugima olakšali teške životne okolnosti. No, što je sa dobrobiti onih koji brinu za druge?
Njegovateljski stres | Unsplash
Njegovatelji, kako formalni tako i neformalni, većinu radnog vremena su pod povećanim pritiscima. Pod teretom brige za bolesne, onemoćale ili starije osobe dolazi do razvoja njegovateljskog stresa. Dugoročno gledajući, njegovateljski stres može biti opasan te ozbiljno narušiti kvalitetu života njegovatelja.
Njegovatelji često i sami osobe starije životne dobi
Sukladno istraživanjima, njegovatelji su u većoj mjeri žene koje su osobe srednje i starije životne dobi što ih dodatno stavlja u nepovoljan položaj što se tiče razvoja njegovateljskog stresa. Dokazano je kako viša životna dob smanjuje mogućnost pozitivnog odgovora na stres i stresne situacije. Klinika za psihijatriju Vrapče provela je istraživanje koje se, između ostalog, bavilo prosjekom godina njegovatelja.
„Čak 64% obiteljskih njegovatelja su osobe iznad 50 godina života“, naveli su iz Klinike.
Briga za druge donosi rizik za razvoj srčanih bolesti
Američki Nacionalni savez za njegu procijenio je kako gotovo svaki njegovatelj doživi njegovateljski stres tijekom svog radnog vijeka, dok je 40% njegovatelja navelo kako su emocionalno jako loše.
“Njega onemoćalih starijih ljudi vrlo je naporna i izaziva njegovateljski stres, posebno ako je riječ o ostarjelima s mentalnim i fizičkim poteškoćama”, utvrdila je u svom članku profesorica Rusac sa Studijskog centra za socijalni rad.
Njegovateljski stres nastaje postupno te se pojavu simptoma nikako ne bi trebalo zanemarivati. Razdražljivost, poremećaji sna, umor, nemogućnost koncentracije, problemi s pamćenjem, iscrpljenost, nezainteresiranost, osjećaj gubljenja kontrole nad vlastitim životom, samo su neki od simptoma. Ako se na vrijeme ne obrati pozornost, oni mogu dovesti do razvoja anksioznosti i depresije, ali i do slabljenja imunološkog sustava što zatim može dovesti do pojave čira, dijabetesa ili bolesti srca, ističe se u Priručniku za patronažne sestre.
Njegovateljski stres | Pixabay
“Najbolje mi je kad se zatvorim u sobu i nikoga ne čujem”
O tome da se radi o psihički i fizički iscrpljujućem poslu svjedoče njegovateljice s kojima smo razgovarali posredstvom udruge Dodir nade. Njegovateljice su zbog osjetiljivosti i prirode posla koji obavljaju željele ostati anonimne.
“Radim u ustanovi socijalne skrbi gdje plaća i nije nešto, ali mi je blizu kuće i radim samo jutarnju smjenu. Međuljudski odnosi ponekad su narušeni, pa je više od tog stresa nego stresa s korisnicima. Dio osoblja nedostaje zbog bolovanja ili njegovateljice daju otkaze, a kad jednom dođete na loš glas, teško se tko odluči za rad u takvim uvjetima. Konstantno sam pod stresom što se odražava i na moju obitelj. Najbolje mi je kad se zatvorim u sobu i nikoga ne čujem”, ističe njegovateljica (51) iz Istre.
Njegovateljica (42), navodi kako joj je teško napraviti emocionalni zid od korisnika jer se u radu susreće sa sve mlađim, a teško bolesnim osobama. Isto tako, navodi kako bi plaće s obzirom na težinu i opis posla mogle biti veće te da ju na poslu veseli činjenica da radi sa složnom ekipom.
Postoje njegovateljice koje rade u inozemstvu, no ni tamo situacija nije bolja.
“Radim u Italiji već 25 godina u turnusima po 15 dana/24 h. Trebalo je krenuti trbuhom za kruhom i prehraniti obitelj. Bila sam kod različitih obitelji, različite dijagnoze…Ponekad gladna, neispavana, bolesti su bile teške. Naiđete na svakakve ljude. Rijetko da se sve poklopi, ali izdržite tih dva tjedna zbog obitelji. Pati i obitelj, jer vas nema kući, a vi u dva tjedna želite nadoknaditi sve, ali ne možete…Kufer je uvijek spreman”, tvrdi neformalna njegovateljica (64).
Sve njegovateljice navode kako se sa stresom lakše nose čitajući knjige, šetajući te družeći se s obitelji i prijateljima.
“Zadovoljstvo je kad nekome možete pomoći”
Prije svega, njegovatelj se mora upoznati s dijagnozom osobe o kojoj brine kako bi na što adekvatniji način mogao odgovoriti na potrebe oboljele ili starije osobe. Njegovatelj mora pronaći vrijeme za sebe, mora si bez grižnje savjesti dopustiti uzeti predah kako bi očuvao vlastito psihičko zdravlje kako bi mogao što bolje obavljati odgovornu ulogu koju je preuzeo na sebe.
Unatoč izazovnom poslu koji sa sobom nosi teške životne situacije i velik stres, mnogi njegovatelji vole svoj posao te ga rade od srca.
“Zadovoljstvo je kad nekome možete pomoći i produžiti mu boravak u vlastitom domu. Postoji puno priča, sve su više manje tužne i rijetko koja je lijepa. O plaćama koje imaju gerontodomaćice/njegovateljice u izvaninstitucionalnoj skrbi ne želim ni govoriti. I zato razumijem sve koji ne žele raditi ovaj posao, ali netko mora i to. Srećom, ne ovisim o tim primanjima, pa mi je rad u izvaninstitucionalnoj skrbi lijek za dušu”, zaključuje njegovateljica (49).
Kako pomoći sebi?
Njegovatelji pomoć i savjete mogu potražiti u nadležnom centru za socijalnu skrb. Također, Dom za starije osobe Sveti Josip u Zagrebu ima organizirano savjetovalište NJEGOS za neformalne njegovatelje osoba oboljelih od Alzheimera i drugih oblika demencije.
Isto tako, Savjetovalište za promicanje mentalnog zdravlja u Zagrebu na adresi Rockefellerova 12 nudi pomoć u okviru usluga psihoedukacije, psihološke prve pomoći, kratke savjetodavne intervencije, procjene rizika te izrade plana upućivanja na daljnji tretman. Sve navedene usluge su besplatne, nije potrebna uputnica te su anonimne.
S obzirom da većinu svog vremena brinu za osobu kojoj treba svakodnevna pomoć i njega bitno je napomenuti kako je njegovateljima isto tako potrebna pomoć i podrška kako članova obitelji, rodbine i prijatelja tako i čitave zajednice te sustava, s naglaskom na zdravstveni sustav i sustav socijalne skrbi.
