“Mirovine su niske, a bit će sve niže… Čeka nas i velika bitka protiv siromaštva”
Upitan sustav međugeneracijske solidarnosti, kasniji odlazak u mirovinu, veći bonusi za dulje ostajanje u svijetu rada, ali i kažnjavanje za ranije umirovljenje te povećanje doprinosa za drugi mirovinski stup zaključci su stručnjaka s panela o budućnosti hrvatskog mirovinskog sustava. U protivnom, čekaju nas sve manje mirovine uz neizbježnu bitku protiv siromaštva starijih građana.
Panel o mirovinskom sustavu na konferenciji “Izazov promjene” Foto: Mirovina.hr
Panel o budućnosti hrvatskog mirovinskog sustava svakako je bio najaktualniji dio programa trodnevne konferencije “Izazov promjene” mirovinskih fondova i Zagrebačke burze u rovinjskom hotelu Lone. Zoran Šprajc vodio je raspravu u kojoj su sudjelovali HSU-ov Silvano Hrelja, stručnjak s Ekonomskog fakulteta Danijel Nestić, Ivana Vukorepa s Pravnog fakulteta, zamjenik direktora Hrvatske udruge poslodavaca, Bernard Jakelić i čelnik PBZ mirovinskog fonda, Dubravko Štimac.
Da bi mirovinski sustav opstao, potrebne su promjene. Demografski pokazatelji iznimno su loši, radnika i stanovnika sve je manje, umirovljenika sve više, a omjer rođenih i umrlih sve nepovoljniji. Vrijednost rada i mirovine je mala, iako mirovinac Dubravko Štimac ističe da Hrvati imaju premalo radnog staža, zbog čega moraju raditi dulje kako bi zaradili mirovine. Predstavio je stoga plan za rast mirovina i smanjenje javnog opterećenja mirovinama.
Međugeneracijska solidarnost ne funkcionira
“Naš mirovinski sustav baš nije pravedan i neće dovesti do rasta mirovina ako neće brzo rasti BDP, a to nekako ne mislimo da će se dešavati. Ne treba nam nikakva revolucija, nego evolucija. Potrebno nam je fino podešavanje sustava, evolucija prema pravednosti koja promiče kulturu rada, a ne kulturu zasluga. Konkretno, prvi stup ostaje temelj socijalne sigurnosti u starosti i slučajevima invalidnosti. Uz nove mjere na tržištu rada, bilo bi nužno uvesti vezivanje zakonske dobi za odlazak u mirovinu uz očekivano trajanje života. Drugo je umanjenje za raniji odlazak u mirovinu. Treba uspostaviti nagradu za kasniji odlazak u mirovinu. Na primjer, da tko ode u mirovinu sa 65 godina dobije jednokratnu nagradu 3.000 kuna, sa 67 od 5.000 kuna, a za 42 godine rada dobiva automatsko povećanje mirovine” – rekao je Štimac.
Štimac predlaže rast doprinosa za drugi mirovinski stup sa 5 na 10 posto postepeno, na način da na trošak poslodavca i radnika oni rastu za po jedan posto. Time se odmah dolazi na 7 posto doprinosa, uz pola posto na teret države godišnje kod svakog porasta BDP-a sve do 10 posto. Na primjeru prosječne plaće, bio bi to trošak za poslodavca od 85 kuna, a za radnika 61 kunu. Generalno, uplata u drugi stup povećala bi se za 40 posto, što znači dugoročno veće mirovine i rasterećenje državnog proračuna za njihovu isplatu.
Silvano Hrelja i Zoran Šprajc Foto: Mirovina.hr
“Trebamo govoriti o omjeru osiguranika i umirovljenika, a ne radnika i umirovljenika, jer imamo poprilično puno prekarnog rada kojeg država tolerira pa nema dovoljno uplata doprinosa. Nije točan podatak da hrvatski građani imaju samo 30 godina staža. Radimo sve dulje, novi umirovljenici u starosnoj mirovini rade 34 godine” – upozorio je Hrelja.
Bernard Jakelić istaknuo je kako su i poslodavci za produljenje radnog vijeka te da su spremni za povećanje izdvajanja doprinosa za dugi mirovinski stup, ali uz smanjenje troškova rada na nekim drugim stavkama. Međugeneracijsku solidarnost prvog mirovinskog stupa nazvao je oksimoronom jer u njemu solidarnosti – više nema.
Danijel Nestić i Bernard Jakelić Foto: Mirovina.hr
“Nitko od nas ne želi biti solidaran s nekim tko je radio deset godina” – rekao je Jakelić.
Formulom vezati životni vijek i dob za mirovinu
Znanstvenih Danijel Nestić ukazao je da životni vijek u Hrvatskoj ipak bilježi rast, iako je on kraći nego u razvijenijim zemljama. Smatra da je određivanje dobi za mirovinu prema produljenju životnog vijeka kroz automatsku formulu najbolja opcija kako bismo se konačno maknuli od politizacije ovog pitanja.
“To ne znači da ako se životni vijek produži dvije godine da moramo dvije godine duže raditi. Blagodat napretka medicine treba podijeliti između razdoblja rada i duljeg uživanja u mirovini. Moguće je dakle i da duže radimo, ali isto tako i da duže vrijeme provedemo u mirovini” – rekao je Nestić.
Znanstvenici Ivana Vukorepa i Danijel Nestić Foto: Mirovina.hr
Znanstvenica Vukorepa također je istaknula da ima prostora za podizanje dobi za odlazak u mirovinu. Ne pozdravlja proširenje prava na rad u mirovini kao alternativno rješenje duljeg ostajanja na tržištu rada te se zalaže da se doprinosi za mirovinsko osiguranje plaćaju u svim oblicima rada, od studentskih ugovora nadalje kako bi iznosi mirovina bili adekvatniji. Da je “zamrsio” priču oko rada umirovljenika optužila je bivšeg SDP-ova ministra Miranda Mrsića. Hrelja je rekao da ni sadašnja Vlada to nije “odmrsila”.
“Ne vidim problem da 20.000 umirovljenika radi uz primanje mirovine, jer to nije neka brojka dok Hrvatska istovremeno potražuje više od 100.000 radnika. Oni plaćaju normalne doprinose kao svaki drugi radnik te time uplaćuju u mirovinski sustav veći dio onoga što im se isplaćuje” – rekao je Hrelja.
Nestić je pak napomenuo da konkurencija na tržištu rada nije poštena zbog cijene rada, jer su studenti i umirovljenici spremniji raditi za manji iznos plaće, koji radniku nije dovoljan jer mu je jedini izvor prihoda. Poslodavcima to i te kako odgovora.
Čeka nas velika bitka protiv siromaštva
“Postoji velika potražnja za jednokratnom isplatom mirovine, za nagradom, kao što je nekada u socijalizmu bio onaj sat koji ste dobivali od firme kada ste odlazili u mirovinu. To bi mogao biti motiv koji bi signalizirao ljudima da je u redu raditi dulje. Glavni problem hrvatskog mirovinskog sustava su niske mirovine i te mirovine će prema projekcijama biti sve niže i niže. Gotovo jedini način održivog dostignuća pristojne mirovine je da se povećaju uplate doprinosa u sustav” – smatra Nestić.
Kao jedan od načina za to vidi smanjenje doprinosa za zdravstveni sustav na konto mirovinskog, jer se standard u zdravstvu ionako ne mijenja, koliko god da te uplate iznose.
“U Hrvatskoj nas čeka jedna velika bitka, a to je borba protiv siromaštva u kojoj je mirovinski sustav i te kako pozvan sudjelovati. Naravno, ne uzimati onome tko je zaradio i dati onome tko nije, ali priznati sve godine staža i na to nadograđivati socijalna davanja iz proračuna da bi se postigla zadovoljavajuća razina socijalne sigurnosti. To je nešto što je pred nama, htjeli mi to ili ne” – zaključio je HSU-ov Silvano Hrelja.
