Ni selo više nije što je nekad bilo: Umjesto štala i kokošinjaca grade se bazeni i vile
Diljem Hrvatske događa se paradoksalna situacija. U mnogim selima pojavili su se turistički sadržaji, niču vile, grade se bazeni. Njihovim vlasnicima smetaju obližnje farme krava i ovaca, a stočari su već dobili rješenja o premještanju životinja. Hoće li nam se ruralni turizam temeljiti bez sela?
Foto: Julian Schiemann | Unsplash.hr
Prva asocijacija na selo su domaće životinje, sijeno, usjevi i nasadi. No, diljem zemlje sela postaju meka za turiste pa štale i kokošinjce zamjenjuju vile i bazeni. Ovce i kokoši su onima željnima ruralnog turizma očito preglasni, krave im smrde, sve je neuredno. Zbog toga sve češće dolazi do sukoba između iznajmljivača i poljoprivrednika. Kolike probleme to stvara i jednima i drugima istražila je reporterka Provjerenog, Sanja Jurišić.
Ona se uputila u Raštević pored Benkovca, daleko od obale, šuma valova i onoga što bi se uklopilo u naše stereotipno razmišljanje o turizmu. Vlasnik tamošnjeg OPG-a Svemir Tadić tvrdi da na mjestu na kojem su spavale životinje, sad spavaju turisti.
– Ovdje će netko za godinu, dvije napraviti kuću za odmor. Svi će ti ljudi morati svoju stoku voziti odavde, jer je došao neki gospodin, kupio kuću, donio 50.000 eura, napravio bazen i sad svi mi moramo ići odavde. Mislim da to nije čar sela, rekao je Tadić.
Prisiljeni na odlazak
Priznaje da na selu ima buke i nereda, ali to je takav način života. U svojoj štali još ima junadi. Sprema ih na klanje u svibnju ili lipnju. Na njegovoj farmi stoke poslije toga više neće biti. Kaže da je prisiljen na to. Prvo mu je stigla prijava jer stoku drži preblizu kuća. Dobio je rok od 30 dana da ih premjesti, a zatim i kaznu.
– Tu sam kaznu rasparao u milijun komada, nisam se mogao s tim jednostavno pomiriti. Nemamo mi toliko novca da, ne znam, mi možemo objekte napraviti u tri mjeseca, govori Tadić i dodaje kako rješava papire za zemljište, pet kilometara od svoje kuće, na kojem priprema novu štalu za 120 krava.
OPG ima već desetak godina. Plaća sva davanja državi od koje i prima poticaje, ali i koja je od 2019. propisala da jedinice lokalne samouprave svojim oodlukama o komunalnom redu propisuju uvjete za držanje stoke. To više ne kontrolira veterinarska inspekcija, već komunalni redari, očito vrlo revno.
– Mora se naći spoj jednoga i drugoga. Ja osobno mislim da ljudima, posebice iz zapadne Europe, ne smeta vidjeti ni ovcu ni kozu ni koku, niti bilo koju drugu životinju jer to oni sigurno u velegradovima u kojima žive ne vide. Poručujemo i jednima i drugima da pokažu malo više razumijevanja jedni za druge jer su oni tu stoljećima, žive zajedno i dosad su živjeli možda na isti način dok ovi nisu odlučili živjeti na drugačiji način. I da to zapravo bude naša prednost, a ne problem, poručio je gradonačelnik Benkovca, Tomislav Bulić, gotovo jednako zastupajući interese iznajmljivača i stočara.
Inspekcija na inspekciju
Slično je i u šibenskom zaleđu. Netom prije nego što je dao izjavu ekipi Provjerenog, vlasnik OPG-a iz Gradine, Goran Brkić iz svog je dvorišta ispratio veterinarsku inspekciju. Tko zna koju po redu, jer u posljednja dva mjeseca inspektori su mu česti gosti.
– Sve je suho, sve je uredno i, kaže, ne smrdi. To je žena rekla. I kad su izašle, kažu da ima nereda, da to sklonim, a što se tiče ovaca: “Nema vam tko što reći”, navodi Brkić.
Ništa nisu htjeli reći ni njegovi susjedi koji su ga prijavili inspekciji i Gradu Šibeniku koji mu je poslao rješenje da mora preseliti 300 ovaca iz sela, jer su smještene na manje od 50 metara od stambenih objekata i ceste. Na to je uložio žalbu o kojoj će u roku od 60 dana odlučiti Šibensko-kninska županija kao drugostupanjsko tijelo odlučivanja.
Kod jednog Brkićevog susjeda gradi se novi bazen. Tako istovremeno selom odzvanjaju buka bagera i blejanje ovaca. Brkić susjedima nije ostao dužan. Kaže da je u studenom podnio prijavu zbog nelegalno izgrađenih objekata. Susjedi, pak, tvrde da su oni tu od pamtivijeka, a da je on ovce u selo dovelo lani. On, pak, govori da OPG ima od 2008. godine i da je stoke u selu bilo otkad zna za sebe. Iz Grada Šibenika poručuju da ne znaju gdje će s njegovih 300 ovaca.
Reda mora biti, ali…
Ovakve se situacije događaju diljem Hrvatske. Iz Udruge hrvatskih krških pašnjaka poručuju da je to sve naprosto suludo.
– Nigdje u Europi uopće nema takvih propisa. Francuska je zaštitila selo kao baštinu i selo kao selo mora postojati. To jednostavno nema smisla. Treba se ljudima reći da selo više neće biti selo i ‘ajmo se svi baviti turizmom ili ne znam što. Možemo napraviti poligone za NATO ili bušotine, ‘ajmo od toga živjeti, ogorčen je predsjednik udruge Ivan Tešija.
Dok iznajmljivači zaradu vide u privlačenju velokog broja turista željnih odmora u ruralnim ili ne toliko napučenim krajevima, poljoprivrednici žive isključivo od onoga što proizvedu, pa tako i od krava i ovaca. Drugog načina, kažu, ne vide, jer janjetine nema bez ovce, kao što nema ni sela bez ljudi.
– Znači, mi tu trebamo svi dobro živjeti jer živimo od toga. Ja nisam plaću digao od 2003. godine, ovo je 2023. Živim od toga, nisam na socijalnoj skrbi, nisam u penziji, nisam u pučkoj kuhinji, ništa ja nisam tražio niti koristio jer sam sretan i zadovoljan dok mogu raditi i dok mogu sebi egzistenciju izvući. Ali, nas vrijeme gazi, ja sam svaki dan sve stariji, a ne sve mlađi. Ne znam koliko ću moći. Mi se kažnjavamo za rad, a ne za lov u mutnom, govori poljoprivrednik Tadić.
Na kraju ispada da su svi jednako u pravu ili jednako u krivu, ovisno o tome tko s koje strane gleda. Komunalni redari i inspekcije moraju održavati red, jer reda mora biti. Ali, vrijedi se ipak zapitati, moramo li baš sve pretvoriti u turizam? Pogotovo to vrijedi za selo, koje će apartmanizacijom izgubiti svoju čar. Na kraju ćemo reklamirati ruralni turizam bez ruralne komponente. Hoće li turisti uživati u domaćim delicijama spravljenima od sastojaka kupljenih u trgovini? Hoće li se brćkati u bazenima udaljenima 50 kilometara od obale ili će uživati u zvukovima domaćih životinja na pravom, autohtonom selu?
